Ripper (2001)

Već sam par puta spominjao da sam veliki fan slashera. Zapravo kada gledam sve filmove koje sam pogledao u ovom horror pod-žanru, zapravo i nema nekog razloga za tu moju “ljubav”. Par filmova su full dobri, dosta njih su ono čisto OK, dok ih je većina loša. Do ovoga filma sam imao samo jedno djelce u onoj sekciji “worst of the worst”, neki filmić kojemu sam zaboravio i ime, a neda mi se sada tražiti DVD po kući. Taj film mi je uvijek bio case study o tome kako ne snimiti slasher. Od jučer se Ripper nadodao u taj deveti krug slasherskog pakla.

Film počinje sa mladom Molly koja bježi iz neke šume, te po putu naleće na mrtva tijela svojih frendova. Jedva dolazi do neke jahte te spašava svoju glavu. Pet godina kasnije Molly je na faksu gdje poznati profiler serijskih ubojica ima kolegij o toj temi. Ok vjerujem da u americi se može na svakakve kolegije naletiti, ali baš predavanja gdje se eksplicitno diskutira o načinima kako ubiti nekoga, te gdje profesor pred cijelom dvoranom simulira da učeniku nožem reže vrat – mislim da ne. Vrlo loše odrađen scenarij se vrti oko copy cat ubojice Jack the Rippera, te skupine studenata koji kao fol pokušavaju napraviti profil ubojice te se nadaju da će otkriti tko je on. Što je najgore film se fakat bavi time kako oni brainstormaju i rješavaju “slučaj”, ali to se dešava samo po njihovim razgovorima jer efektivno oni to uopće ne rade. Samo se nalaze i pričaju gluposti, nevezane za ubojstva ;)

Kada dođu do toga da ubojica ubija ljude iz njihovog društva, izniče im fantastična ideja – ajmo se mi svi zajedno sakriti na neki pusti otok u kolibu našega profesora. Dodaj tome ekstremno nevrijeme, crknute telefonske linije i imaš majstorski odrađen pogled na briljantnost scenarista. Kako sam pogledao stvarno poveći broj slashera, dodatno sam kritičan na ovaj film jer se vrlo lako mogu primjetiti sve stvari koje su poprilično nategnute, vidi se da je scenarij jako loš, ali i redatelj se nije baš proslavio sa svojim poslom. Scene snimane u mraku, te scene bježanja po šumi su vrlo loše napravljene, skoro da se uopće nemože viditi što se zbiva. Dakako tom kaosu pogoduje olujno nevrijeme, kiša te bljeskovi gromova skoro svake sekunde. Neki ljudi bi trebali malo češće gledati National Geographic, jer u ovom, kao i u velikom broju drugih horrora, sijevanje je potpuno pretjerano.

Toliko informacija nam se nasumično baca, tako da se vrlo lako može izgubiti u bespućima idiotizma Ripperovog scenarija. Neki likovi su ubačeni onako čisto bezveze, samo da ima više mogućih “krivaca”, a prezirem to da su svi “strašniji” momenti rezultati audio scares metode. Primjer za to: žena trči kroz neku prostoriju, odjednom se kamera okrene prema nekom lusteru koji se drma, a zvuk je doslovno kao da je neko ogromnom metalnom palicom udario po haubi auta… Tztztztz, vrlo vrlo loše.