Prom Night (2008)

Dan je koji svaka američka teenagerica obožava – maturalna večer. Spremaju se haljinice, rentaju limuzine, nabavljaju fljoske sa alkoholom, a naša glavna protagonistica Donna prestaje sa svojom kurom lijekova za smirenje jer želi uživati bar u tom velikom danu. Naime, prije par godina profesor iz srednje škole se malo zaigrao u opsesiji sa Donnom, te pred njom u vječna lovišta poslao njene roditelje. Taman kada Donnu pokupe frendovi i krenu na slavlje maturalne večeri, njeni skrbnici dobijaju informaciju od policije da je profesor manijak pobjegao iz ludnice.

“Prom Night” sam želio pogledati još dok je imao premijerni vikend u SAD-u, ali nisam mogao nagovoriti kompadrea da mi pravi društvo. $8 dolara smo potrošili na neki drugi film, a ja sam uspio čak radi tajminga propustiti i hrvatsko kino prikazivanje ovog filma. Da stvar bude čista, potpuni sam anti-fanboy novih rimejkova, ali već sam par puta napomenuo u upisima – volim gledati horor filmove u kinu. Nevezano za kvalitetu dakako.

Neki dan cura došla sa posla, mrtva umorna i kaže ajmo pogledati neki slasher. Kako je ona potpuni “mrzitelj” horor filmova, jedina stvar što kod nje prolazi su slasheri. Sjednemo mi tako u fotelje, uvali mi neke mussle sa jogurtom i upalimo “Prom Night”. Nakon kojih 45 minuta počinje brundati da je film dosadan – što je i meni potpuno očito, ali kod mene je situacija da je film tako loš, da me jednostavno tjera da gledam do kraja :-) Ovaj film je tipičan primjer modernog horor trenda – klasična radnja, banalno glup scenarij, teenageri i uspjeh na box officeu. Nije da mi se sada traži po netu, alu ako se dobro sjećam film je osvanuo taj vikend na prvom mjestu sa nešto više od $20 milijuna. Jednostavno ovakvi neoriginalni filmići prolaze kod mla(k)(d)e američke publike. Da, usput, kako sam u to vrijeme bio u San Franciscu, TV reklame za film su se vrtile doslovno svakih pola sata, pa i nije bila za čuditi dobra zarada na kino blagajnama.

Ovo je kao remake Prom Nighta iz 1980. godine, ali iz moje perspektive ovo nije nikakav remake. Ovo je najočitiji primjer toga da se htjelo kupiti samo odlično marketinško ime koje pali kod mlade američke populacije, a radnja nema ama baš nikakve veze sa originalom. Je, ubojstva se dešavaju na maturalnu večer – fucking big deal, ali sve u svemu ovo nema nikakve veze sa originalom.

Što je u filmu valjalo? Khm, neznam… Ima jedna stvar – ubojica ima odličnu misteriozno luđačku facu. Nema nikakve maske i te pizdarije (šmrc), ali ima onako sinister lice pod bejzbolskom kapom. Modus operandi mu nije niš posebno, nožina i ako se ne varam jedno davljenje. Debilna stvar mu je da kad nekoga doslovno iz blizine od 5 cm počne manijakalno bosti nožem, krvi po njemu ni u tragovima. Uvijek mu je lijepo speglana košuljica, čista kao da ima Cocolino medvjedića kod pupka da mu je konstantno čisti.

Dok mi i cast nije djelovao toliko loše, scenarij je doslovno dno dna. Toliko glupih situacija, idiotnih postupaka se nije moglo vidjeti ni u najbedastijim 80s slasherima. Ne smtaju mi klišeji u filmovima, samo su ovdje toliko loše odrađeni da jednostavno nemožeš vjerovati da ono što si pogledao je bio box office hit. Nek i govno horori zarađuju, nemam baš ništa protiv toga, diže se žanr u globalu, ali se sa druge strane uče nove generacije da horor film jednostavno nemože biti dobar. Ok neću sada filozofirati bezveze, samo da kažem za kraj da je Prom Night jednostavno – govno od filma.