Ouija (2014)

Nakon misterioznog samoubojstva najbliže prijateljice, Laine među njenim stvarima otkriva ploču za prizivanje duhova. U pratnji prijatelja i sestre odlazi u njenu kuću sa ciljem korištenja ploče za posljednji pozdrav. Vrlo brzo se netko javi, ali nije riječ o dragoj joj frendici…

Ouija (“Prizivanje Duhova” u nas) je klasičan film kao stvoren za kino premijeru uz Halloween. Filmske kuće itekako znaju svoju publiku, tako da se većina ovih filmova snima u klasifikaciji PG-13. Ubacite nekoliko primjeraka cool mladeži, samu po sebi zanimljivu ploču za prizivanje duhova i eto prvog mjesta na box officeu. Film je stvarno zasjeo na prvo mjesto prošlog vikenda u SAD-u, a u hrvatskim kinima se prikazuje od jučer.

Nakon prvog razgovorčića sa duhom (javljanje sa Hi friend na ploči), pojedincima iz ekipe u manirama “I know what you did last summer” se pojavljuje isti taj pozdrav u različitim situacijama – od natpisa kredom u pothodniku, do upisa u Word datoteci. Ekipica kroz film jedno pet puta odlazi u “ukletu kuću”, a misterij otkrivanja problema sa duhom ih dovodi do zanimljivih ranijih stanara. Malo po malo, duhu dosade prijetnje pa ih kreće ubijati mimikrirajući svoj rad samoubojstvima.

Kao što sam i ranije napisao, trailer mi uopće nije dobro sjeo, a određene kritike dale su naznaku da je riječ bezveznoj Halloween kino zabavi. Tako nekako je i ispalo, film je sam po sebi baš mlak i vidi se da je složen nekako nabrzaka. Nema dušu, štimunga, gotovo svaki element je kopi-pejstan iz nekog drugog horora. Nije dosadan, gledljiv je, ali je totalno zaboravan.

Iz perspektive horora, u velikoj većini radnje strava i užas su generirani klasičnim naprasnim pojavljivanjima iza vrata ili čega već ne te uber glasnim audio efektima. U zadnjoj trećini, kada se napokon otkriju karte (i u roku od 5 minuta se otkriva kompleksan misterij), dolazi do većih manifestacija “dušice” i tu ima par dosta dobrih scena. Jest da udaraju po CGI-u, ali ajde moram bar nešto pozitivno spomenuti.

Kao što rekog, film se može pogledati, ali ne očekujte ništa iole drugačije od onoga što ste kao pravi horor filmofili već vidjeli sto puta… Neiventivno i odrađeno sa količinom emocija i voljom kao da za kaznu kopaš susjedov vrt.