Ako pratite HorrorHR mogli ste primjetiti da već par mjeseci na veliko propagiram Grossmann Festival Filma i Vina. Kako vino u baznoj stanici festivala i nije bilo nešto, na dalje festival referenciram bez vina u imenu. Naime festival je u svojoj trećoj godini postojanja u Slovenski vinski kraj Ljutomer/Ormož/Jeruzalem uspio dovesti neke face iz industrije poput Slobodana Šijana (Davitelj protiv Davitelja, Maratonci Trče Počasni Krug), Lloyda Kaufmana (genijalca iza nezavisnog produkcijskog šrot raja “Trome“), ekipe iza medijski vrlo dobro kotiranog grčkog zombie filma “Evil” (“To Kako”), scenarista novog (jedinog?) norveškog slashera “Frit Vilt” (“Cold Prey”), Nadje Brand heroine UK filmića “Broken” i još nekakvu kliku za koju sam sad umoran da upogonim mozak.
Btw ove slike su iz knjižice o festivalu, a moram usput baciti malo onanije:
O sadržaju festivala, tj. prva tri dana (od pet) na kojem sam bio ću pisati ovih dana, a ovaj post će se fokusirati na prvi “najmršaviji” dan kada se festival tek otvorio. Dok smo se mi upogonili, stali na par pumpica po hmeljski eliksir, u Ljutomeru je gradonačelnik već otvorio ovogodišnjeg Grossmanna. Ispijali su domaće vino, dok smo mi u autu slušali horror svih horrora, damu imenom i prezimenom Sandra Dabo. Ako mislite da je to kraj – e pa nije, tek što smo ušli u deželu, radio urednici neke nepoznate stanice su nam uljepšali večer sa emitiranjem erotske radio drame :-) Za detaljne informacije uključujući Jubito klip, morati ćete pričekati zadnji, najneformalniji upis o našoj eskapadi u Ljutomeru.
A tko smo to mi? Četiri šrot mušketira, HorrorHR, Evil Xander, Riba (nije rajba ili rajbe, neg’ po domaći) i Robi, nekada davno na horror.blog.hr znan kao Mamuwalde (posveta crnom Drakuli ofkors). Evo i slika tih prevrlih bojnika (referenca na erotsku radio dramu) – detalj na slici nema veze sa cenzurom ili privatnosti, već sa fascinantim radom moga mozga. Kada sam vidio ovu sliku, prvo stvar što mi je pala na pamet je ona Hello Kitty mačkica. Hm, jel bi trebao na neki pregled kod neurologa?
Ok, znači došli smo negdje oko 23h. Ulazimo u Ljutomer i sve prazno oko nas, doslovno kao da je zombie infestacija poharala gradom. Može biti jer je bilo kasno, a Slovenaca baš ni po danu nema po bircevima. Valjda ljudi rade, dok je kod nas najveća kava špica u neradno podne. Pitamo nekog domaćega čovika gdje je festival, a on nama kaže kako da dođemo do nekakvoga caffe bara. Kad sam pomislio da je moje shvaćanje češkog slovenskog jezika za bacit u najdublju jamu, stižemo do birca i kužimo da je to zapravo gateway to hell. Birc čije sam ime zaboravio, ali nešto tipa Mirta, Mika, Mitja Mitra (upalila se žaruljica) ima ogromnu terasu, gdje se na projektoru prikazivala plejada kratkih filmova u natjecanju za Mladega Hudega Mačka, titulu za najbolji prijavljeni kratki film.
Zavalimo se u stolice i za početak odlučimo da nastavimo po Hmelju. Union nije bed, runda za nas četiri kojih 5-6 eura, sasvim solidno. Naučen sam da kada su cijene u Eurima plačaš tipa 3-4 eura po pivi, ali eto, u Sloveniji nisu potriplali cijene kako će kod nas kada se spotaknemo uđemo u EU.
Za ovu prvu sliku filma kojeg sam stavio mislim da je riječ o filmiću “Žrtev”, dok je ova iznad i ova potonja iz “Rojstni Dan, Ki Ga Nikoli Ne Pozabim”, ok filmića inspiriranim sa filmom koji je u osamdesetima ubio slasher žanr – “April Fool’s Day”.
Oko cirka jedan i pol, svi su se filmići izvrtili, a mi smo ostali u pivskim parama do zatvaranja. Uz pivčugu, jeli smo neku posebnu domaću pizzu i vjerujem pričali o nečemu od svjetske važnosti. Oko nas se zabavljala ekipa organizatora i oveće skupine festivalskih gostiju. Evo recimo, iza nas su bili redatelj i scenaristi spomenutog grčkog Zombie filma:
Kada sam na organizatorima, moram spomenuti iznimno cool ekipu iza festivala, a posebno programskog direktora Tomaža koji je u gradiću poput Ljutomera uspio napraviti ovako genijalan festival. Uz njega se najviše isticao ofišl dizajner festivala, koji je često okupljenima mamio smijeh na licima – posebice kada je scenarista Frit Vilta slikovito pozvao na after gay party :-)))) Uz to, moram spomenuti i legende iz Žutog Titla, koji su na Grossmanu uživali, ali i snimali dijelove svoga novoga filma. Jeb’ga nismo se uspjeli ni napiti zajedno, ali bit će prilika za to ;-)
Nakon što se sve ispilo, zaputili smo se autom prema mjestu (selu ili kako već) Svetinjama, gdje smo bili smješteni u dvoetažnom apartmanu sa 4 zvjezdice. Ovako smo dobili naslovljenu magnetsku karticu (ključ):
Zaspalo se negdje oko 6 ujutro, nakon što smo na Evil Xanderovom laptopu odgledali nekog tipa koji svira na Thereminu – WTF????! Odite na Google i potražite ako neznate što je to. Uh, skoro zaboravih, negdje oko 5 ujutro smo 45 min proveli po šumama, pijani bauljajući u lovu na zečeve :-)))
To je to za prvi report, prvi dan je prošao jako leđero, ponajviše u zajebanciji. Usput, kako je moj aparat odlazio u kupus (nema veze sa zecom), većina fotki i videa koje će biti u reportima su stvoreni od strane Evil Xandera. Pljes, pljes, dugujem mu kanticu kompota od ananasa. Duga priča… :-)
3 comments
A-na-nas! A-na-nas! A-na-nas!
Dobro ste se proveli!
Nema šta….ludilo…