Nakon kojih dvadesetak godina od zadnjeg Creepshowa, zli tandem Ana Clavell i James Dudelson snimaju treći nastavak. Osim što su zajedno režirali ovo nedjelo (i stvorili “Day of the Dead 2“), Dudi i Klavelka su se bacili u produciranje, pa čak i pisanje scenarija. Kao i što se očekivalo radnja je podijeljena na nekoliko segmenata. Svaka pričica bi trebala imati svoju poantu (a nema je), te se sve zajedno kao fol spajaju u jednu idiotno nelogično degutantno lošu cjelinu. Kada malo razmislim, ovaj film već toliko mrzim, da mogu reći da je Uwe Boll naprema ovom dvojcu Bog Svemira i najzaslužniji čovjek za bar tridesetak najcjenjenijih nagrada za životno djelo. Da, dodajmo mu još i Nobelovu nagradu i mjesto počasnog predsjednika ocjenjivačkog suda Sundance festivala. Da ljudi moji, Creepshow 3 redefinira pojam šrot šrotova… Čak sam na tren pomislio da istoimenu kategoriju promjenim u “Creepshow III”.
Sve nedostatke i poveznice sa iole postojanom količinom razuma shvatiti ćete iz mojih pogleda na ove velemajstorije:
Priča 1: Spektakl nad spektaklima (scenarij spomenuta Clavell)
Teenagerica dolazi doma i onako usputno frendici na telefon kaže da jedva čeka da se odseli iz ovog kvarta. Ulazi u kuću te je njena obitelj malo podjebava. Otac pokušava promijeniti kanal na televiziji, ali to baca našu heroinu natrag ispred kuće. Sa čuđenjem ponovno ulazi u kuću, te vidi da je sada kćerka potpuno druge obitelji. Ponovimo ovo još jednom, ali sada naš curetak ima neke ultra jeftine plastične dodatke na tijelu koji bi trebali dati izgled nekakve mutacije. Odjednom se ponovno vraća staroj obitelji ali se pretvori u mutanta, te dođe susjed i pretvori je u malog zeca.
I to je to. Baš doslovno tako ide priča. Zašto se cura nakon drugog puta počne mijenjati u mutanta? Zašto je susjed doneo “magični” upravljač? Zašto je pretvara u zeca? Zašto je nekome palo na pamet da je ovo kao fol cool priča ala Twilight Zone? Zašto je ovo otvaranje filma? Zašto je gđica Clavell uopće u filmskoj industriji? Zašto sam nakon ovoga uopće nastavio gledati film? Ok…
Priča 2: samotnjaci na FM valovima
Makar ne može biti toliko glupa priča kao prethodna, probajte zamisliti slijedeće – tip koji radi kao zaštitar dolazi u svoj samotni dom. Od nekog starca na cesti kupuje antenu za radio, te mu odjednom radio počne pričati umilatim ženskim dijelom. I sami znamo da radio ima neki plan, a što bi to moglo biti? Osvajanje svijeta? Brutalna osveta? Početak seksualnog odnosa sa radio aparatom? Ne… Kako bi pajtonovci rekli, “and now something completely different” – radio govori tipu kako da ukrade neke pare, ubije svjedoke i tjera čovjeka na to da se pare moraju pametnu uložiti u dionice, investicijske fondove i slično. Mislim jebemu mater? Pametno je ulagati, ali koji kurac bi “živi” radio prijamnik u horroru o tome razmišljao?
Priča 3: već viđeno
Treba je serijski ubojica koja kao prostitutka ubija tipove. Na randevu je zove neki tip, za kojega uskoro saznajemo da je monstrumoidni ubojica. Ova priča, makar nema nikakvu radnju koja bi se mogla opisati u više od gore napisane rečenice, ispada fantastična prema đubretu iz prve dvije “epizode”. Poanta nigdje, efekti ružno jeftini.
Priča 4: scenarističko anti remek djelo
Dva studenta dolaze kod profesora u kuću. Stari prdonja ima ultra mladu žensku, pozamašnog poprsja, a ponašanjem izgleda kao da je izašla iz “Stepfordskih supruga”. Dečkima pada na pamet da to definitivno nije prava osoba, nego nekakakv robot. Čim im je pala na pamet ta ideja, oni razrežu ženu na dijelove da nađu prekidač koji je gasi !? Kada je potpuno isječu, shvate da je to zapravo bila prava žena – no fucking shit??! Šok i nevjerica… Mislim jebemu, pa nemožeš ovo smisliti, napisati i onda ekranizirati.
Priča 5: savršeni kraj
Neki tip je ono baš ultra zao. Bahat je, mrzi ljude blah blah. Nekom beskućniku daje hotdog koji mu je pao na pod, te se jadnik od brzine jedenja uguši. Duh beskućnika počinje proganjati tipa. Kastastrofa, do kraja.
Ako vam i ovo nije dovoljno, baciti ću u vatru još par detalja: krv ne da izgleda umjetno, nego liči na gulaš. Gluma je, ali vjerujte mi, pretjerano loša. Katastrofalna, nevjerojatno amaterska. Za muziku iz filma, ona što se puštala u prvim danima Getroa je klasik. Cijeli glazbeni score se sastoji od ponavljanja tri melodijice, od kojih se jedna (piše u end credits) zove tipa moderna polka :))) Uz to uvodna špica je napravljena jeftinom 3d animacijom… Majko moja, prezirem ovaj film i mrzim sebe što sam potrošio devedesetak minuta na ovo smeće. Po prvi put na HorrorHR, zasluženo film ne stavljam u niti jednu kategoriju osim “Šrot šrotova”.
4 comments
No, čim sam pročitao filmografiju tih njih dvoje, mogao sam očekivati samo sranje od filma, ali ove gluposti koje su napisane u pričama, ne mogu vjerovati. Naročito ona prva. Ma kvragu, mislio sam da će bar biti podnošljivo djelce za pogledati. Šteta, oba dva nastavka su mi bila odlična dok nisu zajebali ovim. Kakav će tek biti remake?
Hvala na upozorenju. Za izbjeci , definitivno.
Ha ha, moram ovaj film pogledat.
HAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHHA kakva jebacka recenzija! najbolje je citat srot srotova,za upisat se od smijeha svaka cast