Maturanti generacije 1972 na jednom se od svojih partya odluče poigrati sa lokalnim šmokljanom. Kažu mu da ga u autu u blizini partya čeka najpoznatija cura iz razreda, ali da poput nje mora staviti vrećicu preko glave. Nakon nešto hanky-pankya, skuži da nešto ne valja i kada curi otkrije lice, skuži da je riječ o njegovoj sestri blizanki. Deset godina kasnije, slavi se godišnjica mature…
Class Reunion je drugi film snimljen pod poznatim (tada) brendom National Lampoon, a od ovoga se itekako očekivalo, pogotovo radi uspjeha prijašnjeg filma – kultnog Animal House. Scenarija se primio John Hughes, čovjek zaslužan za brdo kultnih komedija i čovjek koji je stvorio čitav niz poznatih komičara. Režiju su dali malo poznatom Michaelu Milleru, za kojega vjerojatno nitko nije čuo – osim mene. Naime čovjek je iste te 1982. režirao film “Silent Rage“, bizarni trash u kojemu se Chuck Norris bori protiv besmrtnog stroja za ubijanje.
Class Reunion je jedna od prvih horror parodija, bar koliko me sjećanje drži, a osim slasher koncepta na kojemu se bazira, spoofaju se i neki poznatiji naslovi i/ili podžanrovi horrora. Humor u filmu je, po meni, katastrofalan. Doslovno sam zapamtio 3 fore koje su me minimalno nasmijale, sve ostalo je toilet humor – ali onaj preloši.
Logika i pamet definitivno nemaju veze ništa sa ovim filmom, a fokus je na bedastim skečevima i interakcijama između čudnih likova. Imamo tu: svećenika, gluhu i slijepu ženu sa psom, vampira koji je organizirao skupljanje krvi, manekenku bez mozga, ženu u štakama koja je prodala dušu vragu pa sada može puštati vatru iz prsta itd itd… Bedastoća samo takva.
Nakon Animal Housea ovo je definitivno bio itekakav kiks National Lampoonu, nešto što se tek kasnije popravilo kada su u igru ubacili odličnu obitelj Griswold i njenog patrijarha kojega je savršeno odglumio Chevy Chase. Class Reunion ne preporučam nikome, pa čak ni onima poput mene koji vole reda-radi pogledati neki horror spoof. Loše…