The Last Exorcism (2010)

Čast da zatvori ovogodišnji FrightFest pripala je filmu The Last Exorcism koji u ovom vikendu u Americi zaradio preko 20 milijuna dolara, a imao je budžet od niti dva milijuna. Sniman u stilu dokumentarca, film prati evangeličkog svećenika koji filmskoj ekipi pokušava u praksi pokazati da je egzorcizam zapravo potpuno lažna stvar. Zajedno u Louisiani odlaze “istjerati” vraga iz mlade djevojke, a cijela priča krene suprotno od onoga što je očekivao.

Pred početak filma Eli Roth je istupio pred publiku i najavio da ćemo pogledati odličan film kojeg su se snimili sa apsolutno nepoznatim glumcima i s redateljem vizionarom,a li početnikom. Odmah je najavio da se ne očekuje previše nasilja, te da na film gledamo kao na psihološki triler.

Film je prezentiran kao dokumentarac snimljen sa kamerom malog dvočlanog tima koje je svećenik zaposlio da ljudima pokaže svoju dušu zabavljača. Kroz početnih pola sata saznajemo sve o ovome liku – podsjeća nas na niz lažnih propovjednika koje možete pratiti na opskurnim besplatnim satelitskim kanalima poput Trinity Broadcasting Networka. Sve ono što je u njima smiješno i degradirajuće za bilo kojeg pravog vjernika, ovdje se dodatno ismijava kroz njegov put prema svom završnom egzorcizmu. Zajebava se na svoj posao ubacujući recepte za kolač od banana u svoje redovne mise, a tek kad vidite kako odradi prvi egzorcizam past’ ćete na pod.

Sve bi ostalo na nekakvoj samoparodiji da situacija ne eskalira – mala počinje raditi brutalne činove vezane za kuću i bližnje svoje. Na nađem svećeniku je da potraži svoju vjeru i bla bla – ne brinite ne briju uopće na to…

Krenimo od stila snimanja – dokumentarac o ovakvom simpatično/čudnom liku je dobar početak. Glumac Patrick Fabian perfektno je odradio svoj posao i radi njega sa zanimanjem ulaziš u “The Last Exorcism” i baš radi te kemije komotno možeš čekati da se horrori počinju manifestirati. Sa druge strane, po kvaliteti paralelnu glumu nudi mlada Ashley Bell, koja je nakon filma priznala da se pripremala za ulogu opsjednute djevojke čitajući sve moguće knjige o egzorcizmu, gledajući video clipove, slušajući audio snimke, pa čak i par dana je posjećivala neke ekstremnije “kućne” crkve u okolici Los Angelesa.

Koncept ovog filma u prizmi žanra nije originalan, gledali smo “Blair Witch Project”, gledali smo “Paranormal Activity”, ali na kombinaciju tog “poglda iz prvog lica” i opsjednutosti vragom ili demonom još nisam naletio. Usput, postoji i jedna recimo to tako tehnička razlika. Oba prije spomenuta filma su bazirana na “nađenom materijalu”, a ovdje je riječ o kao dokumentarcu, pa ne postoje one najrudimentarnije granice kakve finalni proizvod mora imati.

Makar su svi posteri i promo materijali vrištali “gimnastičkim” trikovima opsjednute djevojke, recimo one poze na stropu u filmu ni nema. Ono malo horrora što film nudi odrađeno je na visokom nivou, žena do mene je skoro pa dobila infarkt od poskakivanja. Ok, za horroroljupce stvari nisu toliko strašne, ali postoji nekakva sick vibra vezana za manifestacije opsjednutosti.

Već vidim flame war koji će nastati nakon što pogledate film, vjerujem da će nekima faliti dinamike i te moderne brutale, ali sva sreća meni je cijeli paket bio sasvim zadovoljavajući. Jedan novinar mi je pred početak filma rekao da je čitao neke negativne recenzije na netu, te da je posebno zasran kraj, dok je meni kraj perfektno sjeo…

U globalu, dobro piše tip na Bloody Disgustingu koji je filmu dao 4/5 pred gledanje pokušajte zaboraviti sve što znate o filmu i sve što ste čitali – vjerojatno ćete se dobro zabaviti.

Kliknite na logo za sve moje članke sa FrightFest 2010 festivala u Londonu.