Manijaci i ekipa

Prije nešto više od godinu dana u uvodniku jedne of Fangoria čitao sam uredničku kolumnu o novom valu američkog horrora. Uz nekoliko filmova ponajviše mi je po opisu u pamćenju ostao “Girl Next Door”. U tom uvodnom tekstu, Fangorijin urednik, prekaljeni horror fan koji je na toj poziciji oko 25 godina sa gnušanjem je pisao o tome kako je film bolestan, a u isto vrijeme izvanredan.

Borim se već godinu dana sa tim dali da pogledam Saw peticu ili ne. Nakon trećeg dijela sam počeo gubiti volju, a nakon četvrtog sam si rekao da nema šanse da pogledam iti jedan nastavak koji će se snimiti. Saw V sam u kinu preskočio, makar sam zamalo prije par mjeseci u Americi kupio ono neko Limited edition izdanje sa pilom. Neznam, bila je dobra para a baš me zanimalo pogledati i koji extras da vidim što ljudi mogu pričati o svom zlodjelu. Ipak me razum udaljio od trošenja kojih osamdesetak kuna, ali neki dan sam rekao da se film bar isplati 6 kuna za uzeti u videoteci.

Bio sam neki dan nakon sto godina u videoteci. Osim što sam skužio da se sada 3 DVDa mogu posuditi od petka do ponedjeljka za samo 12 kuna, potrošio sam kojih pedesetak kuna na neke klasike poput Dracule 3000. Iznajmih par filmova koje još nisam gledao, a jedan od njih je bio i ovaj iz naslova. Odličan spooky klaun na coveru je obećavao…

Rimejk, a dobar, jel to može biti istina? Dvadeset i sedam godina nakon filma koji je Wes Cravenu otvorio zvjezdanu karijeru, došlo je do toga da se mladom američkom gledatelju treba podariti modernizirana verzija. Već sam otupio na sve te rimejkove, prvo radi toga što stvarno nema poante sve živo obrađivati, a drugo radi vrlo jednostavne činjenice – većina rimejkova je zaboravljivo smeće.

Zanemarite film, ali obavezno pročitajte ovaj intro. Nakon što su mu majku prostitutku napastvovala i brutalno ubila sijamska braća, malog Eugena bacaju na pod i ostaje doživotno vezan uz invalidska kolica. Sada, u svojim ranim tridesetima, Eugene je beskućnik kojega okolo fura žena za koju je do tada mislio da mu je majka, ali otkriva da mu je ona zapravo teta. Usred bijesa, nemoćni Eugene upoznaje veoma snažnog, ali retardiranog klošara i njih dvoje se zajedno uroćuju u tim manijakalnih ubojica

Još kada su se na horror sajtovima pumpale informacije o novim članovima After Dark horrorfesta, Perkins 14 mi je zapeo za oko radi dvije stvari – sinopsis je djelovao prilično originalan i izašao je nekakav Grindhouse poster za film. Ovo sa posterom mi i nije bila neka pozitivna stvar, jer je djelovalo da samo isfuravaju taj stil, ali ideja o manijaku koji je sistematski otimao djecu i od njih prirodnim tijekom stvarao “ljudske životinje” je ono što me kupilo.

Nastavljamo sa trećim After Dark Horrorfestom. Sam je momak koji koristi svoju specijalnu moć putovanja kroz vrijeme za pomaganje policiji u identifikaciji krivaca za raznorazna ubojstva. Pri svakom povratku mora posebno paziti na to da ne smije nikako promijeniti ničiju sudbinu. Sve se to mijenja kada u jednom od zadataka odlazi uvidjeti tko je zapravo ubio njegovu bivšu djevojku.

Od sada na dalje, na HorrorHR možete čitati o mojim utiscima na filmove iz treće sezone After Dark Horrorfesta. Nakon odlične zabave na proslavi Mardi Grassa, nekoliko frendova sa autom vraća kući. Usred niza opijata i cuge, vozačica zabije auto u stablo, ali se svi uspiju živi iskoprcati iz olupine. Taman u to vrijeme iz ničega dolazi vozilo hitne pomoći, koje odvodi teenagere na liječenje u pomalo čudnoj bolnici.

Uwe Bollov stalni glumac Michael Pare utjelovljuje Matta Bishopa, detektiva koji se svakog jutra budi u znoju radi noćnih mora uzrokovanih brutalnim ubojicom kojega nedavno ulovio. Na jedvite jade je ostao jedini preživjeli u borbi sa manijakom Maxom Seedom, pojavom koja je u djetinjstvu skoro izgorila u autubusu, te su ga od tada privlačile samo “igrice” sa ubijanjem životinja…

Serijski ubojica cilja mlade i zgodne djevojke koje nose križeve na ogrlicama. Dvojica policajaca-bedaka neznaju što bi učinili, pa za pomoć traže Will Spannera, čovjeka koji iz prve ruke zna o okultnom i momka koji se pojavljuje u svim proteklim dijelovima

Angela Bettis glumi Joan, ispaćenu mladu ženu koja se nakon dosta vremena vraća u svoj rodni gradić. Naime u svojim teenagerskim godinama na jedvice jade je preživjela susret sa manijakalnim ubojicom koji se poigrao sa njom i njenom frendicom. Prijateljica je umrla u strašnim mukama, a Joan je ostala psihološki osakaćena. Da stvari ne budu dosadne, sa njenim povratkom dolazi do niza ubojstava teenagera. Tko živ, tko mrtav…

Frendovi sjede u bircu i opako planiraju momačku zabavu koju će održati u uredu nakon što im otiđe šef. Presretni kombiniraju koliko cuge moraju kupiti, koga zvati i koje striptizete uzeti. Kada policajac koji sjedi blizu njih načuje da će u igri biti i trave, pali mu se gen manijakalnosti i sa veseljem im odlučuje upasti na zabavu. Priprijeti momcima, odlazi u svoj auto, prepun odrezanih ljudskih udova. Zabava počinje…

“Campfire Tales” je antologija klasičnog formata – tri priče koje se prezentiraju unutar dodatnog okvira. Usred automobilske nesreće, ekipica teenagera zapne u šumi, te uz logorsku vatricu pričaju “strašne priče”.

Zgodna novinarka uz pomoć kolege za tabloid koji pišu pokušavaju doći do neke zanimljive priče. Sasvim slučajno u blizini netko pobije punu kuću teenagera, te se slavom napaljena novinarka baca na posao. Serijski ubojica je poveći klaun za ekstra velikom satarom.

Eto jedan prigodan film za tjedan kada peti nastavak Saw serijala dolazi u naša kina. Zaključio sam da originalni Saw nisam gledao od 2004. godine, pa je savršen tajming da skinem prašinu sa Saw Trilogy…

Za razliku od velikog broja Amerikanaca, Hrvati su imali priliku u kinima pogledati novo djelo bazirano na Clive Barkerovoj priči – “The Midnight Meat Train”. Film se preko bare samo radi par slova na papiru…

Zašto pišem o ovom filmu, koji doslovno sa tematikom ovog sajta ima eventualno 0.3% poveznice? Dva su razloga – sentimentalna vrijednost X-Files serije i to što sam sada nakon što sam izašao iz kina pun…

Ovo je low budget filmić koji je baziran na “posudbi” ideja iz filmova poput “Wedlock”, “Saw” i “Cube”. Znači, grupica nepovezanih ljudi se sa metalnim ogrlicama oko vrata budi u velikoj zatvorenoj sobi. Nemaju pojma…

Neki sam dan sa boljom polovicom pohodio riječki Cinestar. Gledali smo “Forgetting Sarah Marshall”, film koji sam zapamtio po marketinškoj kampanji u San Franciscu gdje su skoro sve klupice u centru bile obljepljene posterima kao…

Sam živi sam sa ocem koji ima očitih psihičkih problema. U glavi čuje tuđe glasove i nakon što shvaća da više nema tableta od kojih mu je bolje, potpuno šviće i u ogledalu si vidi…