Texas Chainsaw 3D (2013)

Teksaški masakr motornom pilom 3D započinje odmah nakon brutalnih ubojstava kojima je Tobe Hooper započeo ovaj očito beskonačan serijal. Obitelj Sawyer je zatočena u kući, a ispred se u frankenštajnovskim manirama skuplja lokalna raja koja po njima počne pucati i naposlijetku zapale zgradu. Jedan od sudionika napada otkiva da je masakr nad Sawyerima preživjela mala beba te je uzima sa sobom doma. Radnja se prebacuje u sadašnjost, gdje mlada Heather saznaje da je usvojena i odlazi u mali teksaški gradić iz kojega je potekla.

Čudan je odabir modernih producenata Texas Chainsaw serijala da nakon toliko filmova krenu u direktan nastavak originala. Razumijem da je mnogo lakše to napraviti radi evidentnih nastavaka koje će snimiti kroz sljedećih X godina, ali prilično je bizaran tijek razvoja situacije (posebice) u zadnjih par godina:

1) The Texas Chain Saw Massacre (1974 – kultni original
2) The Texas Chainsaw Massacre 2 (1986) – prvi nastavak na original
3) Hollywood Chainsaw Hookers (1988) – ok nema nikakve veze sa serijalom, ali ima Gunnar Hansena i ubojstva sa pilom + faking cool ime pa sam morao staviti ;)
4) Leatherface: Texas Chainsaw Massacre III (1990) – zabavna trojka
5) Texas Chainsaw Massacre: The Next Generation (1994) – loša četvorka sa Renée Zellweger i Matthew McConaugheyem.
6) The Texas Chainsaw Massacre (2003) – remake originala
7) The Texas Chainsaw Massacre: The Beginning (2006) – prequel nečemu
8) Texas Chainsaw 3D (2013) – 3D drugi nastavak originala

Pfff, svatko bi se pogubio ovdje. Ok stavimo te ludorije sa strane, bacimo se mi na to kakav je taj novi 3D Leatherface. Moram priznati da sam iskreno imao itekako loša očekivanja, posebice jer mi ovi novi rimejkovi i prikveli nisu sjeli, ali “Texas Chainsaw 3D” nije ispao ni upola loš koliko sam očekivao.

Diskusiju moram započeti sa time da je film u dobrom svom dijelu prilično bedast, ali u niti jednom trenutku nije bio dosadan i nudi ipak neke hvalevrijedne pomake iz klasičnih obrada popularnih filmova, gdje se većina začkoljica bazira na nekakvom copy paste mehanizmu. Krenimo prvo sa likovima, ona klišejizirana grupica mladeži koja dolazi u Newt, Texas je i ovdje nešto klasično u okvirima žanra. Nabildanci i jebači u muškom dijelu ekipe, sexy hot koke u ženskom dijelu. Alexandra Daddario koja tumači Heather mi djeluje kao nekakva bolja verzija crossovera emo heroine iz A Nightmare on Elm Street remakea, legendarne Tiffani Amber Thiessen i ove čudakinje iz Twilighta. Reklo bi se sve što vole mladi u paketu. Glumačkim performansama baš i nije oduševila, ali ajde… Frendicu Nikki glumi Tania Raymonde, koja se itekako proljepšala od svoje uloge Cynthie u seriji “Malcolm in the Middle”. Tipove neću komentirati, jer to nikoga ne zanima ;)

Kada se Heather vrati u svoje rodno mjesto, otkriva da je naslijedila ogromnu ladanjsku kuću, ali sa svim dobrim stvarima koje novo bogatstvo donosi, dolaze i oni negativni aspekti poput toga da je u podrumu spremljen “kućni ljubimac” Jed iliti Leatherface. Vrlo brzo momak izađe iz svojeg obitavališta i kreće nova runda teksaškog masakra sa motorom pilom. Leatherface je itekako brutalan, reže dijelove svojih žrtava sve u šesnaest, a njegov vizualni izgled, maske od ljudske kože, način hramljanja itd. je za peticu.

Kada bi komentirao scenariste morao bi podijeliti hrpu packi, ali i dati par komplimenata. Ugodno me iznenadilo to što film nije samo još jedna od varijanti iste ideje – znate ono, mladež, kuća u osami i Leatherface sa motornom pilom. “Texas Chainsaw 3D” na sreću nudi mnogo više – nakon vrlo brzog upada Leatherfacea u igru, radnja se mrda okolo po gradiću, upada se na karneval, akcija se dešava pred desetinama drugih ljudi, a kako film odmiče kraju Leatherface prestaje biti negativac! Da dobro ste pročitali, evidentan je trud prema stvaranju nečega drugačijeg, novih osnova za TCM franšizu.

Dakako ne može sve biti pozitivno – osim ideje, scenarij je u nekim trenucima itekako diletantski sklopljen. Postoji niz glupih i bezveznih diskusija, blesavih bijegova sa najnespretnijim padovima, neuvjerljiva transformacija glavnog ženskog lika, problem sa matematikom u rasponu godina itd. Možemo zaključiti da je većina od tih elemenata zajednička odlika horror filmova u globalu, ali opet takve scene (a ima ih) utječu na finalnu kvalitetu filma. Dobra stvar je da smo se u kinu u tim trenucima smijali, jer ako “Texas Chainsaw 3D” ne shvaćate previše ozbiljno začuditi ćete se sa faktorom zabave. Autori su zasigurno opušteno krenuli u izradu scenarija, što se može i vidjeti iz obračuna sa “Saw” serijalom prilikom Leatherfacevog izleta na karnevalu.

Film se reklamira kao 3D, ali 3D-a praktički uopće nema. Očekivao bi uz toliko kasapljenja i korištenja motorne pile da će treća dimenzija divljati, ali i onih par sekundi što su u tom modu su blago rečeno užasne. Znam da se studiji moraju nekako boriti sa piratstvom i opravdati veće cijene za kino ulaznice, ali ovakve prevare će dugoročno samo još više ljudi udaljiti iz kino dvorana.

U globalu, “Texas Chainsaw 3D” može biti sasvim solidan i zabavan film ako mu pristupite bez ikakvih nerealnih očekivanja.