
Director:
Robert-Adrian Pejo
http://www.imdb.com/title/tt0178858/
Opako iskren dokumentarac o modernom Heronimusu Boshu kako su ga pojedinci krstili, apokalipticnom vizionaru, slikaru i sve(na)stranom umetniku al' na prvom mestu velikom zajebantu Dzou Kolemanu. Ovo je ultimativni dokumentarac o njemu, sta god to znacilo, zapravo ko neki portret i ja mora da kazem da sam odusevljen ovim filmom, odma je upo u moj top 10 dokumentaraca jer donekle propagira ono cime sam se i ja bavio u svom kratkom zivotu, znaci moci cete da cujete konacno od nekog ko je iole razuman i pismen, a to moze i smileno da obrazlozi zasto se tolko lozimo na serijske ubice, zasto se cak u neku ruku i poistovecujemo sa njima, zasto propagiramo boleshtine a gnusamo se morala i tako tih nekih iskrivljenih, da ne kazem hriscanskih sistema vrednosti. Videcete i nacin na koji Coleman slika te portrete, u ovom slucaju jednu od najbitnijih licnosti americke istorije, naravno Ed Geina, znaci do detalja je objasnio kako to funkcionishe u njegovoj glavi pa onda i na platnu. E sad zasto se o tim portretima govori kao o modernim ikonama - pa zato sto on tu ne slika samo lik nego i citavu storiju o Ed Geinu, od rodjenja pa do smrti, kao neko jevandjelje. Coleman je izmedju ostalog i kolekcionar tako tih bizarnih stvari, mumija, freak show eksponata, serial killer arta, npr. poseduje slike John Vejn Gacya koje je ovaj sliko na death rowu, pismo Alberta Fisha, i jos mnogo toga, tako da u tom njegovom kucnom muzeju - ODDITORIUM-u, ima bas dosta detalja o svakoj od tih licnosti koje je slikao. Ali nije slikao samo serijske ubice, nego i sve tako na bizaran nacin zanimljive likove, od Isusa Hrista preko Frojda do Hudinija. Coleman u svom Nostradamus stajlingu, ili je to vise neki fazon americkog gradjanskog rata, nije mi bas najjasnije, objasnjava zasto su nasoj planeti neophodne serijske ubice, masovne ubice, ratovi i sve te akcije, ma skroz jedna zanimljiva teorija gde je covecanstvo opisano kao jedna vrsta raka, tumora koji se shiri, "Humanity is the devil" fazon. Kao mladji bavio se i egzibicionisanjem, i u tim svojim brutalnim performansima je radio svakake stvari, dovoljno je reci da je na bini svasta radio sa sitnim zivotinjama, a sve to moze ovde i da se vidi, a i otvoreno prica o tome kako je bio navucen na heroin sto je isto jako zanimljiv detalj, jer bez bolesti naravno da nema umetnosti, a posebno ne ovakve. U filmu se pojavljuje i Dzim Dzarmush, koji sa Colemanom u chini mi se katolickoj crkvi razgovara o raznim para-religioznim iskustvima pa i o kultu Charlija Mansona, koji je meni isto jako bitna licnost, jer Charli je jedan od poslednjih zivih proroka, a Coleman je radio i cover za "Charles Manson Superstar", inace moj najomiljeniji film od tih dokumentaraca, tako da ne mogu a da ne budem pristrasan. Coleman nam zatim objashnjava svoju opsesiju frikovima, nakazama, govori o svom detinjstvu, ocu alkoholicaru i majci za koju je jako bio vezan jer majka je, podrazumeva se, decaku najbolji prijatelj. Tu je i true-crime pisac Harold Schechter, koji nam tumaci Colemanovu umetnost i opsesiju serijskim ubicama na jedan malo drugaciji, dublji nacin, pa se tu pominju i Isus Hrist i serijski ubica Karl Pancram, e sad ko ne zna ko je bio Carl Panzram imace prilike da sazna u ovoj kriznoj godini jer John Borowsky sprema dokumentarac, pusten je vec tizer, no o tom potom. Videcete i neke zanimljive detalje iz ODDITORIUMA naravno, zatim bas dosta njegovih slika i portreta sto je i hajlajt ovog filma jer po tome je poznat shirom sveta. O Colemanu govore i njegov psihijatar, brat, bivsa devojka, bivsa zena sa kojom se raziso bas zbog heroina, pa tu ide i prica o metadonskoj terapiji, isto jako zanimljiva, pa onda kako su ga hapsili zbog tih raznih bizarnih performansa i jos tisucu hiljada ludila. A njegova gajba sa svim tim lobanjama i lesevima izgleda realno ko malo uredjenija kuca Ed Geina, bez zajebancije. A najiskreniji deo je kada prica o svojim strahovima, o detinjstvu kada je imao problema sa citanjem i pisanjem i de su ga maltretirali u shkoli. Bavio se i glumom u par filmova, a taj njegov talenat ovde moz da se vidi u jednom opustenom sustretu u nekoj white trash vukojebini sa rokabili muzicarem, sada vec pokojnim Hasilom Adkinsom. Znaci ovo vam je ekstraordinaran polu-biografski portret, i zato to mora da se pogleda, jer ovakve stvari nigde drugde necete imati priliku da vidite, ovo ima samo kod Colemana, pravi apokalipticni dokumentarac. (88 min)
http://abraxas365dokumentarci.blogspot. ... -1997.html













