Malteras wrote:Filmoznalac wrote:Da, strašno i vjerojatno je to utjecalo na njega...ustvari sigurno. Imamo primjer isto sa Freemanom gdje je u vezi sa unukom, barem mislim što je za mene bolest, ali kao glumca ga poštujem...
Ma nije mu to unuka, nego unuka njegove supruge (ne znam koja ono po redu bi), tako da mu je to opravdanje:) Salim se, naravno. Ne znam zasto ljudi povlace kakav je Polanski covjek, to ne treba da bude tema kada se govori o njegovim filmovima (osim mozda o uticaju pojedinih detalja iz njegovog zivota na neke filmove, ili mozda cak i obratno)... Za John_constantine, pogledaj jos koji film Polanskoga (Chinatown, na prvom mjestu), a manje vodi racuna o njegovoj biografiji, i onda sklopi svoje misljenje. Ako ti se i tada ne bude svidjao, onda je u redu, ali ovako nagalasavati njegove poremecene sklonosti ispred njegovog stvaralackog umijeca, ne znam, nema mi smisla previse...
Sto se tice drugs_bunny, covjeka koji "ne želi ni čut kako je film napredan za svoje godine", kada je rijec o "Rosemary's baby", a smijesni i tuzni film "Dawn of the dead" hvali na sva usta. Sto se tice njegovih "daljih navoda" o ovome filmu, rekao bih da je i izgled i glas Mie Farrow potpuno na mjestu. Sto se tice sporog odvijanja radnje, ne mislim da je Polanski to uradio zato sto bi mu u suprotnom film bio previse kratak, nego iz prostog razloga sto je osjetio da tako treba, i bio je potpuno u pravu. Sto se tice strasnih scena, moram priznati da ih i nema mnogo, ali jednostavno film stvara takvu realnu, zivotnu atmosferu, da imas osjecaj da se takvo nesto moze desiti i obicnom covjeku. Nema tu zombija, krvi, duhova i drugih stvari- sve je u domenu mogucnosti, privida, unutrasnje borbe glavnog lika sa samim sobom i citavim skepticnim svijetom, kroz suprostavljen odnos stvarnosti i onoga sta se desava u njoj, sa njenim sumnjama. Da li je to stvarno ili paranoja, da li je u meni problem ili se ipak, sticajem okolnosti, cijeli svijet urotio protiv mene, da li da vjerujem najblizima, ili sam potpuno sama na ovom svijetu, gdje je izlaz, ima li izlaza, treba li da se prepustim da me vode sa sobom, ili da se borim za ono sto mislim da vrijedno borbe, za ono sto meni pripada. E, upravo u toj unutrasnjoj, svima poznatoj borbi, je i vrijednost ovoga filma. Upravo u, vec kliseju, toj ATMOSFERI je vrijednost, napetost, sva grozota ovoga filma. Znam, on ne prikazuje mnogo, ali samim tim ostavlja mnogo mjesta za razmisljanje. Mozda nije strasan u klasicnom smislu te rijeci, ali je odvratno realan, s obzirom na tematiku o kojoj govori... Znam da ti se najvjerovatnije vise svidjaju filmovi u kojima se akcija desava odmah, tipa Dawn of the dead, i valjda, postujem tvoje misljenje, ali dati ocjenu 2/10, mislim da je to samo da bi te drugi primjetili, da budes u centru paznje, nesto tipa kontroverzan (nije prava rijec, ali ne pada mi na pamet bolja). I reci "kako je Rosemary's Baby jedan od lošijih filmova koje si gledao kroz svoj život", je smijesno, znas to i sam... Ili imas 3 godine ukupnog zivota, ili si gledao ne vise od 100 filmova u zivotu, ne vidim durgo rijesenje:) Ali, sve u svemu psotujem da ti se film ne svidja, ali ocjena 2/10, te da je to jedan od najgorih filmova koje si gledao, je sigurno neiskreno i besmisleno...
I, da, drugs_bunny, posalji mi link svoga bloga, posto si mi sada probudio interesovanje:)