A ne znam da li je svjestan svoje bolesti. Mislim, shvaća neka ograničenja (kao, neće nikad moći voziti auto - strastveni je ljubitelj auta i jedina obaveza koju mi je stari zadao poslije njihove smrti je da ga jedanput mjesečno vodim na rally utrke. Toga ću se držati makar morao pješice s njim hodati do Istre). Nije da je baš u svom svijetu, ali ne shvaća "realnost". Ono, vrijednost novca i slično. Obožava stripove, naročito Zagora.
Iako ne razumije tekst, baš ono, uživa u tim stripovima. Tako i u akcijskim filmovima 80 - tih, pa je bed što nema više danas takvih laganih akcića - mozak na pašu i slično...
On je više kao dijete. Mislim, željno je društva, pažnje, ljubavi i slično. A gosti već godinama ne dolaze kod nas radi njega, srećom, imaju starci svoje dobre prijatelje. A i ujna koju redovito posjećujemo, pa nije toliki problem. Pažnje - ma teško je. Starci umorni, a brat pola ili cijeli dan sam doma. I onda želi razgovarati (rukama), a ovi nisu raspoloženi za slušanje, pa je onda psovanje i što sve, i onda samo sve iznova i tako, to samo njega čini nervoznim. A ljubav... ma takve osobe nemaju empatiju, ali su kao djeca, samo što on to radi vrlo grubo. Majka je slaba, pa je više "maltetrira" ljubavlju, nego izražava ljubav prema njoj.
A spolni nagoni, da. Više je problem što su mu utuvili u glavu da je masturbacija loša. I sada, ajde, seksualne frustracije i slično. A s godinama, ona se tješi da će to proći (stalna uzrečica - njemu se digne, a on objašnjava da će to proći.) Ma je, kurac će proći... Kao i ona majka koja je samo fantazirala kako će njezina kći odrasti... Ma možda bi bilo lakše da je brat slab kada je riječ o nasilju, ali ma kakvi... iako ne trenira, ima baš takve mišiće da je onda nezaustavljivi stroj. Zdravog ćovjeka pljusneš, malo se potučeš i smiriš se. Ali kod njega, jedanput ga udariš i neće stati dok te ne ubije ili se iscrpi... Znam iz vlastitog iskustva jer smo se puno puta potukli i to stvarno gadno. To pamtim kao najgore razdoblje koje ne bi htio ponoviti...
Znaš, više me strah kako će biti kada roditelji umru. Da li će me uopće slušati, kako će reagirati i sve to... Razumijem ju kada mi povremeno zna reći "da bar nikad nisam rodila...". A do tada... trudim se da mu život činim boljim. Igre, stripovi, sf serije, i što sve, da se ima čime zabavljati. Ali s vremenom i to postaje teže. Nema baš novih sf serija, vožnje za PC su isto rjeđe, a Zagor će bar redovito izlaziti...
Michel puši karu.
Svjestan sam da će mi on do kraja života biti problem - ako je već sada problem da prijateljica prespava i bude nekoliko dana kod mene, kako će tek biti kada budem imao ozbiljnu dužu vezu), sada to ide s vremenom pomalo, stalno teškoće, teškoče i teškoće... Sada, ono što nitko drugi ne razumije, a bilo bi im smiješno, to što ga nevrijeme čini nervoznim. A stara u strahu od njega nakon što ju je već jednom skoro "ubio" premlativši ju do krvi. A sada, to što svaki dan gleda slike polugolih manekenki i svih tih pizdarija, baš i nije najbolji potez, a ne možemo mu niti zabraniti. I to što već ima par kalendara s polugolim ženskama... a ono što me brine je njegov spolni nagon. Slušao sam priče drugih i kod njih nema prepreke kod spolnog nagona (nije da će baš silovati neku žensku na ulici, ali stvar incesta...). Sve negativno što dođe s godinama...
Ah, bio sam u vezi godinu dana s ženskom osobom poput brata, a ja debil, nisam uopće shvaćao da je ona blago mentalno retardirana. Pa, oni imaju takve fantazije... Recimo, prošle godine je nekoliko mjeseci bio u bedu jer je izgubio "svoje cure". Mislim, jedne sestre od susjeda s kojim popričaju. A on je fantazirao da su "njegove". I kada su postale trudne, onda više nisu bile "njegove". Tada mi ga je baš bilo najviše žao...
