Moji počeci kao pisac....

[Dragonrage]

Ja sam se okušao u svemu..crtanje, kiparstvo, pisanje (ali ne romana i priča već recenzija i tako to...to mi ide), snimanje filmova...vidjet ćemo gdje će to završiti...

[Boby]

Ja sam kak ti pisao dobre i mračne zadaćnice pa mi je jedan rad završio na Lidranu. Popušio sam. Onda sam mlađoj seki pisao kratko priču također za Lidrano. Tu sam se ubacio svašta, adolescentske iluzije, međugeneracijski jaz, religiju i opise subotnjih večeri u disco klubovima za kremu i rock n' roll rupama. Opet sam popušio i od tada baš ne pišem

[HorrorHR]

Ja sam se okušao u svemu..crtanje, kiparstvo, pisanje (ali ne romana i priča već recenzija i tako to...to mi ide), snimanje filmova...vidjet ćemo gdje će to završiti...

sex drugs & rock'n'roll

[Dragonrage]

Ja sam se okušao u svemu..crtanje, kiparstvo, pisanje (ali ne romana i priča već recenzija i tako to...to mi ide), snimanje filmova...vidjet ćemo gdje će to završiti...

sex drugs & rock'n'roll

LOL...yeahhhh

Ili u mom slučaju sa hrpetinom DVD-ova, Blue Rayova ili HD DVD-ova...LOL

[HorrorHR]

Ili u mom slučaju sa hrpetinom DVD-ova, Blue Rayova ili HD DVD-ova...LOL

pssssstttt, još nemaš ni region free dvd player

[john_constantine]

hm, jedanput sam čak pisao o omiljenom piscu, Edgaru alanu poeu i učiteljica je mislila da imam sklonosti prema samoubojstvu.

A zadaćnice, to mi je baš odlično išlo, naročito lektire. A i danas još pišem lektiru za prijateljicu. I žalim što to nisam prije tako pisao, onako, na neki način kontrovezno. A sjećam se maturalnog rada ili kako već, kada sam napisao već tri stranice, o ljudima (a to mi je najbolja tema, uvijek imam dosta toga za kritiziranje), a kolega kraj mene samo pola stranice i još se čudi.

A sada, već mjesecima nisam napisao novi nastavak, o serijskom ubojici u bolnici, a jednostavno imam hrpu ideja, ali nemam motivacije. A lako mi se uništi jednostavnom kritikom, naročito kada sam dobio prvi odgovor od izdavača koji su odbili moj roman. No, dok ne završim tu epizodu, ne mogu se baciti na klanove vukodlake ili treći roman, gdje je glavni lik u komi nakon što ga raskomadaju, pa dok traje regeneracija, život mu prolazi dok je u paklu. A onda kada oživi, onda se teško privikava zbog nemogućnosti razlučivanja stvarnosti od snova. Stalno mu se priviđaju demoni i takve stvari, he.

A sam pakao mi je najdraži dio, kada se ubije jer mu je ljubav umrla, pa završi u paklu gdje je raspet na golemom križu i nosi ga čudovište, zabije ga u zemlju i prolazi neku vrstu kušnje gdje ga poznati omaložavaju jer ih je ostavio, iznevjerio i sl. A viđa naročito svoju ljubav u obliku duha s krvavim tragom na trbuhu, i poslije se oslobodi i puže po komadima stakla.

[Dragonrage]

Ili u mom slučaju sa hrpetinom DVD-ova, Blue Rayova ili HD DVD-ova...LOL

pssssstttt, još nemaš ni region free dvd player

Eh...ali onda bih ga imao ...u ostalom još malo i imat ću ga

[Scarface]

hm, jedanput sam čak pisao o omiljenom piscu, Edgaru alanu poeu i učiteljica je mislila da imam sklonosti prema samoubojstvu.

A zadaćnice, to mi je baš odlično išlo, naročito lektire. A i danas još pišem lektiru za prijateljicu. I žalim što to nisam prije tako pisao, onako, na neki način kontrovezno. A sjećam se maturalnog rada ili kako već, kada sam napisao već tri stranice, o ljudima (a to mi je najbolja tema, uvijek imam dosta toga za kritiziranje), a kolega kraj mene samo pola stranice i još se čudi.

A sada, već mjesecima nisam napisao novi nastavak, o serijskom ubojici u bolnici, a jednostavno imam hrpu ideja, ali nemam motivacije. A lako mi se uništi jednostavnom kritikom, naročito kada sam dobio prvi odgovor od izdavača koji su odbili moj roman. No, dok ne završim tu epizodu, ne mogu se baciti na klanove vukodlake ili treći roman, gdje je glavni lik u komi nakon što ga raskomadaju, pa dok traje regeneracija, život mu prolazi dok je u paklu. A onda kada oživi, onda se teško privikava zbog nemogućnosti razlučivanja stvarnosti od snova. Stalno mu se priviđaju demoni i takve stvari, he.

A sam pakao mi je najdraži dio, kada se ubije jer mu je ljubav umrla, pa završi u paklu gdje je raspet na golemom križu i nosi ga čudovište, zabije ga u zemlju i prolazi neku vrstu kušnje gdje ga poznati omaložavaju jer ih je ostavio, iznevjerio i sl. A viđa naročito svoju ljubav u obliku duha s krvavim tragom na trbuhu, i poslije se oslobodi i puže po komadima stakla.

I mene je lako slomit, al ono, stvarno lako. Može me sto ljudi nahvalit i dizat u nebesa, a neka me neki sroljo koji nema veze o temi posere, ono tek tako, ja odustajen. To mi je najveća mana, i zato ne vidin kako mogu opstat i u svitu pisaca, a i muzičara. recimo, kad si mi ti reka kako mi je tema za priču jadna, već san je tija izbrisat, tako lako. Inače, meni je Goethe kralj, Poe mi se ne sviđa ka osoba zbog potpune nekontrole nad svojim životom, dakle, samo čista tama, bez imalo veselja.

[john_constantine]

hm, jedanput sam čak pisao o omiljenom piscu, Edgaru alanu poeu i učiteljica je mislila da imam sklonosti prema samoubojstvu.

A zadaćnice, to mi je baš odlično išlo, naročito lektire. A i danas još pišem lektiru za prijateljicu. I žalim što to nisam prije tako pisao, onako, na neki način kontrovezno. A sjećam se maturalnog rada ili kako već, kada sam napisao već tri stranice, o ljudima (a to mi je najbolja tema, uvijek imam dosta toga za kritiziranje), a kolega kraj mene samo pola stranice i još se čudi.

A sada, već mjesecima nisam napisao novi nastavak, o serijskom ubojici u bolnici, a jednostavno imam hrpu ideja, ali nemam motivacije. A lako mi se uništi jednostavnom kritikom, naročito kada sam dobio prvi odgovor od izdavača koji su odbili moj roman. No, dok ne završim tu epizodu, ne mogu se baciti na klanove vukodlake ili treći roman, gdje je glavni lik u komi nakon što ga raskomadaju, pa dok traje regeneracija, život mu prolazi dok je u paklu. A onda kada oživi, onda se teško privikava zbog nemogućnosti razlučivanja stvarnosti od snova. Stalno mu se priviđaju demoni i takve stvari, he.

A sam pakao mi je najdraži dio, kada se ubije jer mu je ljubav umrla, pa završi u paklu gdje je raspet na golemom križu i nosi ga čudovište, zabije ga u zemlju i prolazi neku vrstu kušnje gdje ga poznati omaložavaju jer ih je ostavio, iznevjerio i sl. A viđa naročito svoju ljubav u obliku duha s krvavim tragom na trbuhu, i poslije se oslobodi i puže po komadima stakla.

I mene je lako slomit, al ono, stvarno lako. Može me sto ljudi nahvalit i dizat u nebesa, a neka me neki sroljo koji nema veze o temi posere, ono tek tako, ja odustajen. To mi je najveća mana, i zato ne vidin kako mogu opstat i u svitu pisaca, a i muzičara. recimo, kad si mi ti reka kako mi je tema za priču jadna, već san je tija izbrisat, tako lako. Inače, meni je Goethe kralj, Poe mi se ne sviđa ka osoba zbog potpune nekontrole nad svojim životom, dakle, samo čista tama, bez imalo veselja.

ali je pisao odlične jezovite priče kao crni mačak ili izdajničko srce. A tek ona priča o mezermu ili kako već.

[Scarface]

hm, jedanput sam čak pisao o omiljenom piscu, Edgaru alanu poeu i učiteljica je mislila da imam sklonosti prema samoubojstvu.

A zadaćnice, to mi je baš odlično išlo, naročito lektire. A i danas još pišem lektiru za prijateljicu. I žalim što to nisam prije tako pisao, onako, na neki način kontrovezno. A sjećam se maturalnog rada ili kako već, kada sam napisao već tri stranice, o ljudima (a to mi je najbolja tema, uvijek imam dosta toga za kritiziranje), a kolega kraj mene samo pola stranice i još se čudi.

A sada, već mjesecima nisam napisao novi nastavak, o serijskom ubojici u bolnici, a jednostavno imam hrpu ideja, ali nemam motivacije. A lako mi se uništi jednostavnom kritikom, naročito kada sam dobio prvi odgovor od izdavača koji su odbili moj roman. No, dok ne završim tu epizodu, ne mogu se baciti na klanove vukodlake ili treći roman, gdje je glavni lik u komi nakon što ga raskomadaju, pa dok traje regeneracija, život mu prolazi dok je u paklu. A onda kada oživi, onda se teško privikava zbog nemogućnosti razlučivanja stvarnosti od snova. Stalno mu se priviđaju demoni i takve stvari, he.

A sam pakao mi je najdraži dio, kada se ubije jer mu je ljubav umrla, pa završi u paklu gdje je raspet na golemom križu i nosi ga čudovište, zabije ga u zemlju i prolazi neku vrstu kušnje gdje ga poznati omaložavaju jer ih je ostavio, iznevjerio i sl. A viđa naročito svoju ljubav u obliku duha s krvavim tragom na trbuhu, i poslije se oslobodi i puže po komadima stakla.

I mene je lako slomit, al ono, stvarno lako. Može me sto ljudi nahvalit i dizat u nebesa, a neka me neki sroljo koji nema veze o temi posere, ono tek tako, ja odustajen. To mi je najveća mana, i zato ne vidin kako mogu opstat i u svitu pisaca, a i muzičara. recimo, kad si mi ti reka kako mi je tema za priču jadna, već san je tija izbrisat, tako lako. Inače, meni je Goethe kralj, Poe mi se ne sviđa ka osoba zbog potpune nekontrole nad svojim životom, dakle, samo čista tama, bez imalo veselja.

ali je pisao odlične jezovite priče kao crni mačak ili izdajničko srce. A tek ona priča o mezermu ili kako već.

Nisan to ni doveja u pitanje, govorija san samo o svom dojmu o njemu ka osobi, o tome kakav je pisac ne triba ni raspravljat, neupitni majstor, al šta mu to na kraju vridi kad znaš kako je skonča, tužno i jadno, Bog mu je da bar te priče da ostavi iza sebe i hordu fanova koji ga hvale i drže mu sviću koju za života očito nije ima.

[john_constantine]

I mene je lako slomit, al ono, stvarno lako. Može me sto ljudi nahvalit i dizat u nebesa, a neka me neki sroljo koji nema veze o temi posere, ono tek tako, ja odustajen. To mi je najveća mana, i zato ne vidin kako mogu opstat i u svitu pisaca, a i muzičara. recimo, kad si mi ti reka kako mi je tema za priču jadna, već san je tija izbrisat, tako lako. Inače, meni je Goethe kralj, Poe mi se ne sviđa ka osoba zbog potpune nekontrole nad svojim životom, dakle, samo čista tama, bez imalo veselja.

ali je pisao odlične jezovite priče kao crni mačak ili izdajničko srce. A tek ona priča o mezermu ili kako već.

Nisan to ni doveja u pitanje, govorija san samo o svom dojmu o njemu ka osobi, o tome kakav je pisac ne triba ni raspravljat, neupitni majstor, al šta mu to na kraju vridi kad znaš kako je skonča, tužno i jadno, Bog mu je da bar te priče da ostavi iza sebe i hordu fanova koji ga hvale i drže mu sviću koju za života očito nije ima.

hm, horde fanova? Gdje? Rijetko kada naletim na nekoga tko je uopće čitao edgara alana poea, a još manje knjigu, lol. No, moraš uzeti da je bio takav život. Većina pisaca je imala težak život, tako da niti poe nije iznimka. Ali da nije bio takav, onda ne bi niti napisao takve priče, kao ona nedovršena priča koju nije mogao završiti. A ipak bolje pišem kada sam u lošem mračnijem raspoloženju nego kada sam dobre volje.

[Scarface]

ali je pisao odlične jezovite priče kao crni mačak ili izdajničko srce. A tek ona priča o mezermu ili kako već.

Nisan to ni doveja u pitanje, govorija san samo o svom dojmu o njemu ka osobi, o tome kakav je pisac ne triba ni raspravljat, neupitni majstor, al šta mu to na kraju vridi kad znaš kako je skonča, tužno i jadno, Bog mu je da bar te priče da ostavi iza sebe i hordu fanova koji ga hvale i drže mu sviću koju za života očito nije ima.

hm, horde fanova? Gdje? Rijetko kada naletim na nekoga tko je uopće čitao edgara alana poea, a još manje knjigu, lol. No, moraš uzeti da je bio takav život. Većina pisaca je imala težak život, tako da niti poe nije iznimka. Ali da nije bio takav, onda ne bi niti napisao takve priče, kao ona nedovršena priča koju nije mogao završiti. A ipak bolje pišem kada sam u lošem mračnijem raspoloženju nego kada sam dobre volje.

To šta ih ti ne znaš ne znači da ih nema, ne samo da ima puno fanova, viruj da svaki poznati pisac ima, već je i uzor mnogim kolegama. Da, nijedan veliki pisac nije bija sritan, i sritni ljudi ne mogu pisat ništa osim glupavih pričica tipa ljubići ili neki suhonjavi hororčići. Pogledaj samo Dostojevskoga i njegov životopis. Poe je izgleda ipak bija u krajnosti.

[john_constantine]

Hm, a poeu je ipak pomogao alkohol u pisanju, onaj naked lunch, pisac je pisao pod utjecajem droge... A tako, ja pišem pod emocijama, jer se lakše uživim u mračnog lika kojega opisujem i njegova djela.

[maddjuro]

hm, jedanput sam čak pisao o omiljenom piscu, Edgaru alanu poeu i učiteljica je mislila da imam sklonosti prema samoubojstvu.

A zadaćnice, to mi je baš odlično išlo, naročito lektire. A i danas još pišem lektiru za prijateljicu. I žalim što to nisam prije tako pisao, onako, na neki način kontrovezno. A sjećam se maturalnog rada ili kako već, kada sam napisao već tri stranice, o ljudima (a to mi je najbolja tema, uvijek imam dosta toga za kritiziranje), a kolega kraj mene samo pola stranice i još se čudi.

A sada, već mjesecima nisam napisao novi nastavak, o serijskom ubojici u bolnici, a jednostavno imam hrpu ideja, ali nemam motivacije. A lako mi se uništi jednostavnom kritikom, naročito kada sam dobio prvi odgovor od izdavača koji su odbili moj roman. No, dok ne završim tu epizodu, ne mogu se baciti na klanove vukodlake ili treći roman, gdje je glavni lik u komi nakon što ga raskomadaju, pa dok traje regeneracija, život mu prolazi dok je u paklu. A onda kada oživi, onda se teško privikava zbog nemogućnosti razlučivanja stvarnosti od snova. Stalno mu se priviđaju demoni i takve stvari, he.

A sam pakao mi je najdraži dio, kada se ubije jer mu je ljubav umrla, pa završi u paklu gdje je raspet na golemom križu i nosi ga čudovište, zabije ga u zemlju i prolazi neku vrstu kušnje gdje ga poznati omaložavaju jer ih je ostavio, iznevjerio i sl. A viđa naročito svoju ljubav u obliku duha s krvavim tragom na trbuhu, i poslije se oslobodi i puže po komadima stakla.

kad ti izdaju roman, moraš mi prodat jedan primjer (po mogućnosti orginal rukopis )s svojim autogramom, jer ako si uistinu suicidalan, to i moglo puno vrjedit:-p

l i moji su profesori mislil, osim suicidalnosti, da sam još štošta. Al ako to pomaže dobivanjiu ocjena,što i je, meni paše.

[Boby]

Nisan to ni doveja u pitanje, govorija san samo o svom dojmu o njemu ka osobi, o tome kakav je pisac ne triba ni raspravljat, neupitni majstor, al šta mu to na kraju vridi kad znaš kako je skonča, tužno i jadno, Bog mu je da bar te priče da ostavi iza sebe i hordu fanova koji ga hvale i drže mu sviću koju za života očito nije ima.

hm, horde fanova? Gdje? Rijetko kada naletim na nekoga tko je uopće čitao edgara alana poea, a još manje knjigu, lol. No, moraš uzeti da je bio takav život. Većina pisaca je imala težak život, tako da niti poe nije iznimka. Ali da nije bio takav, onda ne bi niti napisao takve priče, kao ona nedovršena priča koju nije mogao završiti. A ipak bolje pišem kada sam u lošem mračnijem raspoloženju nego kada sam dobre volje.

To šta ih ti ne znaš ne znači da ih nema, ne samo da ima puno fanova, viruj da svaki poznati pisac ima, već je i uzor mnogim kolegama. Da, nijedan veliki pisac nije bija sritan, i sritni ljudi ne mogu pisat ništa osim glupavih pričica tipa ljubići ili neki suhonjavi hororčići. Pogledaj samo Dostojevskoga i njegov životopis. Poe je izgleda ipak bija u krajnosti.

Gogolj je bio najluđi!