HorrorHR wrote:Gledao jučer na TV "Anchorman: story of Ron Burgundy" ili kako već . Dobra zajebancija, posebice borba televizijskih ekipa
![Very Happy :D](./images/smilies/icon_biggrin.gif)
ma to je jedna od najžešćih novijih komedija...Will Ferell Rock´s
Evo ja sam neki dan gledao na TV-u omnibus "24 Sata" sastavljen od dva kratka filma dvojice mladih redatelja
Kristijana Milića i
Gorana Kulenovića, na koji sam vam ja budala zaboravio skrenuti pozornost
![Evil or Very Mad :evil:](./images/smilies/icon_evil.gif)
, jer se prema mojem skromnom mišljenju radi o dvojici zbilja obećavajućih mladih redatelja koji su uspjeli snimiti dva odlična filma koja definitivno odskaču iz standardnih žanrovskih okvira Hrv. filma - socijalna drama sa ratnom tematikom, ili komedija sa ratnom tematikom - i snimiti zabavne crnohumorne trilere u maniri Tarantina i Rodrigueza (čiji je uzor očit u oba filma) sa britkim, jednostavnim i prirodnim dijalozima, začinjenima sa "malo" krvi. Cijeli omnibus bih bez problema mogao usporediti i sa Danskim filmom "U kini jedu pse" ili bilo koji filmom prije spomenutog dvojca (osim Spy Kids Approve ).
Cjelokupna ocjena omnibusa bi po mom mišljenju bila
4/5, jer jedan naslov ipak malo odskače kvalitetom od ovog drugoga, no u cjelini još su uvijek oba naslova bolja od većeg dijela recentne hrv. kinematografije modernog doba.
Ravno do dna 5/5 - jednostavna i prezabavna priča o jednom Nedjeljnom prijepodnevu u Zagrebu, Zagrebačkim ulicama i raznoraznim likovima koji u njemu žive i jednom, odnosno dva ubojstva. Priča je veoma jednostavna, ali zabavna, prepuna britkih i zabavnih dijaloga koji savršeno "leže" u uhu, te ne djeluju nimalo isforsirano ili preglumljeno od strane aktera filma kako to obično biva u Hrv. filmu. Gluma je također prilično opuštena i prirodna, vjerojatno zahvaljujući izvrsnom scenariju, tj. dijalozima, tek mjestimično djeluje malo "umjetno", no to je nešto što se može oprostiti jer inače film u svim ostalim segmentima djeluje izvrsno. Posebne pohvale idu Bitorajcu, Kečkešu, Rakošu i još nekima, koji su uspjeli prikazati životopisne i realne likove. Režija je također za 5, smislena i savršeno hvata atmosferu Zagreba jednog Nedjeljog ljetnog prijepodneva. Pohvale idu i izvrsnoj kameri i izvrsnoj crno-bijeloj fotografiji, koja još više pridodaje toj atmosferi. Sve u svemu izvrstan film kojeg se ni spomenuti Tarantino ne bi posramio. E da, još bih izdvojio i izvrsnu "uvodnu špicu", koja je naime napravljena pomoći grafita. Naime dok glavni junak hoda gradom na zidovima zgrada pokraj kojih prolazi možemo vidjeti ispisan naslov filma i imena glumaca...dobra fora.
Sigurna kuća 3/5 - E ovaj naslov je meni osobno bio malo lošiji od "Ravno do dna", prvenstveno zbog toga jer je priča bila malo lošija, klišeizirana (Tri "prljava" policajca koji vole kurve i volje popiti čuvaju svjedoka-pokajnika u napuštenom skladištu dok ne dođe jutarnja smjena, no kriminalac ih uvjerava da ta smjena ima zadatak poubijati ne samo njega, već svu četvoricu, a ovi svakim satom postaju sve nervozniji i paranoični), dijalozi su bili previše "forsirani" (naime svaka druga riječ je bila psovka -jebem ti mater, puši kurac itd., te nisu djelovali baš "prirodno"), a i gluma je bila prilično "drvena" (vjerojatno zato jer su u filmu glumili prema mom mišljenju naturšćici, jedino poznato glumačko ime je bio Marinko Prga, iako to ne mora biti razlog, već loši dijalozi). No za razliku od "Ravno do dna", "Sigurna Kuća" je bila mnogo krvavija i nabrijanija i vizualno atraktivniji film, te mu je to prvenstveno bio glavni atribut. Završi obračun između policajca i druge smijene je vjerojatno najkrvavija takva scena u nekom hrv. filmu (izuzev Dragonragea hahahehe
![Twisted Evil :twisted:](./images/smilies/icon_twisted.gif)
), i moram prizanti da je dosta dobro režirana, iako su se neke stvari mogle još malo "dotjerati". Djeluje onako rani Rodriguez stil, kao npr. u "El Mariachiu" ili "Deseperedu". Sama priča je na kraju meni osobno djelovala malo zbrkano, iako se je sve dalo manje-više shvatiti iz viđenoga. Pretpostavljam da je to zbog konstantnih "Flashbackova" glavnih likova. No unatoč svim tim nazovimo minusima, "Sigurna kuća" može bez premca biti primjer mnogim poznatim hrvatskim redatljima kako se snima dobar i zanimljiv film, a koji nije socijalna drama ili komedija, več triler, ili akcić.