Vargtimmen (1968) - Bergmanov jedini horor. Teško je opisati riječima sve te simbole i značenje. Zasigurno jedan od najboljih psiholoških horora koje sam dosad pogledao. Traje samo sat i 20, a prvih pola sata je bilo preobično pa mi je bio samo ok da bi nakon toga krenuo u taj nadrealizam. Fantazija protiv stvarnosti. Bizarne i jezovite scene su išle ko na traci, a taj Bergmanov stil je sigurno dao jedan od najunikatnijih horora, a ironija je ta da se ovaj film jako slabo spominje među horor fanovima. Stvarno šteta. Najuznemirujuća scena mi je bila kad je išao pecati i kraj njega je bio onaj dječak. Koliko sam ja shvatio
taj dječak je njegova nevinost, a pročitao sam da je taj dječak i skrivena homoseksualnost s kojom se borio (ugriz dječaka) pa ga je ubio s kamenom

i tako odbacio homoseksualnost
scena traje oko 5 minuta, a tako je bizarno snimljena. Zastrašujuće. Ili ona scena s maskom pa kad mu se ona demonska bića smiju. Tu glume i Bergmanovi kućni glumci, Max von Sydow i Liv Ullmann (za mene jedna od najboljih glumica) i posebno mi je zanimljiv zadnji govor od Ullmannice
s kojom se možda pokazalo da lik von Sysowa nije stvaran. Fantazija protiv stvarnosti.
stvarno, film je čisti subtekst. Odličan horor i jedan od najboljih iz 60-ih.
8========-.o
/8==========o (8.6/10)
"You'll Enjoy Mr. Barlow. And He'll Enjoy You!"