Robert je običan 10 godišnji dječak, strastveni ljubitelj horor filmova. Godine kada bi svaki roditelj većinom zabranjivao gledati takve filmove ili ih bar gledao zajedno s njim da bi mu se objašnjavalo da su sva čudovišta nestvarna, da su samo plod naše mašte. No, roditelji su bili previše zauzeti svojim životom i obavezama da bi nadzirali što gleda. Njegov mozak je već poprimio scene kanibalizma, brutalnog guljenja lica, monstrume iz Hammer filmova, a i novije zahvaljujući popularnim CGI efektima. Dječak bez problema dolazi do horor filmova s lakoćom ih skidajući s interneta ili preko razmjena, bez obzira na tematiku filma, koja može biti nekromancija kao njemački horor Nekromantik ili Necro files. A ide se toliko daleko da čak svako dijete može jednostavno s interneta skinuti "lažne" snuff filmove Guinea pig. Nije mu niti strano gledati starije zombijevske horore. Sve ih upija, i samo mašta o njima. Ali noću, kada ga majka ušuška u krevetu, nema nikakvih problema. Uvjerio je sam sebe da čudovišta ne postoje. Ona su samo plod naše mašte. Kakvo će biti dijete kada odraste? Krvoločni manijak koji će ubijati žene, ljude kao Clevelandski mesar, Zodiac Killer, Ted Buny? Ne, biti će jednostavan normalni čovjek, bahata ponašanja i nenadziranog ponašanja s tajnom ljubavom prema hororima. Tako bi bilo da nije došla ta njegova zadnja noć.
Kao i svake noći, majka se umorna vratila s posla, ugasi televizor bez obzira na njegovu ljutu reakciju, ušuška ga u krevet i ugasi svijetlo. Dječak sam sebi obavi neku vrstu ritualnog obreda, da se uvjeri da čudovišta ne postoje. Pogleda ispod kreveta, pogleda u ormar, pogleda vani. Nema ničega. Ulazi u krevet, prekriva se prekrivačem i mirno zaklopi oči bez straha. No, uskoro nešto povlači njegov pokrivač i ostavlja ga gologa na hladnoći. Polako se budi i vidi da je pokrivač otpao s njegova kreveta. Približi se rubu kreveta, ali nešto ga na silu hvata. Osjeća neljudske ruke koje ga diraju po tijelu, slinu po svom licu. Zgrabilo ga je čudovište, misli dječak. Kako mu čudovišne ruke trgaju odjeću s njega. Nakon strašne boli koje je doživio, osjeti hladnu oštricu kako mu reže vrat. Ljudski ubojica briše krvavi nož nakon trostrukog ubojstva i oblači svoje hlače nakon završenog pohoda, pa mirno pobjegne kroz prozor.
He, nisu prihvatili ovu tu priču na onom natječaju, pa da čujem vaša mišljenja.
Michel puši karu.
ma mislim da je to dobra prića, ali bi bilo bolje da je malo duža ovak je sve stisnuto zbrda zdola..previše informacija u jednoj rečenici..
