Ajd da i ja nešto kažem.
APSOLUTNO nemam ništa protiv gejeva. Čak štoviše, bio sam uvjeren jedno jako dugo vrijeme da su neki od mojih bliskih prijatelja gej (na kraju se ispostavilo da ipak nisu) kao što sam i mislio za neke druge ljude koje ovako znam, i šta sad? Stvarno nemam ništa protiv, mene se apsolutno ne tiče što on radi u svoja 4 zida kao što se i njega ne tiče što ja radim. Kako god ljudi to nazivali: bolešću, poremećajem ili nećim trećim, svejedno mi je.
ALI (uvijek postoji ali) sam u potpunosti protiv gej parada. Jer mislim da se time krši taj određeni status quo. Smatram parade potpuno nepotrebnima i mislim da postoje mnogo drugih ("pristojnih" i "normalnijih") načina za borit se za svoja prava. Ajd, dao bi da se žene međusobno, to isto nemam ništa protiv (iako mislim da bi izazvalo veliki revolt javnosti pa je možda i bolje da ne dođe do legaliziranja). Protiv toga sam da im se da usvajaju djecu jer smatram da to nije pedagoški. Od malih nogu svako dijete mora imati snažan muški utjecaj od nekog iz obitelji kao i snažan ženski.
Također mi se na trenutke čini da homoseksualci blago pretjeruju, poput onog puta u emisiji Otvoreno gdje je jedan od gostiju (ne znam koji) rekao da se on trenutno osjeća ugroženo kao heteroseksualac (pošto je bio napadan od strane homića).
I to bi bilo to.
Nemam ništa protiv, čak ih i branim pred nekim ultrapametnim razmišljanjima, ali stvarno ne volim nikakva pretjerana seksualna eksponiranja - kako homoseksualna, tako i heteroseksualna. Mislim da bi tako što trebalo biti rezervirano za voljenu osobu i krevet
