Koji ste non-horror zadnji gledali ?
-
GreenHornet
- Posts: 4849
- Joined: 30 Oct 2007, 01:03
- Location: Dubrovnik
"Fool´s gold"
Prvih 45 minuta zabavan,poslije dosadan,uz neke totalno nepotrebne i isforsirane scene.
Totalni promašaj oko pokušaja da se kćer od Donalda prikaže kao glupa razmažena bogatašica...
Veliki plus za krajolik kariba i samim time film dobiva pravi ljetni ugođaj.
Hmmmmm,pogledati ako iduca 2 sata nemate pametnijeg posla.
6/10
Prvih 45 minuta zabavan,poslije dosadan,uz neke totalno nepotrebne i isforsirane scene.
Totalni promašaj oko pokušaja da se kćer od Donalda prikaže kao glupa razmažena bogatašica...
Veliki plus za krajolik kariba i samim time film dobiva pravi ljetni ugođaj.
Hmmmmm,pogledati ako iduca 2 sata nemate pametnijeg posla.
6/10
Zaljubljen sam u Fräulein Unbekann!!!!!
- Freddy
- Posts: 1929
- Joined: 12 Feb 2007, 01:38
- Location: zagreb
al mi več dosta onakvih filmova na jedan te isti princip,djed božičnjak,makar su isto dobri,ali uvjek isto,a u Home Alone nema ni ti jedna rečenica o božičnjaku,zato mi je još bolji,a može ostavit puno bolji doživljajmaddjuro wrote:prije sam ga i volio pogledt, al sad mi je naprosto glupGreenHornet wrote:WORD!Freddy wrote:Home Alone-najbolji božični film,vratilo me u djetinjstvo,kolko god ga puta gledo uvjek mi sve bolji i bolji
9.5/10
ustvari ima jedna scena sa santom c.
You can kill a rapper, but not his music.
You can kill an actor but not his work.
You can kill a poet but not his poetry.
You can kill a Tupac but he'll live in our hearts forever.
Rest In Peace, PAC, Thug love 4 you...
You can kill an actor but not his work.
You can kill a poet but not his poetry.
You can kill a Tupac but he'll live in our hearts forever.
Rest In Peace, PAC, Thug love 4 you...
- Boby
- Posts: 3748
- Joined: 31 May 2007, 17:59
- Location: Zagreb
Meni osobno je "A Christmas Story" najdraži Božićni film. Onaj o malom klincu s naočalama koji želi zračnu pušku za BožićFreddy wrote:al mi več dosta onakvih filmova na jedan te isti princip,djed božičnjak,makar su isto dobri,ali uvjek isto,a u Home Alone nema ni ti jedna rečenica o božičnjaku,zato mi je još bolji,a može ostavit puno bolji doživljajmaddjuro wrote:prije sam ga i volio pogledt, al sad mi je naprosto glupGreenHornet wrote: WORD!
ustvari ima jedna scena sa santom c.
- Dragonrage
- Posts: 8424
- Joined: 06 Oct 2006, 09:44
- Location: Zagreb
- Contact:
Gran Torino (2008) 4/5 - TRAILER
Još jedan vrlo dobar film Clinta Eastwooda u nizu. Doduše nije baš u rangu sa nekim od njegovih posljednjih uradaka kao što su "Million Dollar Baby" i "Mystic River", ili "Unforgiven" iz nešto ranije životne faze, a s kojim bih mogao povući neke paralele. Slabiji je od njih za klasu ili dvije, ali ipak, riječ je o još jednom izvrsnom glumačko/redateljskom ostvarenju posljednje živuće legende Hollywooda! Kao što se već moglo zaključiti iz trailera, Clintova uloga, odnosno njegov nastup podsjeća pomalo na neke od mnogobrojnih likova koje je odigrao u svojoj bogatoj karijeri...Dirty Harry u istoimenom filmu, Sergeant Thomas Highway u "Heartbreak Ridge", Nick Pulovski u "The Rookie" ili William 'Bill' Munny u već spomenutom "Unforgivenu"...sve redom prekaljeni ljudi svog zanata koji na okolinu gledaju sa nekom dozom gađenja, gorčine i ljutnje. Ali Walt Kowalski je ipak malo drugačiji, kompleksniji, ozbiljniji i zreliji starac sa mnogo iskustva na svojim leđima...ali ujedno i poprilično zahtijevan, ogorčen, rasistički nastojen te neugodan prema okolini...ali ipak dobra srca. No, nije ni okolina baš blaga prema njemu pa stoga i ne čudi što je takav kakav je. Živi u društvu ljudi protiv kojih se je borio u ratu, i društvu koje ga ne poštuje, pa čak ni oni njegovi najbliži. Sinovi su mu naime sebičnjaci koji misle uglavnom samo na sebe te čekaju da se čim prije dohvate njegove imovine, a ni unuci nisu ništa drugačiji. Baš kao što je to i u našem svijetu, oni pak samo čekaju priliku da izmuzu nešto (novac, auto...bilo što) od svog djeda, pa čak i na dan sprovoda svoje bake.
Film je to o djetinstvu, odrastanju, životu i smrti, starosti i mladosti, prijateljstvu, o razlikama između kultura i generacija, o današnjoj mladeži, njihovom ponašanju i nepoštivanju starijeg građanstva te o različitim životnim uzorima i uvjerenjima koji nas ponekad mogu odvesti u krivom smijeru. Najveći minus filma je možda to što su Clintovi sinovi u filmu prikazani pomalo tipizirano, stereotipno. Gotovo da djeluju poput karikatura. Ali opet, služe svrsi, razvoju priče, pa možda tu površnu karakterizaciju i ne bi trebalo baš toliko zamjeriti. Drugi minus je nastup mladom Korejskog(?) glumca Bee Vanga, koji igra Thaoa, dječaka s kojim se Clint sprijatelji i na kojeg prenosi svoju mudrost, a koji je u svojoj izvedbi na momente bio neuvjerljiv. Ali opet, ni to ne čudi pošto mu je ovo, sudeći po informaciji sa imdb-a bila prva uloga, prvi glumački nastup. A svi imaju tremu prvi puta, ma što god radili. S druge strane, Clint je svoju ulogu odigrao fenomenalno, nikad bolje, a ujedno je odao i svojevrsni hommage već prije spomenutim likovima koji su mu obilježili karijeru. Ni režijski film ne zaostaje, a ima u njemu inače i dosta humora, izvrsnih Clintovih dosjetki koje kao da su stvorene samo za njega ("Get off my lawn!" će zasigunro ući u antologiju kao jedan od poznatih Clintovih dijaloga uz još mnoštvo drugih), te smiješnih situacija (posebno nih izdvojio scenu kada Clint i njegov frizer uče klinca kako frajeri razgovaraju - smijurija!). Neku pretjeranu akciju nemojte očekivati, jer je ovo prije svega drama, ali da je Clint u svom elementu...je!
Sve u svemu riječ je o jako dobroj i tužnoj drami sa izvrsnom glumačkom izvedbom gl. glumca. Možda ta izvedba i nije za Oscara, ali Clint je svoj kipić u toj kategoriji zaslužio nekoliko puta ranije baš kao i Scorsese svoj. Pa ako je Scorsese mogao osvojiti Ocara za "The Departed", ne vidim razloga zašto Clint ne bi za "Torino", zaslužio ga je ovako i onako. Nadam se se da će biti te sreće.
The Day the Earth Stood Still (2008) 1,5/5 - TRAILER
Prije svega moram reći da original iz 51. nisam imao prilike gledati...još, ali i to ću uskoro ispraviti. Ali, to i onako nije važno jer sumnjam da osim priče imaju nekakvih sličnosti. Od ovog filma nisam ništa posebno očekivao, iako po traileru je izgledo OK, zanimljivo i atmosferično pa sam mislio da će i biti OK. Ali čovječe, kako sam se samo prevario!
Iako, počelo je obečavajuće i dobro. Film od samog početka "udara gledatelja u glavu" te nas odmah uvodi u priču objašnjavajući neke detalje usput. Atmosfera je bila prisutna u tim prvim minutama, tonalitet filma je bio kako treba, pa čak je bila prisutna i neka određena doza napetosti. A onda su se počele nizati gluposti...jedna za drugom, potpomognute još iritantnim likovima od kojih neki uopće nemaju nikakvu funkciju u priču, npr. klinc kojeg loše glumi Jaden Smith (očito nije sve u genima i prezimenu). Koja je njegova svrha u filmu osim da bude iznimno iritantan i naporan...nemam pojma(?!). A ništa bolji nisu ni ostali likovi/glumci. Još je najjača karika u svemu tome Keanue Reeves koji se čist OK snašao u ulozi hladnokrvnog aliena bez trunke emocija. Ljudi, posebice vojska su prikazani ko najveće budale i debili koji jednostavno moraju gurati nos gdje mu nije mjesto te izazivati frku (pri tome mislim na robota kojeg su non stop "izazivali" na sve moguće načine, iako je ovaj cijelo vrijeme stajao mirno). Kraj je iznimno nebulozan i glup, tim više što nama publici Keanue cijelo vrijeme naglašava kako je kraj svijeta neizbježan, te nam redatelj nekoliko puta kroz film da do znanja koliko su brze i efikasne "bube" koje "žderu Svijet". No na kraju to nije igralo nikakvu ulogu u cijeloj priči.
Sve u svemu mogao bih tu povući još mnošto pitanja...kako ovo, kako ono, zašto ovo, zašto ono(?)...ali predugo bi trajalo i nije vrijedno u ovom slučaju. Jedino što priznajem ovom filmu je ta moralno-ekološka poruka koja se provlači kroz cijeli film, poruka o očuvanju prirode i planeta Zemlje. Ali kad je sve ostalo tako loše izvedeno, ta poruka je tako bezlična u svemu tome da su mogli i bez nje. Ionako smo mi ljudi svijesni svega toga i bez ovog filma.
Lady in the Water (2006) 3/5 - TRAILER
Čitao sam do sada dosta komentara na ovaj film...i uglavnom je bila riječ o onim negativnim. S toga sam pristupio gledanju istoga sa niskim očekivanjima i na kraju došao do zaključka da je riječ o sasvim pristojnom filmu. Istina, definitivno je riječ o jednom od slabijih Shyamalanovih filmova, i nije to film bez mana te ima tu mnoštvo neodgovorenih pitanja i nelogičnosti. Ali kad se sve to skupa posloži u nekoj cjelini...ima smisla i ne ostavlja gorak okus. Glumci su dobri, pričica je realtivno zanimljiva...pa čak i zabavna na momente. Ritam je nešto sporiji...ali to tako i treba biti. CGI iako "loš", je također najmanje važan u cijeloj priči. Ono što je najvažnije je to da je u cijelom filmu prisutna ta bajkovita atmosfera, a to je upravo ono što je vjerojatno Shyamalan i htio postići.
Sve u svemu solidna moderna bajka koja funkcionira sasvim OK za jedno gledanje.
JCVD (2008) 4,5/5 - TRAILER
Odmah na početku moram reći ono što vjerujem mnogi ili neki znaju...ja sam tkz. Van Damme Fan, odnosno odrastao sam na filmovima tog lika, obožavao sam ih kao klinac i moram priznati da ih nisam prerastao ni dan danas, baš kao ni "Goonise", "Conana", Flash Gordona" i još mnoge druge filmove mog djetinstva. Također uvijek sam smatrao da je podcjenjen, i kao akcijska zvijezda i kao glumac, posebice u odnosu na druge mnogo hvaljenije mu kolege (Stallone, Willis, Schwarzenegger itd.) za kojima on i nije tako puno ili ponekad čak uopće nije zaostajao što se kvalitete filmova tiče. Uz to, on je od svih njih imao nekako najveće glumačke ambicije, ali i najviše izgleda za njih (izuzev Stallonea). A da je tome uistinu tako, dokazao je i ovim filmom kojim je osvojio veći dio kritike ali i popriličan broj šire publike koja ga inače baš i ne voli, ali na ovaj film gotovo da i nemaju zamjerki. Ja ću pokušat u ovom svom komentaru biti što objektivniji, ali nemojte mi zamjeriti ako se tu i tamo koji put zanesem.
Daklem, film je to koji na neki način pomiče i miče granice između stvarnosti i fikcije te na jedan polu-komičan, polu-ozbiljan, polu-"dokumentaristički" način prikazuje neke određene dijelove iz života danas propale akcijske zvijezde Jean Claude Van Dammea, njegove uspone i padove, probleme koji su mu obilježili karijeru i život kao takav (droga, gubitak djece na sudu, loše uloge i loši filmovi), a za koje je većinom sam kriv, te jednu izmišljenu situaciju gdje on kao javna i poznata osoba biva osumnjičen za pljačku banke te samim time i talačku situaciju u kojoj se nađe, iako je istina posve drugačija. Film krasi mnogo kvaliteta...od onih tehničkih pa do onih idejnih, glumačkih i režijskih te u cjelini ovaj uradak djeluje poput mješavine Tarantina i filmova Fracuskog Novog Vala (uz neizbježan dodatak "Being John Malkovich" i "Dog Day Afternoon"). Ispravite me ako griješim ali smatram da "JCVD" ima mnoštvo značajki jednog i drugog "stila", od montaže, fotografije, kadriranja, kamere, vizualnog stila i izričaja pa do narativnog segmenta filma, odnosno ne kronološkog pričanja priče čime se pojedine situacije prikazuje iz različitih perspektiva, što je Tarantinov zaštitni znak, baš kao i specifičan izbor glazbe u filmu, što je i ovdje slučaj.
Film se otvara jednom dugačkom akcijskom sekvencom snimljenom u jednom kadru u trajanju od nekih 3 i pol minute koju prati izvrsna pjesma "Hard Times" grupe Baby Huey. Inače moram da napomenem kako u toj sekvenci neki likovi, negativci koje Van Damme mlati, govore Hrvatski, ili bolje rečeno Srpski. U jednom trenutku te sekvence možete čuti poznatu repliku iz njegovog filma "Lionheart" - "prvo ću da te bijem ,onda ću da te karam" LOL, izvrstan hommage koji će vjerujem samo fanovi skužiti. Ali na stranu to. Ta sekvenca je istovremeno, uzbudljiva, zabavna, smiješna i trashy te prije svega funkcionira kao savršeni pokazatelj i primjer koliko je teško i nezahvalno biti propala akcijska zvijezda filmova B produkcije koji se svi snimaju na isti kalup i bez nekog određenog smisla i cilja...jedini i najvažniji cilj u svemu tome je novac, a ne kvaliteta. Ali neka vas to ne zavara, to je gotovo pa sva akcija koju će te vidjeti u ovom filmu te akcijske scene nipošto nisu osnova ovog filma kao recimo u slučaju njegovih prijašnjih naslova iz 80-ih i 90-ih godina.
"JCVD" je prije svega osvrt ne samo na Van Dammeovu karijeru, već i općenito na kompletni akcijski žanr 80-ih i 90-ih godina. Gotovo sve akcije zvijezde iz tog razdoblja se spominju ovdje na ovaj ili onaj način...Stallone, Schwarzenegger, Seagal, Chuck Norris, pa čak i Rutger Hauer. Spominje se i John Woo, jedan od najvećih i najboljih majstora akcije, koji iza sebe ima nekoliko kultnih remek-djela žanra kao što su "Hard Boiled", "The Killer" i još neki, a koji je se upravo zahvaljujući Van Dammeu i njegovoj upornosti probio u Hollywood koji tih 90-ih godina nije gotovo pa znao za Woo-a, iako je u domovini bio velika zvijezda. A i jedan od likova to posebno naznači. Kaže, "Woo bi još uvijek gađao glinene golubove u Hong Kongu da nije bilo Van Dammea". Da li zaista i bi...tko će ga znati, ali u ovom slučaju nije ni važno.
Kroz film saznajemo i to koliko je Van Damme nezadovoljan svojom karijerom, filmovima koje je snimio te svojim današnjim statusom zbog kojeg je "osuđen" snimati jeftine akciće u Bugarskoj produkciji. Ali on se sa time čak i šali na svoj račun. Nakon što mu Seagal otme ulogu zbog toga jer je odrezao svoj repić, Van Damme prihvaća ulogu u jefinom akciću za koji nije ni pročitao scenarij samo zato jer mu treba lova. I koliko god to bilo šaljivo, istovremeno je i veoma blizu istini. Inače nije nikakva tajna da Van Damme nikada nije bio zadovoljan filmovima koje je snimio, i tek rijetki zadovoljavao njegove kriterije, vjerojatno je zbog toga i odlučio učiniti nešto u svezi toga, i preokrenuti svoju karijeru naglavačke i krenuti ispočetka.
Mladi redatelj i jedan od scenarista, Mabrouk El Mechri je ovdje napravio lavovski posao. Em što je uspio iz Van Dammea izvući ono najbolje, ono što je dugo čučalo u njemu - izvrsnu glumačku izvedbu, uspio je i snimiti zabavan, tužan, nostalgičan te nadasve pametan film. Izvrsni i ponekad dugački (mirni) kadrovi, ekspresivni kutovi kamere, izbljedjela fotografija, tonalitet filma te izvrstan izbor glazbe (pjesama) su samo neki elementi kojima se on poslužio kako bi svoju viziju što bolje prenio na veliki/mali ekran. Inače valja naglasiti kako redatelj i nije Van Dammeovo obožavatelj, pogledao je svega par njegovih filmova dok je bio mlađi, pa ovaj film nije svjevrsni "fan spomenik" potonuloj zvijezdi što bi neki mogli pomisliti. Režijski je film isto veoma pametno odrađen, te taj, ajmo reći Tarantinovski pristup pričanja priče je zanimljiv iz nekoliko razloga. Kao prvo, redatelj nam na taj način ne otkiva sve karte odmah na početku, poigrava se malo sa gledateljima i sa smijerom u kojem bi radnja mogla ići, iako mi kao gledtaelji ne moramo i možda nečemo nužno povjerovati u to što vidimo. A kao drugo, na taj način je redatelj ujedno uspio malo razbiti ajmo reći, neku moguću "monotoniju" do koje je moglo doći da je odlučio cijelu priču prikazati linearno. Naime na šta konkretno mislim. Na taj način nas redatelj s vremena na vrijeme odvlači od cijele te hostage situacije i događaja koji se odvijaju u banci a koji ponekad i ne nude baš nešto pretjerano zanimljivo, te nam na taj način, kroz flashbackove daje uvid u neke druge segmente života gl. lika, uvid u njegove probleme o kojih je banka sam vrhunac.
Već sam spomenuo izvrstan izbor glazbe, ali spomenut ću ga opet. I ne samo izbor glazbe, tj. pjesama koje su se savršeno u klopile u cjelinu, već i onaj instrumentalni soundtrack kojeg je skladao Gast Waltzing, a koji zvući kao da ga je skladao Lalo Schifrin. Sve to skupa također pridonosi izvrsnoj atmosferi filma. A pjesme koje se pojavljuju u filmu, posebice već spomenuta "Hard Times" grupe Baby Huey s početka filma te "Modern Love", originalno u izvedbi Davida Bowiea, ali ovoga puta u izvedbi Marie Mazziotti s kraja filma, kao da pričaju životnu priču ovoga glumca. "Having hard time in this crazy times" kaže jedna, ili druga koja kaže "Its not really work, Its just the power to charm, Im still standing in the wind, But I never wave bye bye...But I try, I try". I ne samo da se Van Dammeova karijera može poistovijetiti sa riječima tih pjesama, već i mi sami ponekad.
Glumačka ekipa se uglavnom sastoji od nama/meni nepoznatih Francuskih glumaca, ali svi redom su izvrsni, pa čak i iznimno zabavni (posebno bih izdvojio Karima Belkhadraa koji glumi jednog od otmičara/pljačkaša, a koji je veoma naklonjen Van Dammeu, te je čest pokretač smiješnih scena). Ali naravno, ovo je Van Dammeov show, i on ga je na iznenađenje i oduševljenje mnogi odradio savršeno. Svakako valja izdvojiti njegov već toliko spominjan i hvaljen monolog koji je snimljen u jednom kadru koji traje nevjerojatnih 7 minuta. A ujedno je i nevjerojatan raspon emocija kojim Van Damme raspolaže u tom dugačkom kadru. Od mirnoće preko tuge, plača, pa do smijeha, i sve to iznimno uvjerljivo. I moram priznati da sam bio na rubu suza kada sam to gledao. E sad, da li je to bilo zato jer sam fan, ili je to zaista tako emotivna sekvenca...ne znam. Ali znam da je nekima taj monolog, iako izvrsno dglumljen, bio malo previše, previše se izdvaja od ostatka filma te nam daje do znanja da ovo nije samo film. Ali ja sam ga vidio kao svojevrsno razmišljanje gl. junaka u toj kriznoj situaciji. Svojevrsno preispitivanje svog života. Naime, smo čuli kako da u nekim kriznim ili po život opasnim situacijama, ljudi u jako kratkom vremenu preispitaju svoj život, svoje odluke, pogreške...e pa ovaj njegov monolog bi se mogao opisati tako. Inače, i izuzev tog monologa, mnogi su hvalili i hvale njegovu izvedbu, čak su se spominjale i nominacije za Oscara. E sad, koliko je to relano i moguće, to je drugo pitanje. Naime, ovo je izvrsna uloga, ali koliko je to materijal za Oscara, o tome bi se dalo raspravljati. Možda je bolje ne pretjerivati i zadržati se na zemlji. Uz to, govorimo o Van Dammeu, propalom akcijskom glumcu za kojega su mnogi misili da je i umro (LOL). Kako kaže ona stara, "jedna lasta ne čini proljeće", ali svakako može poslužiti kao dobar primjer da se sve može kad se hoće. I koje su na kraju negativne strane filma, pitaju se možda neki? Pa ne znam!? Možda to što je iz filma izrezano čak 40-ak minuta materijala koju redatelj navodno namjerava ubaciti u redateljsku verziju filma, možda činjenica da film ima marvicu praznog hoda (iako mu ja to nisam zamjerio), ili možda nešto što ja jednostavno nisam zamjetio.
Sve u svemu, Van Damme je dokazao da zna i može snimiti dobar film i glumiti kad hoće i kad redatelj/priča to od njega zahtijeva. Da li će svoju karijeru nastaviti u ovom tonu/smijeru, vidjet ćemo. Iskreno se nadam da kad snimi "UniSol 3" kojeg mora snimiti zbog pravnih zavrzlama koje uključuju i tužbu ukoliko ga ne snimi, da će takve i slične akciće ostaviti iza sebe. Ali da misli ozbiljno u svom naumu dokazuje i činjenica da je odbio punudu Sylvestera Stallonea da nastupi rame uz rame sa Stathamom, Jel Li-em i samim Stalloneom u njegovov nadolazećem akcijskom spektaklu "The Expendables" koji je najavljen za 2010. Umjesto Van Dammea, ulogu je naknadno prihvatio Dolph Lundgren, još jedna propala akcijska zvijezda 80-ih, stoga ovim putem, mnogo sreće i njemu. A šta se "JCVD" tiče...topla preporuka, jedna od najboljih ovogodišnjih filmova ( i to ne govorim kao fan, već općenito).
Još jedan vrlo dobar film Clinta Eastwooda u nizu. Doduše nije baš u rangu sa nekim od njegovih posljednjih uradaka kao što su "Million Dollar Baby" i "Mystic River", ili "Unforgiven" iz nešto ranije životne faze, a s kojim bih mogao povući neke paralele. Slabiji je od njih za klasu ili dvije, ali ipak, riječ je o još jednom izvrsnom glumačko/redateljskom ostvarenju posljednje živuće legende Hollywooda! Kao što se već moglo zaključiti iz trailera, Clintova uloga, odnosno njegov nastup podsjeća pomalo na neke od mnogobrojnih likova koje je odigrao u svojoj bogatoj karijeri...Dirty Harry u istoimenom filmu, Sergeant Thomas Highway u "Heartbreak Ridge", Nick Pulovski u "The Rookie" ili William 'Bill' Munny u već spomenutom "Unforgivenu"...sve redom prekaljeni ljudi svog zanata koji na okolinu gledaju sa nekom dozom gađenja, gorčine i ljutnje. Ali Walt Kowalski je ipak malo drugačiji, kompleksniji, ozbiljniji i zreliji starac sa mnogo iskustva na svojim leđima...ali ujedno i poprilično zahtijevan, ogorčen, rasistički nastojen te neugodan prema okolini...ali ipak dobra srca. No, nije ni okolina baš blaga prema njemu pa stoga i ne čudi što je takav kakav je. Živi u društvu ljudi protiv kojih se je borio u ratu, i društvu koje ga ne poštuje, pa čak ni oni njegovi najbliži. Sinovi su mu naime sebičnjaci koji misle uglavnom samo na sebe te čekaju da se čim prije dohvate njegove imovine, a ni unuci nisu ništa drugačiji. Baš kao što je to i u našem svijetu, oni pak samo čekaju priliku da izmuzu nešto (novac, auto...bilo što) od svog djeda, pa čak i na dan sprovoda svoje bake.
Film je to o djetinstvu, odrastanju, životu i smrti, starosti i mladosti, prijateljstvu, o razlikama između kultura i generacija, o današnjoj mladeži, njihovom ponašanju i nepoštivanju starijeg građanstva te o različitim životnim uzorima i uvjerenjima koji nas ponekad mogu odvesti u krivom smijeru. Najveći minus filma je možda to što su Clintovi sinovi u filmu prikazani pomalo tipizirano, stereotipno. Gotovo da djeluju poput karikatura. Ali opet, služe svrsi, razvoju priče, pa možda tu površnu karakterizaciju i ne bi trebalo baš toliko zamjeriti. Drugi minus je nastup mladom Korejskog(?) glumca Bee Vanga, koji igra Thaoa, dječaka s kojim se Clint sprijatelji i na kojeg prenosi svoju mudrost, a koji je u svojoj izvedbi na momente bio neuvjerljiv. Ali opet, ni to ne čudi pošto mu je ovo, sudeći po informaciji sa imdb-a bila prva uloga, prvi glumački nastup. A svi imaju tremu prvi puta, ma što god radili. S druge strane, Clint je svoju ulogu odigrao fenomenalno, nikad bolje, a ujedno je odao i svojevrsni hommage već prije spomenutim likovima koji su mu obilježili karijeru. Ni režijski film ne zaostaje, a ima u njemu inače i dosta humora, izvrsnih Clintovih dosjetki koje kao da su stvorene samo za njega ("Get off my lawn!" će zasigunro ući u antologiju kao jedan od poznatih Clintovih dijaloga uz još mnoštvo drugih), te smiješnih situacija (posebno nih izdvojio scenu kada Clint i njegov frizer uče klinca kako frajeri razgovaraju - smijurija!). Neku pretjeranu akciju nemojte očekivati, jer je ovo prije svega drama, ali da je Clint u svom elementu...je!
Sve u svemu riječ je o jako dobroj i tužnoj drami sa izvrsnom glumačkom izvedbom gl. glumca. Možda ta izvedba i nije za Oscara, ali Clint je svoj kipić u toj kategoriji zaslužio nekoliko puta ranije baš kao i Scorsese svoj. Pa ako je Scorsese mogao osvojiti Ocara za "The Departed", ne vidim razloga zašto Clint ne bi za "Torino", zaslužio ga je ovako i onako. Nadam se se da će biti te sreće.
The Day the Earth Stood Still (2008) 1,5/5 - TRAILER
Prije svega moram reći da original iz 51. nisam imao prilike gledati...još, ali i to ću uskoro ispraviti. Ali, to i onako nije važno jer sumnjam da osim priče imaju nekakvih sličnosti. Od ovog filma nisam ništa posebno očekivao, iako po traileru je izgledo OK, zanimljivo i atmosferično pa sam mislio da će i biti OK. Ali čovječe, kako sam se samo prevario!
Iako, počelo je obečavajuće i dobro. Film od samog početka "udara gledatelja u glavu" te nas odmah uvodi u priču objašnjavajući neke detalje usput. Atmosfera je bila prisutna u tim prvim minutama, tonalitet filma je bio kako treba, pa čak je bila prisutna i neka određena doza napetosti. A onda su se počele nizati gluposti...jedna za drugom, potpomognute još iritantnim likovima od kojih neki uopće nemaju nikakvu funkciju u priču, npr. klinc kojeg loše glumi Jaden Smith (očito nije sve u genima i prezimenu). Koja je njegova svrha u filmu osim da bude iznimno iritantan i naporan...nemam pojma(?!). A ništa bolji nisu ni ostali likovi/glumci. Još je najjača karika u svemu tome Keanue Reeves koji se čist OK snašao u ulozi hladnokrvnog aliena bez trunke emocija. Ljudi, posebice vojska su prikazani ko najveće budale i debili koji jednostavno moraju gurati nos gdje mu nije mjesto te izazivati frku (pri tome mislim na robota kojeg su non stop "izazivali" na sve moguće načine, iako je ovaj cijelo vrijeme stajao mirno). Kraj je iznimno nebulozan i glup, tim više što nama publici Keanue cijelo vrijeme naglašava kako je kraj svijeta neizbježan, te nam redatelj nekoliko puta kroz film da do znanja koliko su brze i efikasne "bube" koje "žderu Svijet". No na kraju to nije igralo nikakvu ulogu u cijeloj priči.
Sve u svemu mogao bih tu povući još mnošto pitanja...kako ovo, kako ono, zašto ovo, zašto ono(?)...ali predugo bi trajalo i nije vrijedno u ovom slučaju. Jedino što priznajem ovom filmu je ta moralno-ekološka poruka koja se provlači kroz cijeli film, poruka o očuvanju prirode i planeta Zemlje. Ali kad je sve ostalo tako loše izvedeno, ta poruka je tako bezlična u svemu tome da su mogli i bez nje. Ionako smo mi ljudi svijesni svega toga i bez ovog filma.
Lady in the Water (2006) 3/5 - TRAILER
Čitao sam do sada dosta komentara na ovaj film...i uglavnom je bila riječ o onim negativnim. S toga sam pristupio gledanju istoga sa niskim očekivanjima i na kraju došao do zaključka da je riječ o sasvim pristojnom filmu. Istina, definitivno je riječ o jednom od slabijih Shyamalanovih filmova, i nije to film bez mana te ima tu mnoštvo neodgovorenih pitanja i nelogičnosti. Ali kad se sve to skupa posloži u nekoj cjelini...ima smisla i ne ostavlja gorak okus. Glumci su dobri, pričica je realtivno zanimljiva...pa čak i zabavna na momente. Ritam je nešto sporiji...ali to tako i treba biti. CGI iako "loš", je također najmanje važan u cijeloj priči. Ono što je najvažnije je to da je u cijelom filmu prisutna ta bajkovita atmosfera, a to je upravo ono što je vjerojatno Shyamalan i htio postići.
Sve u svemu solidna moderna bajka koja funkcionira sasvim OK za jedno gledanje.
JCVD (2008) 4,5/5 - TRAILER
Odmah na početku moram reći ono što vjerujem mnogi ili neki znaju...ja sam tkz. Van Damme Fan, odnosno odrastao sam na filmovima tog lika, obožavao sam ih kao klinac i moram priznati da ih nisam prerastao ni dan danas, baš kao ni "Goonise", "Conana", Flash Gordona" i još mnoge druge filmove mog djetinstva. Također uvijek sam smatrao da je podcjenjen, i kao akcijska zvijezda i kao glumac, posebice u odnosu na druge mnogo hvaljenije mu kolege (Stallone, Willis, Schwarzenegger itd.) za kojima on i nije tako puno ili ponekad čak uopće nije zaostajao što se kvalitete filmova tiče. Uz to, on je od svih njih imao nekako najveće glumačke ambicije, ali i najviše izgleda za njih (izuzev Stallonea). A da je tome uistinu tako, dokazao je i ovim filmom kojim je osvojio veći dio kritike ali i popriličan broj šire publike koja ga inače baš i ne voli, ali na ovaj film gotovo da i nemaju zamjerki. Ja ću pokušat u ovom svom komentaru biti što objektivniji, ali nemojte mi zamjeriti ako se tu i tamo koji put zanesem.
Daklem, film je to koji na neki način pomiče i miče granice između stvarnosti i fikcije te na jedan polu-komičan, polu-ozbiljan, polu-"dokumentaristički" način prikazuje neke određene dijelove iz života danas propale akcijske zvijezde Jean Claude Van Dammea, njegove uspone i padove, probleme koji su mu obilježili karijeru i život kao takav (droga, gubitak djece na sudu, loše uloge i loši filmovi), a za koje je većinom sam kriv, te jednu izmišljenu situaciju gdje on kao javna i poznata osoba biva osumnjičen za pljačku banke te samim time i talačku situaciju u kojoj se nađe, iako je istina posve drugačija. Film krasi mnogo kvaliteta...od onih tehničkih pa do onih idejnih, glumačkih i režijskih te u cjelini ovaj uradak djeluje poput mješavine Tarantina i filmova Fracuskog Novog Vala (uz neizbježan dodatak "Being John Malkovich" i "Dog Day Afternoon"). Ispravite me ako griješim ali smatram da "JCVD" ima mnoštvo značajki jednog i drugog "stila", od montaže, fotografije, kadriranja, kamere, vizualnog stila i izričaja pa do narativnog segmenta filma, odnosno ne kronološkog pričanja priče čime se pojedine situacije prikazuje iz različitih perspektiva, što je Tarantinov zaštitni znak, baš kao i specifičan izbor glazbe u filmu, što je i ovdje slučaj.
Film se otvara jednom dugačkom akcijskom sekvencom snimljenom u jednom kadru u trajanju od nekih 3 i pol minute koju prati izvrsna pjesma "Hard Times" grupe Baby Huey. Inače moram da napomenem kako u toj sekvenci neki likovi, negativci koje Van Damme mlati, govore Hrvatski, ili bolje rečeno Srpski. U jednom trenutku te sekvence možete čuti poznatu repliku iz njegovog filma "Lionheart" - "prvo ću da te bijem ,onda ću da te karam" LOL, izvrstan hommage koji će vjerujem samo fanovi skužiti. Ali na stranu to. Ta sekvenca je istovremeno, uzbudljiva, zabavna, smiješna i trashy te prije svega funkcionira kao savršeni pokazatelj i primjer koliko je teško i nezahvalno biti propala akcijska zvijezda filmova B produkcije koji se svi snimaju na isti kalup i bez nekog određenog smisla i cilja...jedini i najvažniji cilj u svemu tome je novac, a ne kvaliteta. Ali neka vas to ne zavara, to je gotovo pa sva akcija koju će te vidjeti u ovom filmu te akcijske scene nipošto nisu osnova ovog filma kao recimo u slučaju njegovih prijašnjih naslova iz 80-ih i 90-ih godina.
"JCVD" je prije svega osvrt ne samo na Van Dammeovu karijeru, već i općenito na kompletni akcijski žanr 80-ih i 90-ih godina. Gotovo sve akcije zvijezde iz tog razdoblja se spominju ovdje na ovaj ili onaj način...Stallone, Schwarzenegger, Seagal, Chuck Norris, pa čak i Rutger Hauer. Spominje se i John Woo, jedan od najvećih i najboljih majstora akcije, koji iza sebe ima nekoliko kultnih remek-djela žanra kao što su "Hard Boiled", "The Killer" i još neki, a koji je se upravo zahvaljujući Van Dammeu i njegovoj upornosti probio u Hollywood koji tih 90-ih godina nije gotovo pa znao za Woo-a, iako je u domovini bio velika zvijezda. A i jedan od likova to posebno naznači. Kaže, "Woo bi još uvijek gađao glinene golubove u Hong Kongu da nije bilo Van Dammea". Da li zaista i bi...tko će ga znati, ali u ovom slučaju nije ni važno.
Kroz film saznajemo i to koliko je Van Damme nezadovoljan svojom karijerom, filmovima koje je snimio te svojim današnjim statusom zbog kojeg je "osuđen" snimati jeftine akciće u Bugarskoj produkciji. Ali on se sa time čak i šali na svoj račun. Nakon što mu Seagal otme ulogu zbog toga jer je odrezao svoj repić, Van Damme prihvaća ulogu u jefinom akciću za koji nije ni pročitao scenarij samo zato jer mu treba lova. I koliko god to bilo šaljivo, istovremeno je i veoma blizu istini. Inače nije nikakva tajna da Van Damme nikada nije bio zadovoljan filmovima koje je snimio, i tek rijetki zadovoljavao njegove kriterije, vjerojatno je zbog toga i odlučio učiniti nešto u svezi toga, i preokrenuti svoju karijeru naglavačke i krenuti ispočetka.
Mladi redatelj i jedan od scenarista, Mabrouk El Mechri je ovdje napravio lavovski posao. Em što je uspio iz Van Dammea izvući ono najbolje, ono što je dugo čučalo u njemu - izvrsnu glumačku izvedbu, uspio je i snimiti zabavan, tužan, nostalgičan te nadasve pametan film. Izvrsni i ponekad dugački (mirni) kadrovi, ekspresivni kutovi kamere, izbljedjela fotografija, tonalitet filma te izvrstan izbor glazbe (pjesama) su samo neki elementi kojima se on poslužio kako bi svoju viziju što bolje prenio na veliki/mali ekran. Inače valja naglasiti kako redatelj i nije Van Dammeovo obožavatelj, pogledao je svega par njegovih filmova dok je bio mlađi, pa ovaj film nije svjevrsni "fan spomenik" potonuloj zvijezdi što bi neki mogli pomisliti. Režijski je film isto veoma pametno odrađen, te taj, ajmo reći Tarantinovski pristup pričanja priče je zanimljiv iz nekoliko razloga. Kao prvo, redatelj nam na taj način ne otkiva sve karte odmah na početku, poigrava se malo sa gledateljima i sa smijerom u kojem bi radnja mogla ići, iako mi kao gledtaelji ne moramo i možda nečemo nužno povjerovati u to što vidimo. A kao drugo, na taj način je redatelj ujedno uspio malo razbiti ajmo reći, neku moguću "monotoniju" do koje je moglo doći da je odlučio cijelu priču prikazati linearno. Naime na šta konkretno mislim. Na taj način nas redatelj s vremena na vrijeme odvlači od cijele te hostage situacije i događaja koji se odvijaju u banci a koji ponekad i ne nude baš nešto pretjerano zanimljivo, te nam na taj način, kroz flashbackove daje uvid u neke druge segmente života gl. lika, uvid u njegove probleme o kojih je banka sam vrhunac.
Već sam spomenuo izvrstan izbor glazbe, ali spomenut ću ga opet. I ne samo izbor glazbe, tj. pjesama koje su se savršeno u klopile u cjelinu, već i onaj instrumentalni soundtrack kojeg je skladao Gast Waltzing, a koji zvući kao da ga je skladao Lalo Schifrin. Sve to skupa također pridonosi izvrsnoj atmosferi filma. A pjesme koje se pojavljuju u filmu, posebice već spomenuta "Hard Times" grupe Baby Huey s početka filma te "Modern Love", originalno u izvedbi Davida Bowiea, ali ovoga puta u izvedbi Marie Mazziotti s kraja filma, kao da pričaju životnu priču ovoga glumca. "Having hard time in this crazy times" kaže jedna, ili druga koja kaže "Its not really work, Its just the power to charm, Im still standing in the wind, But I never wave bye bye...But I try, I try". I ne samo da se Van Dammeova karijera može poistovijetiti sa riječima tih pjesama, već i mi sami ponekad.
Glumačka ekipa se uglavnom sastoji od nama/meni nepoznatih Francuskih glumaca, ali svi redom su izvrsni, pa čak i iznimno zabavni (posebno bih izdvojio Karima Belkhadraa koji glumi jednog od otmičara/pljačkaša, a koji je veoma naklonjen Van Dammeu, te je čest pokretač smiješnih scena). Ali naravno, ovo je Van Dammeov show, i on ga je na iznenađenje i oduševljenje mnogi odradio savršeno. Svakako valja izdvojiti njegov već toliko spominjan i hvaljen monolog koji je snimljen u jednom kadru koji traje nevjerojatnih 7 minuta. A ujedno je i nevjerojatan raspon emocija kojim Van Damme raspolaže u tom dugačkom kadru. Od mirnoće preko tuge, plača, pa do smijeha, i sve to iznimno uvjerljivo. I moram priznati da sam bio na rubu suza kada sam to gledao. E sad, da li je to bilo zato jer sam fan, ili je to zaista tako emotivna sekvenca...ne znam. Ali znam da je nekima taj monolog, iako izvrsno dglumljen, bio malo previše, previše se izdvaja od ostatka filma te nam daje do znanja da ovo nije samo film. Ali ja sam ga vidio kao svojevrsno razmišljanje gl. junaka u toj kriznoj situaciji. Svojevrsno preispitivanje svog života. Naime, smo čuli kako da u nekim kriznim ili po život opasnim situacijama, ljudi u jako kratkom vremenu preispitaju svoj život, svoje odluke, pogreške...e pa ovaj njegov monolog bi se mogao opisati tako. Inače, i izuzev tog monologa, mnogi su hvalili i hvale njegovu izvedbu, čak su se spominjale i nominacije za Oscara. E sad, koliko je to relano i moguće, to je drugo pitanje. Naime, ovo je izvrsna uloga, ali koliko je to materijal za Oscara, o tome bi se dalo raspravljati. Možda je bolje ne pretjerivati i zadržati se na zemlji. Uz to, govorimo o Van Dammeu, propalom akcijskom glumcu za kojega su mnogi misili da je i umro (LOL). Kako kaže ona stara, "jedna lasta ne čini proljeće", ali svakako može poslužiti kao dobar primjer da se sve može kad se hoće. I koje su na kraju negativne strane filma, pitaju se možda neki? Pa ne znam!? Možda to što je iz filma izrezano čak 40-ak minuta materijala koju redatelj navodno namjerava ubaciti u redateljsku verziju filma, možda činjenica da film ima marvicu praznog hoda (iako mu ja to nisam zamjerio), ili možda nešto što ja jednostavno nisam zamjetio.
Sve u svemu, Van Damme je dokazao da zna i može snimiti dobar film i glumiti kad hoće i kad redatelj/priča to od njega zahtijeva. Da li će svoju karijeru nastaviti u ovom tonu/smijeru, vidjet ćemo. Iskreno se nadam da kad snimi "UniSol 3" kojeg mora snimiti zbog pravnih zavrzlama koje uključuju i tužbu ukoliko ga ne snimi, da će takve i slične akciće ostaviti iza sebe. Ali da misli ozbiljno u svom naumu dokazuje i činjenica da je odbio punudu Sylvestera Stallonea da nastupi rame uz rame sa Stathamom, Jel Li-em i samim Stalloneom u njegovov nadolazećem akcijskom spektaklu "The Expendables" koji je najavljen za 2010. Umjesto Van Dammea, ulogu je naknadno prihvatio Dolph Lundgren, još jedna propala akcijska zvijezda 80-ih, stoga ovim putem, mnogo sreće i njemu. A šta se "JCVD" tiče...topla preporuka, jedna od najboljih ovogodišnjih filmova ( i to ne govorim kao fan, već općenito).
- kirby
- Posts: 158
- Joined: 29 Dec 2007, 13:51
- Location: Zapresic
X files: I want to believe - komad tijela u ledu, pricanje, komad tijela u ledu, pricanje, trcanje, pricanje... dosadno i lose 1/5
Taken - odlicno, akcija cijelo vrijeme... 5/5
Taken - odlicno, akcija cijelo vrijeme... 5/5
Nicholas Angel: Mr. Porter, what's your wine selection?
Roy Porter: Oh, we've got red... and, er... white?
Nicholas Angel: I'll have a pint of lager, please.
Roy Porter: Oh, we've got red... and, er... white?
Nicholas Angel: I'll have a pint of lager, please.
- Scarface
- Posts: 8071
- Joined: 30 Jun 2007, 20:24
-
GreenHornet
- Posts: 4849
- Joined: 30 Oct 2007, 01:03
- Location: Dubrovnik
-
John_Ryder
- Posts: 13995
- Joined: 07 Dec 2007, 00:56
- Location: Zagreb
- Asfodel
- Posts: 15492
- Joined: 08 Dec 2007, 21:37
- Location: Chopping Mall
- Contact:
-
GreenHornet
- Posts: 4849
- Joined: 30 Oct 2007, 01:03
- Location: Dubrovnik
- john_constantine
- Posts: 27523
- Joined: 06 Oct 2006, 17:25








