Pogledao 10 epizoda. Dakle, od epizode 6 do epizode 15.
Ova zadnja, 15. je tako tužna. Prijateljstvo između Kevina i njegovo psa, Bustera. Pogotovo zadnja scena kad ga cijela obitelj traži i onda Kevin kaže
"I tokom godina... kroz
teške i dobre trenutke... kroz sezone nadanja i promjena. Uvijek je bio uz nas. Tihi partner. Prvi je bio koji me je sačekao kada sam se vratio sa mature. Onaj koji je ostao da gleda kroz prozor, onog dana kada sam otišao na koledž. Kako mi je kasnije mama rekla, za prozorom je ostao satima."
Moćno, kao svaki kraj svake epizode dosad.
Onda deveta je bila isto jako tužna. Razumijevanje između njega i profesora. Podsjetila me na jednu epizodu iz treće sezone. To je najtužnija epizoda bila. Kad mu profesor umre
a u ovoj se radilo o profesoru koji radi u školi, a drugi posao mu je odjevanje u djeda mraza i onda je Kevin morao čuvati tajnu pa razgovori između njih dvoje.
Epizode 11 i 12 su bile o Kevinu i Winnie te njihovoj vezi. Moralo je to doći, a sve se događalo na izletu pa 12. i Kevinovo odbijanje da vjeruje u to što se dogodilo. Kako realno prikazano.
I 13. me se posebno dojmila kad im je došao deda da kaže kako im je umrla teta Rous, ali Kevin i njegov buraz nisu je nikad upoznali i čak je dosta crnohumorna epizoda gdje je Kevinu i njegovom burazu bilo svejedno za nju, ali na putu do sahrane će se sve promijeniti i shvatiti bit obitelji iako ju nisu poznavali.
Sad kad pričam ovako o seriji, ispada je ovo najtužnija serija ikad snimljena. Mislim, je tužna, pogotovo krajevi epizoda jer uvijek nose neku pouku i izmame ti suzu, ali u isto vrijeme je zabavna, toliko nostalgična. Ako bi morao birati neku seriju koju bi stavio za predavanje u školama, to bi bila ova. Još osam epizoda 4. sezone.
