The Battle of Algiers (1966) - redatelj Gillo Pontecorvo donosi priču o neovisnosti, borbi i slobodi Alžiraca protiv Francuske kolonije tijekom 50-ih godina prošlog stoljeća. Slavljen kao jedan od najboljih filmova svih vremena, ovaj film pruža nevjerojatno realan prikaz alžirske gerile i njihove borbe protiv Francuskih vojnika. Mnogi su poginuli na obje strane i realno, nema dobrih momaka. Ima pobjednika, to je Alžir pošto je postala nezavisna država, ali i oni su ubijali civile to jest bili teroristi. Francuzi su radili pogrešne stvari, ali isto nisu zlikovci. Teško je izabrat stranu, što i sami redatelj dolazi više kao promatrač iako je mislim više za Alžir. Glumci su neškolovani, kao da su s ulice, ali dodaje realizmu koji film posjeduje kao neki dokumentarac. Neke scene su impresivne napravljene, surove pune prljavštine. Dosta kontroverzan film kad je izašao, ali nevjerojatno utjecajan na mnoge filmaše i buduće naraštaje. Čak i neke revolucionarne grupe su uzele metode koje su prikazane u filmu. Američka vojska 2003. prije invazije na Irak je gledala film da vide čime će se boriti i na koji način. Fotografija u filmu je prekrasna, Ennio Morricone skladatelj sa još jednom prepoznatljivom glazbom. Zanimljivo da Saadi Yacef, jedan od revolucionara je glumio u filmu samoga sebe jer je uhićen 1957. godine, nije ubijen i on je jedan od producenata. Njegova rečenica ulazi u anale
•"It’s hard to start a revolution. Even harder to continue it. And hardest of all to win it. But, it’s only afterward, when we have won, that the true difficulties begin.”
9/10
"You'll Enjoy Mr. Barlow. And He'll Enjoy You!"
