(sori hefe, možda bi trebalo gro ovih postova izbaciti u zasebni topic filozofije o komedijama)
The Great Duck wrote:Ček ček ček, u vremenu kad komedijama vladaju idioti kao Will Ferrell, Jack Black, Zach Galifianakis, Ashton Kutcher, Adam Sandler, Rob Schneider, Kevin James, Sean William Scott, Vince Vaughn, Steve Carell. Jonah Hill, Michael Cera, Jesse Eisenberg i dr., a jedan Ivan Reitman snima bljuvotine poput No Strings Attached je nekome komedija žanr koji je vrijeme pregazilo!?
Hrabro zaključivanje nekim čudnovatim metodama, vidim
Kao što sam napisala, današnje komedije mi mahom nisu smiješne (vidim da nisam jedina), a ne jednom sam spomenula kako su mi nove generacije komičara iritantne i usiljene (ukratko, ne podnosim ih). Dakle, novo mi uglavnom nije smiješno, a staro je jednom bilo, a sad pretežno nije. Ne vidim što kod takvih objašnjenja nije jasno niti što ne(smijeh) kod novog ima veze s pretežnom pregaženošću starog. Ni nabrajanje univerzalno dobrih ostavarenja mi nije baš jasno kad komedija ima zilijun.
(osim toga, donekle bi trebalo biti razumljivo, bar iz prizme n-tog gledanja, da ti n-ti put neće biti jednak doživljaj)
A što je tebi onda pojam parodije? Friedberg i Seltzer? Craig Moss? Wayans braća?
Parodije, pa i komedije općenito, su svoj vrhunac imale u filmovima Zucker-Abrahams-Zucker ekipe i Mela Brooksa.
Airplane mi nije pojam, no nešto slično tome tipa Naked Gun ili Hot Shots (koje su napravile, gle čuda(!), spomenute ZAZ kombinacije) - jesu. Znam, imamo isto mišljenje što se tiče štovanja starog i neštovanja novog. Šokantno.
Možda bih trebala i ja potrošiti neki fejspalmić zbog toga što mi se unaprijed stavljaju pogrešni zaključci u usta, no nisam pobornik emocija, nego racionalnosti u raspravama.
Svako dobro!