Un chien andalou (1929)

Stara škola i provjereni klasici. Od Cecile B. De Millea pa sve do Hitchcocka u punom zanosu.
Post Reply
User avatar
john_constantine
Posts: 27523
Joined: 06 Oct 2006, 17:25

Un chien andalou (1929)

Post by john_constantine » 16 Jun 2011, 21:42

Image

Redatelj: Luis Buñuel
Scenarij: Salvador Dalí, Luis Buñuel
Godina: 1929
Žanr: fantastika
Država: Francuska
Glumi: Simone Mareuil, Pierre Batcheff
Un Chien Andalou consists of seventeen minutes of bizarre and surreal images that may or may not mean anything. A straight razor seems to be placed by a woman's eye, a small cloud formation obscures the moon, a cow's eye is slit open, a woman pokes at a severed hand in the street with his cane, a man drags two grand pianos containing dead and rotting donkeys and live priests, and a man's hand has a hole in the palm from which ants emerge.
Image
Michel puši karu.

User avatar
john_constantine
Posts: 27523
Joined: 06 Oct 2006, 17:25

Re: Un chien andalou (1929)

Post by john_constantine » 16 Jun 2011, 21:45

Inače jako cijenim Salvador Dalia, jako fantastičan slikar s vrlo zanimljivom biografijom i moćnim slikama koje je iza sebe ostavio.

Image

Dugo sam odgađao taj film baš radi te uznemirujuće scene, i sada ću konačno pogledati to ostvarenje.
Michel puši karu.

User avatar
elrania
Posts: 23132
Joined: 04 Feb 2007, 18:13

Re: Un chien andalou (1929)

Post by elrania » 16 Jun 2011, 21:54

pa nije baš da bi ga se zbog toga toliko trebalo odgađati.. scena je više takva da se pitaš što se točno dogodilo sad.
bar je meni takva bila kad sam prvi put pogledala filmić.
nisam znala ništa o njemu tada i ostala sam s malim upitnikom nad glavom u stilu 'ček, jel to zbilja bilo to ili umišljam' :lol:

mene dali opsjeda ovom slikom od valjda 4 godine otkako se sjećam ičega. bila je u nekoj medicinskoj enciklopediji što sam staroj uzimala i listala i svaki put bih se u toj slici izgubila.

User avatar
john_constantine
Posts: 27523
Joined: 06 Oct 2006, 17:25

Re: Un chien andalou (1929)

Post by john_constantine » 16 Jun 2011, 22:22

čim sam prvi put vidio tu sliku britve blizu oka, bio sam uznemiren... Baš sam mislio zašto bi to netko išao gledati?

Već odmah na početku, i to tako brzo, efektno da se baš postavlja pitanje, kako si rekla "i što je to na kraju bilo?". Na na kraju filmića, stalno sam se vraćao na tu scenu... Svakim gledanjem osjećam tu nelagodu, naročito ako znaš da je riječ o pravom (kravljem) oku. Ali više mi je jezovit taj kadar s punim mjesecom, i kako oblak prolazi kroz njega.

Cijeli kratki film djeluje baš kao nečiji san radi svih tih nadrealnih uznemirujućih scena. Mravi koji izlaze iz njegove rane, smrt koja se provlači kroz cijeli filmić, seksualne frustracije, strah od odrastanja, gubitak nade, životni teret...

žena koja stoji na cesti, to sam shvatio kao ono kada u snovima bespomoćno gledamo osobu kako umire ili pati. Par puta sam to znao sanjati. Možda je ovo samo krivo mišljenje, ali mislim da je ta žena na cesti predstavljala njegovu majku. A čovjek kojega je upucao predstavlja njegova oca koji ga je pokušavao napraviti odraslijim grubim metodama... Nešto u stilu majke žele da sin ostane zauvijek njihov što predstavlja odrezanu ruku na cesti, kao da je izgubila svog sina. A otac ga tjera da odraste...

Fascinatno kako je već u 29 godini otvoreno prikazao golo žensko tijelo, što je vjerujem, u to doba bilo nezamislivo, ali baš se osjeti ta jaka seksualnost kroz tu minutnu scenu kada joj prisilno dira grudi protiv njezine volje. Tu scenu sam gledao kao njegovu seksualnu frustraciju...

A životni teret kada vuče klavire s mrtvim konjem... Premoćna mi je scena s leptirom. Opsesija kukcima?

Cijeli film djeluje kao san, naročito završetak.
Michel puši karu.

User avatar
john_constantine
Posts: 27523
Joined: 06 Oct 2006, 17:25

Re: Un chien andalou (1929)

Post by john_constantine » 16 Jun 2011, 22:26

Image

Ah, baš sam zaboravio na tu sliku iz djetinstva. Slučajno sam naletio u jednom porno časopisu. :mrgreen: Nekakav članak je bio o Daliju i njegovoj seksualnosti, ali premlad da bi razumio uopće o čemu to, he.

Kod njega obožavam te detalje na slikama. Nar, tigrovi, gola ženska, škarpina, slon, puška... Ali više cijenim ovu prvo postavljenu sliku, gdje sam to gledao kao svećenika u pustinji koji se sukobljava za svojim demonima

Tek sada vidim ovaj detalj, riba izlazi iz voća, odrasli tigar izlazi iz ribljih usta, a mladi tigar iz tigrovih ralja prema goloj djevojci...
Michel puši karu.

User avatar
john_constantine
Posts: 27523
Joined: 06 Oct 2006, 17:25

Re: Un chien andalou (1929)

Post by john_constantine » 16 Jun 2011, 22:33

Mislim da ću odgoditi povijest 20 - tog stoljeća i Caravaggija, i koncetrirati se na crno bijele filmove. Jako me interesira prvi dokumentarac Nanook of the North, o eskimskoj obitelji...

A i stalno si govorim da želim gledati filmove Ingmara Bergmana, samo što stalno odgađam iz straha da neću shvatiti njegove filmove. Dva puta sam u različitim životnim razdobljima pogledao njegov The Seventh Seal, iskreno, jedini film od njega, ali ne znam, baš kao da ga nisam skužio i samo imam želju da ga još jedanput pogledam dok ne shvatim bit ili tematiku filma.
Michel puši karu.

User avatar
Ašow
Posts: 7645
Joined: 16 Nov 2009, 16:38

Re: Un chien andalou (1929)

Post by Ašow » 16 Jun 2011, 23:20

elrania wrote: mene dali opsjeda ovom slikom
Kad sam bio u njegovom muzeju, ovo kad sam vidio sam ostao paf. Ista ta slika.
Ima dosta morbidluka, al ovo je jedan od najvećih, ak ne i najveći.
--------
Last.fm

User avatar
Decadentor
Posts: 11881
Joined: 10 Jun 2008, 02:11
Location: Doruchów

Re: Un chien andalou (1929)

Post by Decadentor » 17 Jun 2011, 02:59

doticna slika se pojavljuje u knjizi Tijelo kao stroj - Christiaan Barnard negdje pod snovima :D i da dojmila me se
Image

User avatar
Matango
Posts: 228
Joined: 29 Sep 2012, 13:50

Re: Un chien andalou (1929)

Post by Matango » 29 Sep 2012, 15:49

Koji kaos od filma :lol:

Post Reply