Post
by Michel » 23 Mar 2025, 01:24
Ikiru (1952) - kakva filmčina od Kurosawe sa njegovim kućnim glumcem Takshiem Shimurom gdje on glumi lika Kanjia Watanabea koji otkriva da ima rak želudca, i shvati da nikad nije skroz živio. 'Ikiru' i znači živjeti, a film me podsjetio na Caprin 'Divan Život' u nekim segmentima. Film je maestralno režiran, tu je Kurosawa opet pokazao po tko zna koji put da je jedan od najvećih. Maestralno je odglumljen od strane Shimure, stvarno ti ga bude žao. A tek ona pjesma koju pjeva, prvi put kad je pjeva pa svi oni mladi ljudi oko njega ga gledaju i shvate u tom trenutku, shvate sve. Neki kadrovi za prste polizati, ali najslavniji je svakako kada se Watanabe ljuja na ljujački, kraj mu je i on se ljulja. Zadnji put je probudio dijete u sebi, melankolija i nostalgija ga preuzima i napokon je živio, a i živjet će i nakon smrti u nama gledateljima. Još jednom, Shimura je perfektan u ovom filmu, humanom filmu kakvi se više ne snimaju. Filmovi sa predivnom porukom i filmom zbog koji i filmska umjetnost postoji. Film ima i lijepu kritiku na birokraciju i sav taj užurbani život. 9.5/10
"You'll Enjoy Mr. Barlow. And He'll Enjoy You!"