
ali, nedavno sam sanjao nešto što me istinski prestravilo. naime, sanjao sam kako umirem. poslije sam tražio po internetu, i pročitao dosta sličnih iskustava, a sanovnici nekih drevnih civilazicija govori kako je to simbolika za dug život. hajd' ga znaj..
uglavnom. san je totalno apokaliptičan. vatreno nebo, kaos na ulicama, vojska svuda, rat sviju protiv sviju, svako bježi da spasi glavu, pa tako i ja. sa ogromnog nebodera od 30 spratova ljudi skaču (nešto slično kao u sceni filma "The Happening"). bježim u glavni gradski park i krijem se u žbunju. kada sam čuo tišinu, mislio sam kako je gotovo, i izišao oprezno iz žbunja, kada je odjednom pored mene na motoru prozujao neki vojnik i prošarao me sa dosta rafala. padam, držim se za stomak i gledam krv - svjestan da umirem. u tim momentima sam se premišljao, da li da se molim ili ne. inače sam u životu agnostik...
s tim teškim premišljanjem sam se nekako i probudio, sav znojan i uznemiren. čitav taj dan, i naredna tri sam mislio o snu.
pored toga, često sanjam rat, jer sam bio u ratu i nagledao se svega. sanjam najčešće zapaljene zgrade, barikade, skloništa u podrumu

btw. odlična tema!
