da li verujete u horror legende i price ???

Skupljanje figurica, bizarnosti i sve što ne spada pod filmove.
Post Reply
User avatar
copycat
Posts: 2033
Joined: 18 Nov 2010, 14:12
Location: Never go back to work at the carpet store. - R&M

Re: da li verujete u horror legende i price ???

Post by copycat » 24 Feb 2012, 12:30

Fräulein Unbekann wrote:
GreenHornet wrote:ovo mi je mama pricala jucer...moja prabaka,njena baka je bila jako skrta zena,kako prema obitelji,tako i prema ostalim...jednog ljetnog dana,sunce przi,ispred kuce im se odjednom bas ono stvorio,starac,cijeli u bijelu,duge sijede brade i kose...prosio je,prabaka mu nije nista dala,a imala je...kad ga je odbila,samo se okrenuo i posao...u roku par minuta je nevrijeme nastalo...sto je najzanimljivije,poljoprivredni proizvodi su samo njima u potpunosti unisteni!sve,bas sve,sto su uzgajali dugo vremena.kad su u selu poslije ispricali za starca,svi su se kleli da ga nisu vidjeli.
Creepy.


I na koncu, verujete li, ali baš verujete u te stvari?
Ja neznam za tu priču no vjerujem u paranormalnim aktivnostima

User avatar
copycat
Posts: 2033
Joined: 18 Nov 2010, 14:12
Location: Never go back to work at the carpet store. - R&M

Re: da li verujete u horror legende i price ???

Post by copycat » 29 Feb 2012, 20:13

Evo zanimljive priče iz zagreba taman pročitala.

strašno ;)
http://epodstanar.com/iskustva/podrum-straha/

GreenHornet
Posts: 4849
Joined: 30 Oct 2007, 01:03
Location: Dubrovnik

Re: da li verujete u horror legende i price ???

Post by GreenHornet » 29 Feb 2012, 21:53

copycat wrote:
GreenHornet wrote:..Stariji ljudi kazu da odkad znaju za sebe da je kuca zapustena tj. nikad se nije javio vlasnik ili bilo kakva rodbina.Jedna bliska osoba,koja nikad ne laze se kune da je prije rata kad je onuda prolazio vidio djevojku u bijelom na sred puta,zaustavio je auta,a ona je usla u kucu...Medutim,na vratima je bilo grmlje,trnje i razni otpad,pa se zbunio kako je prosla;da bi nedugo nakon tuga cuo urlikanje,te je pobjegao.
Lisica
i
lisica u bijeloj haljini. :prayer: :supz: :lol:
Zaljubljen sam u Fräulein Unbekann!!!!!

GreenHornet
Posts: 4849
Joined: 30 Oct 2007, 01:03
Location: Dubrovnik

Re: da li verujete u horror legende i price ???

Post by GreenHornet » 29 Feb 2012, 21:58

gledaj ovo,bratovoj zeni se dogodilo.da odma naglasim-cura ne pije,ne pusi,ne drogira se,nema razloga lagati...stari ljudi kazu,da ako se kad padne mrak vani prospu mrve,da se "svasta moze dogoditi".jednu noc je to ucinila i posla prati sude,odjednom je netko zazvao po imenu...majka joj je spavala u d.boravku par metara dalje,okrenula se i rekla "mama jesi me zvala?",ali ova je spavala.kontala,ucinilo joj se.nakon nekog vremena je opet cula glas kako je zove,okrenula se,kad na prozoru,iz smjera kojeg je glas dolazio stoji ogromna crna ptica i gleda je. :shock: :shock: kaze da je izbudila susjedstvo od vristanja.
Zaljubljen sam u Fräulein Unbekann!!!!!

User avatar
copycat
Posts: 2033
Joined: 18 Nov 2010, 14:12
Location: Never go back to work at the carpet store. - R&M

Re: da li verujete u horror legende i price ???

Post by copycat » 29 Feb 2012, 22:04

GreenHornet wrote:
copycat wrote:
GreenHornet wrote:..Stariji ljudi kazu da odkad znaju za sebe da je kuca zapustena tj. nikad se nije javio vlasnik ili bilo kakva rodbina.Jedna bliska osoba,koja nikad ne laze se kune da je prije rata kad je onuda prolazio vidio djevojku u bijelom na sred puta,zaustavio je auta,a ona je usla u kucu...Medutim,na vratima je bilo grmlje,trnje i razni otpad,pa se zbunio kako je prosla;da bi nedugo nakon tuga cuo urlikanje,te je pobjegao.
Lisica
i
lisica u bijeloj haljini. :prayer: :supz: :lol:
pa vukla je vrećiču na repu :zubifale:

User avatar
copycat
Posts: 2033
Joined: 18 Nov 2010, 14:12
Location: Never go back to work at the carpet store. - R&M

Re: da li verujete u horror legende i price ???

Post by copycat » 29 Feb 2012, 22:06

GreenHornet wrote:gledaj ovo,bratovoj zeni se dogodilo.da odma naglasim-cura ne pije,ne pusi,ne drogira se,nema razloga lagati...stari ljudi kazu,da ako se kad padne mrak vani prospu mrve,da se "svasta moze dogoditi".jednu noc je to ucinila i posla prati sude,odjednom je netko zazvao po imenu...majka joj je spavala u d.boravku par metara dalje,okrenula se i rekla "mama jesi me zvala?",ali ova je spavala.kontala,ucinilo joj se.nakon nekog vremena je opet cula glas kako je zove,okrenula se,kad na prozoru,iz smjera kojeg je glas dolazio stoji ogromna crna ptica i gleda je. :shock: :shock: kaze da je izbudila susjedstvo od vristanja.
jebi ga možda se čuk glasao ili više ptica ili ptica he trenirana da govori riječi pa eto slučajnosti. nije da kažem da laže ali u takvim situacijama prvo najgore pomislimo. Ja bih isto tako

GreenHornet
Posts: 4849
Joined: 30 Oct 2007, 01:03
Location: Dubrovnik

Re: da li verujete u horror legende i price ???

Post by GreenHornet » 29 Feb 2012, 22:46

copycat wrote:
GreenHornet wrote:gledaj ovo,bratovoj zeni se dogodilo.da odma naglasim-cura ne pije,ne pusi,ne drogira se,nema razloga lagati...stari ljudi kazu,da ako se kad padne mrak vani prospu mrve,da se "svasta moze dogoditi".jednu noc je to ucinila i posla prati sude,odjednom je netko zazvao po imenu...majka joj je spavala u d.boravku par metara dalje,okrenula se i rekla "mama jesi me zvala?",ali ova je spavala.kontala,ucinilo joj se.nakon nekog vremena je opet cula glas kako je zove,okrenula se,kad na prozoru,iz smjera kojeg je glas dolazio stoji ogromna crna ptica i gleda je. :shock: :shock: kaze da je izbudila susjedstvo od vristanja.
jebi ga možda se čuk glasao ili više ptica ili ptica he trenirana da govori riječi pa eto slučajnosti. nije da kažem da laže ali u takvim situacijama prvo najgore pomislimo. Ja bih isto tako
ime je stvarno prava rijetkost,tako da...ali tko ce znati... :rolleyes:
Zaljubljen sam u Fräulein Unbekann!!!!!

User avatar
Michel
Posts: 7374
Joined: 30 Jan 2012, 04:14

Re: da li verujete u horror legende i price ???

Post by Michel » 01 Mar 2012, 00:34

Ne vjerujem inače u te priče, ali greengornet me podsjetio s ovom rečenicom na nešto "majka joj je spavala u d.boravku par metara dalje,okrenula se i rekla "mama jesi me zvala?",ali ova je spavala.kontala,ucinilo joj se"

Mene straši što ja dosta puta čujem da me netko zove, a nema nikoga. Ne vidim nikakvu pticu ili nešto slično :D ali prvo je počelo kada spavam, ležim u krevetu i čujem da netko u daljini izgovara moje ime, zastanem, ali ništa. U međuvremenu se sam to par puta čuo kada sam bio budan. Ne znam, možda moja mašta
"And if you happen to be walking along a lonely country road one night and you see your favorite aunt coming toward you, good luck to you too."

— Carl Kolchak

User avatar
xEdgex
Posts: 279
Joined: 28 Nov 2011, 16:09

Re: da li verujete u horror legende i price ???

Post by xEdgex » 01 Mar 2012, 02:13

Koliko god da su zanimljive i koliko god da ih volim slusati :kokicarenje: ; Ne vjerujem u njih. Mislim da nije uredu da dozvoljavamo da nas neke babske price "ogranicavaju", te da nemamo kontrolu nad svojim razumom.
Imam rodbinu na selu i znam kako to otprilike funkcionise. Recimo po noci ne idu po vodu radi " necega "; pod izgovorom " Ne valja ici po vodu navecer jer je neka baba pricala... bla bla bla "; koliko sam ih puta gledao zedne kako se pate do jutra :roll: - jebeni nonsense. Mozda se preseravam, al' ja ostajem na slusanju istih i izvlacenju nekih pouka ako ih ima; ili u suprotnom samo uzivam u napetosti.

Da budem direktan sto se tice topica; Neki lik je ubio zenu u tom selu i od tad kruze glasine da je njena kuca ukleta ! ( KAKO NEOCEKIVANO ! hahahahaha ) :axe:
" All the animals come out at night - whores, skunk pussies, buggers, queens, fairies, dopers, junkies, sick, venal. Someday a real rain will come and wash all this scum off the streets. "

GreenHornet
Posts: 4849
Joined: 30 Oct 2007, 01:03
Location: Dubrovnik

Re: da li verujete u horror legende i price ???

Post by GreenHornet » 01 Mar 2012, 13:00

prica mi mama,kad je bila dijete;ne znam zasto bi me lagala... :P u rodnom mjestu njene mame,moje bake, je zivjela jedna vrlo stara zena,koja je tu provela cijeli zivot...jednog dana,sin s obitelji,pa tako i ona su se preselili u veliki grad...kazu da tamo nije bila sretna i to...jednog dana je poginula...nedugo nakon toga ljudi su je poceli vidati u selu,na dva njena omiljena mjesta...samo bi mirno sjedala,ne bi nikoga napadala i slicno...to je postalo tako uobicajeno,da se ljudi nisu nakon nekog vremena obazirali uopce...e sad nisam siguran je li je ona vidila,ali ujak jest!
:?

inace u tom mjestu,ist.hercegovina, se dogodilo mali milijun "paranormalnih" stvari,na prvim stranicama topica imate neke moje postove.
Zaljubljen sam u Fräulein Unbekann!!!!!

monikica82
Posts: 1
Joined: 15 Jun 2012, 23:13

Re: da li verujete u horror legende i price ???

Post by monikica82 » 15 Jun 2012, 23:33

Slucajno sam naisla na ovaj forum, pa zbog ove teme sa drekavcima sam resila da se prijavim, kako bih podelila svoje iskustvo. Naime, i meni su prabaka i pradeda govorili o drekavcima, ali nikada zaista nisam verovala u to, pre sam verovala da su to price za decu. I nikada se nisam plasila. Medjutim, 1999. godine, kada sam bila u svom selu sa sestrom i roditeljima, jedne noci sam se iznenada probudila bez ikakvog razloga. Iz kreveta sam gledala direktno u prozor i u ogromno drvo u dvoristu koje je svoje grane pustalo preko krova kuce. U jednom momentu sam videla da je neko stvorenje veoma brzo protrcalo sa grane na krov kuce. Ono sam videla prvi put u zivotu, duguljasto, male glave i sa rukama a ne sapama kao kod zivotinja, vrlo spretno se drzi. Pomislila sam kako sam mozda lose videla, mislila da je ipak neka macka. Ali, posle dva minuta nesto je silovito pocelo da trci po krovu, pa sve brze i jace, trajalo je tako pet minuta, pa se smirilo. Svi ukucani su se probudili, ali smo svi i ostali u krevetu i dosaptavali se sta je to sto smo culi. Onda nakon tisine od minut - dva pocelo je tako silovito udaranje po krovu, krsenje i lupanje, kao da su dva muskarca udarala maljem po krovu i skakali i krsili se - e tako je to moglo da se uporedi, takve je jacine bilo. Sutradan i komsije su preko puta nas pricale da us isto culi nesto, a jedan komsija je sa sinom objasnjavao da je cuo na svojoj terasi neku lomnjavu, a kada su obojica izasli niceg nije bilo. Inace, njihova terasa je jako visoko, gde ni jedna zivotinja ne bi mogla da se popne. Nakon mnogo godina posle toga, cula sam u sumi te krike koji su karakteristicni za drekavce, i ujedno nenormalno krsenje po granama drveca i po okolnom zbunju, a srecom sam sa drugom bila na svetlu nedaleko odatle. Ovaj moj drug se ako verujete umokrio od straha, jer je ono bilo jezivo. Inace, po struci sam biolog, znam dosta o zivotinjama, slusala sam krike mnogih zivotinja, ali ono sam cula samo tada i nikada vise.Verovali vi meni ili ne ....

GreenHornet
Posts: 4849
Joined: 30 Oct 2007, 01:03
Location: Dubrovnik

Re: da li verujete u horror legende i price ???

Post by GreenHornet » 24 Jun 2012, 13:48

http://www.forum.hr/showpost.php?p=4000 ... count=6032
ovo je po opisu "Jeepers Creepers" :D
Zaljubljen sam u Fräulein Unbekann!!!!!

User avatar
Fräulein Unbekann
Posts: 484
Joined: 31 Aug 2011, 13:24
Location: Oblivion
Contact:

Re: da li verujete u horror legende i price ???

Post by Fräulein Unbekann » 24 Jun 2012, 14:53

Nikad nisam čula za te drekavce :krejzi:

User avatar
megawar888
Posts: 59
Joined: 26 May 2012, 19:22

Re: da li verujete u horror legende i price ???

Post by megawar888 » 31 Jul 2012, 12:16

Evo nekoliko priča sa drugog foruma
1.Krstarenje za jednu Osobu
Bio jednom jedan postar i on je osvojio nagradnu igru “krstarenje za 1 osobu” ...ukrcavajuci se video je jednom muskarca koji je bio bled i sa krrrrvavim ochima ! ushao je u svoju kabinu i raskomotio se..odjednom je ushao onaj jezivi covek,nabacio zlogan osmeh i rekao da obavezno dodje na veceru, bice iznanadjenje !!! ukrivio je glavu i izashao...kada je postar stigao na veceru video je da su svi mrtvi..UBIJENI...samo je bila jedna devojcica koja mu je rekla.."cudoviste..na ovom brodu...” i odjednom skocila preko palube..kada se okrenuo video je onog coveka koji je rekao “ja uvek odrzavam svoja obecanja..."covek se nekako izvukao i posle nekoliko god saznao da je taj chovek poginuo pre 13 godina u istom danu na istom mestu..u brodolomu..postar i dan danas ide na terapije jer josh uvek nemoze da prevazidje traumu
2.Ukleti Automobil
Ukleti automobil o kome je ovde rijec je ford iz 1967. godine,koji je krstario americkim cestama sedamdestih godina.Ova prica je bila inspiracija mnogim filmovima i romanima,a ja znam samo za film "Auto".Sve pocinje na cesti broj 666, koja je bila 6 dio ceste 66,pa je dobila taj nepopularni naziv.
Iako je ova cesta vezana za nekoliko cudnih nesreca,ukleti Ford se pominje 1971. godine u lokalnim novinama Kortez Bjugla i to o nepoznatom napadacu koji je svojim fordom izazvao nesrecu na cesti a zatim nestao.U nesreci je poginulo cak 5-toro ljudi,a po prici ocevidaca i prezivjelih govori o tome da se je pojavio misteriozni automobil bez tablica,a onda je taj automobil skrenuo u suprotnoj traci i tako izazvao da kamion koji je isao prema njemu skrene i udari u punoj brzini tri automobila sa suprotne trake.Policija je uskoro obavjestena,ali niko nije mogao da nadje misteriozni auto.
Slijedeci slucaj se desava nekoliko mjesecei kasnije kada su svi zaboravili za slucaj.Na benziskoj stanici i kamionskom odmoristu (motelu) u blizini Grastin Roka, u Arizoni dešava se naizgled nesto veoma cudno.Naime djevojka ulazi u odmoristu sva uplakana tvrdeci da je vidjela duha.Vlasnik motela Dzejms Kalika je smiruje i ona mu prica uzasnu pricu...Na nekoliko kilometara od odmorista stopirala je crni Ford,ali su stakla bila zamagljena tako da nije vidjela vozaca.Bas kada je pomislila da ce auto otici,ali su se vrata otvorila i djevojka je usla.Izmedju devojke i vozaca je postojalo staklo crno i neprovidivo.Djevojka je zamolila vozača da je odveze na mjesto gdje se sad nalazi.Voznja je protekla u tisini i kad su stigli blizu odmorista rekla je da tu stane i kola su stala. djevojka je pokusala da izadje ali nije mogla vrata su bila zakljucana pokušala je ponovno ali bez uspjeha.Izmedju nje i vozaca se je konacno otvorilo staklo,a tamo je sjedio sijedi covjek kratko podsisane kose.Djevojka ga je zamolila da otvori vrata,ali bez uspjeha.Najzad,sada je djevojka bila vec uznemirena,da ne pominjem koliko je sada osjecala jezu.Pruzila je ruku prema vozacevom ramenu i vozac je okrenuo glavu.Tada je djevojka ugledala pravi horor mladiceve oci su izgledale veoma cudno,umjesto beonjace i zjenica,mladiceve oci su bile potpuno crne,kao dva klikera, a koza mu je u licu bila bijela skoro kao brasno.
Djevojka je pocela da vristi,a vrata su se otvorila i djevojka je izletjela iz kola i otrcala u odmaraliste...Jedan od posjetilaca te veceri je bio lokalni serif koji je u glavi sakupio 2 i 2 i shvatio da je toj onaj isti auto koji je prije nekoliko mjeseci izazvao nesrecu.Serif je usao u svoj auto i krenuo u pravcu koji je djevojka opisala.Slijedeceg jutra je serif pronadjen mrtav,a njegov auto smrskan.Posljedica je bila zakucavanje u drvo.ehhh
Slijedece nedjelje se desavaju cudni slucajevi u kome je bio zapazen crni ford.Kao sto su prometne nesrece,pregazeni pjesaci,cak se je jednom zaletio u stand sa hrenovkama usmrtivsi prodavca.Slucaj je došao cak do FBI.Teror misterioznog automobila ili Paklena kolica kako su ga lokalni mjestani prozvali traje 6 mjeseci.
Jedan od najpoznatijih slucaja je bio kada je auto punom brzinom uletio kroz prozor jednog restorana ruseci sve pred sobom sve do kuhinje.Uskoro je u zgradi izbio pozar i cijela je zgrada izgorjela do temelja,a auto se izvukao i nastavio put kao da nije nista bilo...
I onda jedne noci agenti koji su radili na slučaju "Paklena kolica" saznaju sudeci po tablicama da je auto van uporabe i da je prije toga pripadao mafijaskoj obitelji Vedrone,koji je u njemu izvrsavao neke od najuzasnijih egzekucija svojih suparnika.Godinama je sluzio samo za to,a onda ga je jednostavno ostavio na groblju automobila da trune.Ali kako su agenti saznali auto je jedne noci jednostavno nestao da bi zapoceo svoj krvavi pohod.Posto su ovo otkrili agenti odlaze do groblja i tamo ga zaticu kako se vraca sa svog paklenog puta.U izvjestaju je pisalo da je auto jednostavno prestao da radi.Kada su agenti prisli kolima unutra nije bilo nikoga,ni vozaca ni bilo koga drugog,ali odjednom je auto proradio i poceo da juri agente. poslije nekoliko minuta jurnjave,jedan od agenata uspjeva da aktivira magnetnu kuku i podigao je auto i bacio je u masinu za mrvljenje,koja ga je smrvila.
Strucnjaci koji se bave ovim poslom tvrde da je auto postao uklet zato sto su se u njemu godinama desavale uzasne stvari.I da je onaj vozac kojeg je djevojka vidjela vjerojatno samo nesmirena dusa jedne od zrtava mafijaske obitelji Vedrone...
3.Ubijeni skijaši
Grupa mladih skijaša krenula je početkom veljače 1959. godine na planinu Kholat Syakhl na sjevernom dijelu uralskog lanca. Kholat Syakhl na jeziku Mansi naroda koji su živi, znači "planina smrti".

Vođa skupine, iskusni Igor Dyatlov na naizgled bezopasni izlet vodio je devetero studenata uralskog politehničkog fakulteta. Ipak, nešto manje od mjesec dana kasnije pronađena su njihova smrznuta tijela, razbacana po snježnoj padini i obližnjoj šumi. Iako je većina umrla od strašne hladnoće, pedeset godina nakon tragičnog događaja nitko ne zna što je grupu natjeralo da pobjegne iz kampa i potraži utočište u obližnjoj šumi. Većina poginulih bila je vrlo slabo odjevena, bez obuće i toliko potrebne tople odjeće. Preživio je jedan član skupine, koji ih je napustio nekoliko dana prije njihova misterioznog nestanka.

Kada su 26. veljače članovi službe spašavanja pronašli kamp nestale skupine, zatekli su poderane šatore, razbacanu opremu i osobne stvari nestalih skijaša, ali ne i devetero mladih. Istražitelji su utvrdili da su šatori bili izrezani iznutra, te su pronašli tragove bosih stopala u metar dubokom snijegu. Identificirani su samo tragovi članova skupine, bez nepoznatih otisaka, pa je isključena prisutnost trećih osoba.
Prva tijela nađena su na rubu šume, kojih petstotinjak metara od napuštenog kampa. Georgy Krivonischenko, strar 24 godine i 21-godišnji Yury Doroshenko bili su smrznuti, odjeveni samo u donje rublje i bez obuće. Blizu tijela nađeni su ostaci vatre, a jedno stablo bilo je potrganih grana do pet metara visine, pa su istražitelji pretpostavili da su se nesretnici penjali na stablo ne bi li nešto pronašli, možda kamp, ili su izviđali situaciju. Na temperaturi od minus 30, bez odjeće i obuće, sigurno nisu dugo živjeli.
Nešto bliže napuštenom kampu, pronađena su tijela vođe pute Dyatlova, Zine Kolmogorove, i Rustema Slobodina. Po položaju njihovih smrznutih tijela bilo je jasno da su pokušavali stići do kampa. Jedino je Slobodinova lubanja imala manju frakturu, dok ostali nisu bili ozlijeđeni. Svima je presudila hladnoća i ono što ih je u nju otjeralo.

Istražiteljima je trebalo još dva mjeseca da pronađu tijela Nicolasa Thibeaux-Brignollela, Ludmile Dubinine, Alexandra Zolotaryova i Alexandra Kolevatova. Tijela su bila zatrpana ispod četiri metra snijega, 75 metara udaljena od ruba šume gdje su pronađena prva dva tijela. Kod ovih nesretnika pronađene su ozbiljne ozljede: Nicolasu je lubanja bila smrskana, Zolotarevu bila su polomljena rebra, a Ludmila je nađena bez jezika i s polomljenim rebrima. Uz tako grozne ozljede, nije bilo niti traga modricama ili ogrebotinama na tijelu.
Ovo četvero bilo je bolje odjeveno od ostalih. Da su zadnji poginuli bilo je jasno i po tome što su nosili odjeću onih koji su umrli prije njih. Sva odjeća bila je kontaminirana visokom raznim radijacije.
Jedini zaključak istražiteljskog tima je bio da je "nepoznata sila" uzrokovala njihovu smrt. Kobni prijelaz nazvan je po Dyatlovu, a nakon incidenta pristup je bio godinama zabranjen za javnost. Slučaj je bio zatvoren.

Što se zapravo dogodilo te noći?
Tek devedesetih godina, ponovno se počelo "njuškati" po zatvorenim slučajevima, pa je i ovaj ponovno došao pod lupu javnog interesa. Tada su pronađena svjedočanstva drugih planinara i mještana, koji su u vrijeme nestanka Dyatlove grupe na nebu viđali blještave leteće objekte.
Jedan od razumnijih zaključaka bio je da je grupa bila žrtvom lavine. Ta bi teorija objasnila zašto su istrčali iz šatora, te neke ozljede, ali nikako ne objašnjava zašto se grupa razdvojila, niti radijaciju u odjeći.

Naviše se sumnja na vojne eksperimente. Jedini preživjeli, Yury Yudin kojeg je spasilo slabo zdravlje, kaže da je među stvarima koje su nađene na mjestu nesreće bilo nekih koje nisu pripadale njegovima kolegama: komad odjeće koji je nalikovao vojnoj odori, jedna skija te naočale. Također, tvrdio je Yury, vojska je istragu započela 14 dana prije nego li su tijela pronađena. Da su nesretni izletnici bili žrtvom nekog vojnog eksperimenta koji je pošao po zlu, bilo bi jasno porijeklo visoke razine radijacije. Naravno, vojska nikada nije potvrdila takve informacije, pa smrt devetero mladih ostaje misterijem.

Ulje na vatru dolijevaju neki drugi svjedoci i činjenice. Unutrašnji organi stradalih nestali su nakon obdukcije, svjedoci govore im je koža bila neobično tamna i narančasto-smeđe nijanse. Vjeruje se i da su bili oslijepljeni, budući da su pokušavali zapaliti vatru zelenim granama koje su brali sa stabala iako je oko njih bilo dovoljno suhog pruća.
Preživjeli Yuri Yudin kaže, da može Bogu postaviti tek jedno pitanje, pitao bi ga što se te noći dogodilo njegovim prijateljima.
4.Tajanstveni Otok
Događaj se odigrao u prosincu 1956. godine i o njemu je pisala gotovo cjelokupna svjetska štampa. Oplovljavajući svijet u svojoj luksuznoj jahti “Laura Lee”, James i Helen Bryan su se našli u vodama Tihog ocena. Već danima su plovili mirnim Pacifikom kada su u kasni sumrak, na dalekom obzorju, ugledali obrise nevelikog južnog otoka. Iako nije bio ucrtan u brodskoj karti, to Bryanove nije čudilo, jer su znali da njihova brodska karta nije najnovijeg datuma. Osim toga, područje kojim su plovili vrvjelo je bezbrojnim otočićima.

Kako se spuštala noć, odlučili su da prenoće u vodama ovog tihog pacifičkog otoka. Zbog toga su jahtu usmjerili u tom pravcu. Uskoro su uplovili u malu pješčanu uvalu, a kako im se činilo da otočić nije naseljen, bacili su sidra, odlučivši da se sutra pozabave istraživanjem unutrašnjosti otoka.
Uzalud je te noći James Bryan pokušavao da identificira otok. Niti na jednoj pomorskoj karti, kojima se služio, otočić nije bio registriran. Precizno je zabilježio njegov položaj, odlučivši svoje otkriće javiti National Geographic Cociety u Washingtonu kako bi se našlo u pomorskim atlasima.

Tu su noć James i Helen priuštili sebi malu svečanost. Večerali su na palubi jastoge koje su kupili na tržnici otoka Vivak, uz svijeću i bocu pjenušavog vina, diveći se tihoj južnoj noći i živopisnom otočiću po čijim su pješčanim plažama, i pjenušali blagi morski valovi. Dok je u njihovim krošnjama romorio blagi vjetar, visoke su se palme lagano povijale, zaklanjajući zvjezdano nebo.
Bryanovi su te noći otišli na spavanje ispunjeni prijatnim osjećanjima koja obuzimaju ljude što su otkrili novi dom.
Prva se probudila gospođa Helen. Sunce je već bilo odskočilo i ona je lijeno išetala na palubu kako bi pokupila nekoliko peškira koji su se sušili. Kada je postala svjesna da nešto nije u redu, zbunjeno je zastala. Svuda unaokolo prostirala se mirna morska pučina i nigdje na obzorju nije bilo one tihe uvale, niti živopisnog otoka sa visokim palmama pored kojeg su se usidrili predhodnog dana.

Helen je gotovo vrisnula i u panici probudila Jamesa. Ali, sve je bilo uzalud. Sve što su mogli zaključiti bilo je da njihova jahta tijekom noći nije promijenila položaj i da su se, još uvijek nalazili na mjestu gdje su bacili brodska sidra. Ali, živopisnog otoka, međutim, više nije bilo.
5.Prokletstvo mumije
Amerikanac neuredne vanjštine došao je na sastanak 1910. godine u Kairo sa egiptologom Douglasom Moorayem. Amerikanac mu je ponudio otkriće neprocjenivog značaja. Mooray nije odolio primamljivoj ponudi. Ispunio je ček te ga je dao Amerikancu i odmah se pobrinuo da se teret pošalje prvim brodom u London. Amerikanac je iste večri pronađen mrtav. Tada je Mooray doznao što je zapravo kupio.

Bila je to škrinja u obliku mumije koja je pripadala vrhovnoj svećenici hrama posvećenog bogu Amon Ra. Na vanjskoj strani poklopca bio je ugraviran njen lik. Cijeli kovčeg je bio izuzetno dobro sačuvan. Svećenica je imala visoko mjesto u kultu mrtvih, koji je nekad žitorodnu dolinu Nila pretvorio u predio smrti.

Mooray upočetku nije vjerovao u to sve do dana kad mu je za vrijeme lova puška neobjašnjivo eksplodirala u ruci. Poslije višetjedne agonije ruka mu je amputirana do iznad lakta.

Na povratkuu Englesku dva Moorayeva prijatelja su umrla. Dijagnoza je glasila: “Uzrok smrti nepoznat”. Dvoje egipatskih sluga, koji su došli u dodir s kovčegom, zadesila je smrt na nepunu godinu. Kad je Mooray došao u London, kovčeg je već bio tamo. Bacivši pogled na izrezbaren lik svećenice na poklopcu, “činilo mu se da je oživo, sa pogledom koji ledi krv u žilama”.

Odlučio je riješiti se kovčega, pa je prihvatio prijedlog svoje prijateljice da preuzme kovčeg. Nakon par tjedana, umrla joj je majka, ljubavnik ju je napustio, a ona se razbolila od nepoznate bolesti. Njen odvjetnik je inzistirao da u oporuci napiše da taj kovčeg vraća Moorayu. Mooray je postao sjena čovjeka koji je nekad bio. On nije zadržao kutiju već ju je poslao u Britanski muzej na poklon.

I u toj strogoj znanstvenoj instituciji kutija je nastavila raditi zlo. Fotograf je slikao kovčeg, odjednom se srušio mrtav. Egiptolog zadužen za eksponat također je nađen mrtav.

Uprava muzeja je donijela odluku da eksponat pošalju muzeju u New York, koje je prihvatio poklon, ali pod uvjetom da kovčeg sa mumijom bude predat bez publiciteta i na najsigurniji mogući način isporučen.

Kovčeg je ukrcan na najsuvremeniji putnički brod, koji je tog mjeseca prvi put trebao zaploviti iz Southamptona za New York. Ali sarkofag nikada nije stigao u New York. Zajedno su ostalim teretom nalazio se je na “nepotopivom” Titanicu, koji je 15. travnja 1912. godine zaplovio prema katastrofi. Radi poštovanja prema mumiji, mumija je smještena na komandi most.
6.Patfood
Gotovo da nema pokrajine u Britaniji koja nema svoju legendu o đavolovim glasnicima sudbine užarenih očiju i iskeženih očnjaka. Po legendi iz Jorkšira, Pedfut (Padfoot) je veliki kao magarac. Velšani ga zovu Gvilgi (Gwyllgi), a u Lankaširu je poznat kao Treš ili Šriker. Na ostrvu Man se priča kako se Maut ili Modi Du (Moddy Dhoo) pojavljuje u zamku Pil. To je išlo dotle da su jednom prilikom vojnici u lokalnom garnizonu odbijali da pojedinačno stražare.

Stražar koji se usudio da provede noć sâm na dužnosti, izjutra je pronađen kako pomućena ogleda nešto nerazgovetno mrmlja u bradu. Umro je posle samo tri dana.

Pa čije se ime najčešće spominje je Blek Šak (Black Shuck). Ime mu potiče od saksonske reči "shuka" što znači "đavo". Može se naći na stotine svedoka koji će potvrditi da su u pustaram istočne Anglije videli velikog psa s jednim okom na sredini glave. Razlikuju se samo u tome što jedni tvrde da je oko žuto, a drugi da je crveno.

Viđen je i na obali blizu Kromera, kako skače po sokacima Norflok Broudsa u Nitšedu i Viken Fenu, blizu Njumarketa. U Safolku stanovnici oko pustara Valbersvik i Danvič zovu ga Geli Trot. I baš u tom kraju, za vreme II sv. rata, jedan američki vazduhoplovac i njegova supruga, proveli su noć koju nikada neće zaboraviti. Po pretrpljenom strahu, naravno.

Bračni par je stanovao u iznajmljenoj baraci na samom rubu Valbersvik Marša, što im je bilo zgodno, jer je on radio u obližnjoj avio-bazi. Jedne olujne noći začuli su se snažni udarci o vrata. Vazduhoplovac je provirio kroz prozor i ugledao ogromnu, crnu beštiju kako se upinje da provali unutra.

Preplašeni par je počeo da dovlači veće komade nameštaja i druge teže predmete na vrata. Strah se uvećao kada su čuli da neman navaljuje na zidove. Potom se popela i na krov, pokušavajući da i sa te strane prodre u unutrašnjost kuće. Potrajalo je to tako nekoliko sati dok se zvuci nisu utišali. Izmučeni nesanicom i strahom, jedva su dočekali prve zdrake izlazećeg sunca. Oprezno su izašli iz kuće i krenuli da ispitaju pretrpljenu štetu. Međutim, na vratima i zidovima nisu se mogli videti ni najmanji znaci nasilja, kao što se i na blatnjavoj zemlji nisu videli nikakvi otisci šapa.

U zapadnim krajevima Britanije, pričaju mnogobrojni očevici, da se na prostranstvima Dartmura mogu videti čopori divljih crnih pasa, od čijeg sablasnog urlika se ledi krv u žilama
7.Fantomi Jadrana

Tragicnog dana, u podrucju Jadrana u kome je Vincett obicno lovio ribu, neki su ribari registrovali misteriozni "stub svjetlosti", koji je izbijao iz mora, a kada su mu se priblizili on je zaronio I nestao.
Te 1978. godine Jadransko je more postalo sredisnja tema mnogih lovaca na misterije. U njegovim su se vodama dogadale krajnje neobjasnjive pojave i fenomeni.
U noci 3. studenog italijanski ribar Antonio Paleska iz San Benedeta del Tronta prvi put opaza neobicnu pojavu na moru:
- Bio sam na otvorenom moru kada sam, oko tri ili cetiri sata ujutro, opazio neku cudnu gotovo ruzIcastu svjetlost kako prati moju kocu. Moram priznati da sam se uplasio, jer takvo nesto nikada u zivotu nisam vidio. Sakupio sam mrezu i krenuo prema obali. No, tajanstveno ruzicasto svijetlo me i dalje pratilo. Obilazilo je oko moje koce i ja nisam mogao odgonetnuti sta bi to moglo da bude. Uzasno sam se uplasio. Tek kada sam se priblizio obali, poslije puna dva sata pratnje, tajanstveno je svijetlo prestalo da me prati. Nestalo je u dubinama mora.
Prvih su dana italijanski ribari zbijali sale na racun Antonia Paleska, ali su uskoro - kada su se i sami uvjerili u neobicne pojave - u pomoc pozvali civilne i vojne eksperte. Tih su dana mnogi ribari bili svjedocima pojave cudne svjetlosti, golemih vodenih stupova koji su iznenada izbijali iz mora, pjenusanja i kljucanja vode, zagonetnih bijeli pruga, loptastih letecih tijela sto su izlijetali iz mora i ponovo se vracala u njega...
- Iznenada sam na radaru ugledao neko cudno tijelo koje nas prati – ispricao je svoj dozivljaj \ovani Merlini, zapovjednik ribarskog broda „Andrea Padre“. – Upitao sam: Ko je iza nas? Javite se!... Mornari su mi rekli da iza nas nema nikoga. Naljutio sam se i otisao da se u to sam uvjerim. i odista, nisam vidio nikoga da nas prati, ali je radar i dalje registrirao nekog fantomskog pratioca koji je imao oblik ploveceg pauka!
Drugi italijanski ribar, Alberto Matuchi, koji je tih dana ribario na svojoj koci „Luna Madre“, ispricao je novinarima sljedece:
- Prvo je nas radar poludio, a zatim nas je iznenada zaslijepila jaka svjetlost koja se neprestano premjestala po moru. Najcudnije u svemu tome bilo je sto se ta misteriozna svjetlost nije reflektirala na moru!...
8.Šta se zbiva ispod mora?
U noci 9. studenog neobicni fenomene po prvi put registrira jedan vojni patrolni camac CP 2018 italijanske Ratne mornarice. Oko 20,45 sati, dok su se nalazili sest milja daleko od Silvi Marine, ugledali su ruzicastu svjetlost koja se rasipala u precniku oko tri stotine metara, a zatim odjednom nestala. Sva kasnija patroliranja bila su bezuspjesna, a more na kome se fantomska svjetlost pojavila duboko je oko 23 metra i iskljucuje svaku mogucnost prisustva podmornice.
Narednih dana uplaseni ribari nisu isplovljavali na jadransku pucinu, ali su i dalje bili svjedoci neobicnih pojava.
- Nalazio sam se cetiri milje od obale – sjeca se \uzepe Merlini. – Bilo je oko 10 sati ujutro kada sam primijetio da se nesto cudno dogadalo sa radarom. Kao da ga je neko iskljucio. Pogledao sam oko sebe i opazio ogromnu brazdu kako prosjeca more. Takav trag iza sebe ostavlja jedno veliki motorni brod. Medutim, na povrsini mora nije bilo niceg, bas niceg!
Slicne tragove u moru vidjelo je bar dvadesetak pomoraca. Ali, drugi ribari dozivjeli su da u njihovoj blizini iznenada, bez ikakvog vidljivog i logicnog razloga, prokljuca more!
- Prvo je vladao mukli mir, a more je bilo glatko poput ulja - sjeca se Karlo Vodi. - Odjednom, nedaleko od nas, voda pocinje da kljuca. Utisak je kao da se ispod mora nalazi nekakva masina koja proizvodi pjenu. Ogrmonu pjenu, barem 600-700 metara u precniku. Usred te pjene kao da se pokretalo nekakvo golemo, tamno, plovece tijelo...
Analizirajuci fantomske pojave u Jadranu, italijanski pukovnik De Martino izjavio je novinarima da se vecina zagonetnih pojava moze pripisati prisustvu stranih podmornica, ali sto se tice vodenih stupova, svjetlecih fenomena i smetnji na radarima, to spada u istu kategoriju kojoj pripadaju i - leteci tanjiri!
Nesto cudno desavala se tih dana i u hrvatskim teritorijalnim vodama. Glasoviti splitski knjizevnik i novinar Miljenko Smoje ribario je oko Lastova sa dvojicom prijatelja – novinarom Slobodanom Paparelom i nekadasnjim Hajdukovim prvotimcem Ivom Begom, kada su ugledali neku cudnu svjetlost, koja se iz pravca Korcule priblizavala ogromnom brzinom. U blizini njihovog broda ta se svjetleca kugla pocela rasprskivati. Pred njima se ukazao nestvaran prizor: na moru se, poput kakvog cudesnog ringispila, okretao neki misteriozni ognjeni obruc. Vodoskoci svjetlosti su ih gotovo zaslijepili prskajucI na sve strane.
Sutradan je Miljenko Smoje, u drustvu sa predsjednikom Skupstine opcine Lastovo Ljubom saricem, kod otocIca Kopiste, dozivio gotovo identican dogadaj:
“Velikom brzinom”, zapisao je Smoje, “koja nekoliko puta nadmasuje najbrze glisere, nekakav cudan predmet klizio je povrsinom mora. Od nas je bio udaljen 300-400 metara. Nikakvog zvuka nije bilo. Nijemo smo se gledali nista ne shvatajuci, a ploveca svjetlost brzo se udaljila i nestala iz naseg vidokruga...“
9.Zvijer s bray roada
Jedan čovjek koji je vidio zvijer radio je u noćnoj smijeni:čistio je cestu od lešina životinja koje su pregazili automobili.Dok je sjedio uz cestu u svom kamionetu ispunjavajući papire,kamionet se počeo tresti .Čovjek je u retrovizoru opazio veliku,dlakavu zvijer.Stajala je na dvije noge i izvlačila mrtvog jelena iz stražnjeg djela kamioneta .Uplašen,čovjek se brzo odvezao .kad se vratio natrag,svega pet minuta kasnije,ni zvijeri ni jelena više nije bilo.

GreenHornet
Posts: 4849
Joined: 30 Oct 2007, 01:03
Location: Dubrovnik

Re: da li verujete u horror legende i price ???

Post by GreenHornet » 29 Sep 2013, 20:15

Zaljubljen sam u Fräulein Unbekann!!!!!

Post Reply