Train to Busan (2016) - zadnji put sam gledao prije 6, 7 godina i tad mi se jako svidio, a tako je bilo i ovaj put. Film prati oca i njegovu kćer koji krenu sa vlakom za Busan gdje je njegova bivša žena i njezina majka, ali polako počinju shvaćati da se nalaze u početku zombi apokalipse. Uz njih su tu još teenegeri, jedan debeljko i njegova trudna žena, dvije bakice koje su sestre i svatko dobije neku svoju mini priču. Kao i kod prvog puta, i ovaj put mi se najviše svidjela karakterizacija likova i human touch što ga čini jednim od emotivnih horora. Sad sam primijetio da nema puno gorea, ima krvi ali nisu prikazali nikad baš nešto degutantno što je inače odlika zombie filma. I ono što sam još primijetio je da bi taj otac kroz 10, 15 godina postao isti onaj ljudski negativac u filmu. Možda ja tu previše duboko kopam, ali tako mi se čini jer kad su prvi put stali sa vlakom, otac je htio otići sa kćeri bez da ikome javi gdje je sigurno pa ga kćer prisili da svima jave. I predstavljen nam je kao da ga je briga samo za sebe tako da nije imao kćer uz sebe i određene ljude koji su mu otvorili oči, postao bi taj ljudski negtivac kroz 10, 15 godina. Akcijske scene su dobre, volim kad se nešto događa u vlaku. Režirano je isto dosta kvalitetno. Možda bi samo malo skratio film. 7.7/10
UTJECAJ/ZNAČAJ - utjecaj je dobar za novi film. Zaradio je ogromne pare, postao jedan od najpopularnijih azijskih filmova zadnjeg desetljeća. Dobio nastavke, crtić tako da ću mu dati ovo slovo, ali postoji mogućnost i da pređe u plus kroz naredne godine. A+, A, B+, B, C+, C