Halloween (1978.)
Posted: 04 May 2011, 18:57
redatelj: John Carpenter
plot: A psychotic murderer institutionalized since childhood escapes on a mindless rampage while his doctor chases him through the streets.
pišem recenzije za jedan filmski portal pa ću ih stavljat i ovdje, a vidim da tema za ovaj film još nije otvorena
Kojim klišejem da počnem ovu recenziju? Alfa i omega žanra! Neponovljivo remek djelo! John Carpenter does it again! Ne znam, nije pretjerivanje iskoristiti bilo koji celuloidni termin koji se stavlja na pozadine kutija filmova kad se citira kritičar iz novina poput New York Times. Ovaj slasher stvarno JE udahnuo svježi zrak u horor žanr i pokazao debelim holivudskim producentima isplativost jednog, na prvi pogled, neisplativog i marginalnog žanra. Da, ironično, ali žanr s najviše poklonika imao je mučnu borbu da se izbori za repektabilno mjesto u filmskoj umjetnosti. Možda jer nema onaj potencijal da bude hrana snobovskim 'ljubiteljima' filma.
Gdje sam se ja susreo s Halloweenom? Samo da znate, ovo nije jedna od onih izmišljenih anegdota koje vam ljudi naseru da bi dali dodatnu dimenziju svojim dosadnim životima. Svaka rečenica je istinita i nijedan detalj nije izmjenjen. Dakle, sve je počelo jedne obične večeri (nisam ni znao da je 31.10., Noć vještica, jel) kad sam bio tek dječak od nekih 7-8 godina. Mislim da je bila subota (ili petak) i pozvao sam prijatelja da prespava kod mene. Kao i uvijek, upalili smo Play Station i počeli svojim masnim prstima sumanuto tipkati po joysticku. Čak se sjećam i igre koju smo igrali. Toy Story! Nismo ju čak ni igrali već smo se natjecali tko će preskočiti veću dionicu stepeništa (arghh! vraćam se na temu!). Negdje oko 1 ujutro ušao je moj stari u sobu i počeo prčkati nešto oko video playera. Upitah ga šta radi i reće on meni da će stavit da se snima film Noć Vještica. I da sad ne duljim... Nakon što sam po tisućiti put iz čistog očaja preskočio te stepenice (mislim da me on pobjedio, ali nisam siguran) predložio sam da prije spavanja pogledamo taj film. Bila je to loša odluka za moje trenutno zdravlje, ali dobra odluka za ljubav prema žanru (i filmovima općenito) koju sam razvio kasnije.
Ok, sami uvod u tu lošu priču mi je uzeo pun kurac mjesta za recenziju pa ću dalje biti kratak. Te noći spoznao sam strah. Utjelovio sam cijelo svoje shvaćanje straha u jedan oblik. John Carpenter dao je i ime tom obliku - Michael Myers. Bilo je nešto u tom njegovom tupom pogledu, crnim beskonačnim očima i masci bez emocija (mala trivija: maska je lice Williama Shatnera prebojano bijelom bojom!). I tako je nastala legenda. Tako su počele moje mnoge besane noći s upaljenim svijetlom u sobi.
Plot filma vrlo je jednostavan. Kad je smišljao scenarij, John Carpenter si je postavio jedno ključno pitanje: 'U kojoj situaciji se najčešće nalazi mlada ženka u teen godinama?'. Odgovor je bio čuvanje djece. 'Bejbisitanje' u Americi je jako razvijena subkultura (come on, ako su navijači subkultura onda je i ovo!) ako je vjerovati filmovima. Tako u filmu imamo 3 mlade tinejđerice koje se spremaju na blagdan Noć Vještica (jel to blagdan uopće?) čuvati djecu, ali planove će im pokušati pokvariti Michael Myers koji je dan prije pobjegao iz ludnice. Kako je završio u ludnici? Pa 15 godina prije je ubio sestru. Da, zaboravih na doktora Sama Loomisa, pomalo paranoičnog lika koji se provlači kroz cijelu Halloween franšizu. On je ujedno i jedini koji shvaća opasnost koja dolazi od Michaela jer je s njim proveo 15 godina u mentalnoj instituciji te je uvijek glas razuma koji pokušava upozoriti ljude na shitstorm koji se sprema, ali ga, naravno, nitko ne uzima previše ozbiljno dok i sami ne uvide da je shitstorm istinit. O motivima pojedinih likova i njihovim detaljnijim karakterizacijama neću ovdje pisati jer bi bio prisiljen ući u ring sa spoilerima, svojim najmrskijim neprijateljima.
Gdje me još gospodin John Carpenter usrećio? Glazba! Da, Halloween theme! Jedna od najprepoznatljivijih glazbenih dionica u povijesti filma i za mene je jedno dugo vrijeme strah upravo tako zvučao. Nisam mogao podnijeti te tonove koji tako dobro dočaravaju atmosferu filma. Michael Myers i njegov modus operandi su tako dobili jednu dimenziju više. Carpenter je pravi majstor filmske atmosfere i build-upa napetosti te mislim da je u cijelosti shvatio važnost glazbe za atmosferu jednog filma i to nije prvi puta pokazao u Noći Vještica.
Što se glumaca tiče vrijedi izdvojiti dva imena. Svoj glumački debi (što se dugometražnih filmova tiče) ovdje je ostvarila Jamie Lee Curtis kao Laurie Strode u naslovnoj ulozi glavnog oponenta Michaelu Myersu. S pravom je zbog ove uloge ostala upamćena kao prva autohtona scream queen. Drugo veliko ime je Donald Pleasence u ulozi doktora Sama Loomisa, glumački rutiner i stari vuk s ogromnim brojem dobrih uloga. Vrijedi spomenuti da je istu ulogu odbio Christoper Lee i kasnije rekao da mu je to najveća greška u karijeri.
Maknimo se sada od sadržaja filma. Njegova najveća važnost leži upravo u onom što se dogodilo nakon njegovog izlaska. Napravljen sa budžetom od 320,000$ pomeo je kino dvorane zaradivši približno 47,000,000$! Takva svota za ono vrijeme bila je bajkovita i nedostižna indie filmašima. Ubrzo su uslijedili nastavci koji naravno nisu bili na razini originala, ali su pomogli cementiranju franšize u hall of fame žanra.
Nakon svega ovoga nameće se sljedeći zaključak: 'Niste pogledali film? Nema veze, tu grešku možete još uvijek ispraviti i pogledati ga ODMAH! Pogledali ste film i ne sviđa vam se? Vi ste običan neobrazovani filmski štakor. *pljuvačka u facu*
ovo je tema o filmu...a što se recenzije tiče, to je bila samo proba i moj osobni doživljaj filma...nemojte biti takvi crybabies
