Koji ste horror zadnji gledali?

[John_Ryder]

pa ti u životu nisi pogledao 3 horor filma

Nemoj biti ko oni wannabe horor fanovi s foruma haer koji donose takve zaključke. Mi smo ipak tu stare horor iskusnjare

moram ga malo zajebavati, ryderica je stara iskusnjara

Jesam, stara koka masna juha

[Michel]

The Descent (2005) - nakon nekog vremena vratio sam se ovom maratonu i izvučen je ovaj vrlo popularni i hvaljeni horor nultih. Sjećam se kad sam ga prvi put gledao još u doba videoteke, ali tek mi je na drugo gledanje bio stvarno dobar. Priču svi znamo, film prati šestero ženski u svojem primeu kako idu u špilju gdje jedna od njih (Juno) misli da tu špilju nitko nikad nije osvojio. Prva polovica filma je upoznavanje sa likovima i jako dobra karakterizacija likova što mi je i najveći plus. Drugi dio filma se pretvara u akcijski horor sa stvorenjima koja su evoluirala i nešto uznemirujuće. Razmumljivo mi je da s vremenom ti ljudi postaju fizički slabiji što je i jedan do razloga zašto su neke od njih tako ih lako sredile. Ipak, ostaje mala žal što ih nisu prikazali još ratobornijima. The Descent je klasutrofobičan i atmosferičan film, sa dobro razrađenim ženskim likovima iako niti jedna nije pretjerano simpatična. Nije mi bio dosadan što je bila zamjerka nekih tijekom izlaska, ali isto tako ne bih rekao da se radi o odličnom hororu. Usprkos tome, ima svoje mjesto u horor svijetu. 7.5/10

UTJECAJ/ZNAČAJ - pa kao jedan od najpopularnijih horor filmova nultih i to što je jako voljen u horor zajednici te jako visoko kotira na listama najboljih horor filmova ovoga stoljeća, to je njegova ostavština. Osim toga, film je dobio i nastavak koji se nije pokazao kao dostojan originala. A, A+, B+, B, C+, C

[John_Ryder]

odličan horor, često ga pogledam

[Michel]

Fright Night - postoje dva Toma Hollanda. Jedan je najpoznatiji mlađim generacijama kao novi Spiderman, a drugi je poznatiji nama horor fanovima kao Tom Holland - horor redatelj. Nikad nije bio slavan kao Carpenter, Craven ili Romero, ali režirao je dva vrlo značajna horora 80-ih. Child's Play i Fright Night. 'Noć Strave' je kultni vampirski klasik iz 80-ih koji jako dobro kombinira zabavu i ozbiljnost. Humor nije pretjeran već tu i tam, ali postupci likova i kako se ponašaju čine ovaj film jako zabavnim ostvarenjem. Krasi ga jako dobra atmosfera, odlični efekti i neke unikatne scene. Režirano je dobro, film i nema praznog hoda već kreće od samoga početka i drži te do kraja. Rekao bi tipičan zabavni horor iz 80-ih kakvi se danas više ne rade. Negativac mi je stvarno dobar, baš jako ljigavo prikazan. Neke zamjerke su nekoliko klišeja, glupi postupci vanjskih likova poput policajaca i sugrađana. 7.5/10

UTJECAJ/ZNAČAJ - Fright Night je utjecajan film, pogotovo u vampirskom podžanru zbog svoje popularnosti i samih izgleda vampira. Osim toga, film je dobio nastavak, remake, video igricu, stripove i čak kazališnu predstavu. A+, A, B+, B, C+, C

[Michel]

Eyes Without a Face (1960) - još jedan francuski klasik o doktoru koji otima mlade žene kako bi im presadio lica na svoju kćerku. Gledao sam criterion verziju, i film je jako lijepo snimljen, glumci su napravili uvjerljiv posao i dosta je atmosferičan. Nekako baca na art horor što paše, a horor scene su stvarno horor. Ona prva scena kada skine masku me scimala, baš jezivo napravljeno, ali definitivno najjača scena je scena operacije. Rekao sam u sebi ma neće valjda ići do kraja, pa 1960. je snimljen ali da, išli su do kraja i kako je to režirano, napeto i preneseno na gledatelja stvarno velika pamtljiva horor scena. A opet, to je Europa, uvijek ispred Amerike u probijanju granica što se smije, a što ne. I sami kraj iako pomalo zbrzan ali ne bih rekao u nekom negativnom kontekstu jer kraj mi se jako svidio. Oni psi pa puštanje ptica iz kaveza simbolika što se tiče nje jer je sad slobodna. Poetičan horor film. 8/10

UTJECAJ/ZNAČAJ - film je imao jak utjecaj na Europsku kinematografiju pogotovo na Španjolsku i redatelje kao što su Jesus Franco i Pedro Almodovar. John Carpenter je rekao da je ideja za masku Michael Myersa došla iz ovog filma

ekipa nije imala novca da napravi masku. Izvorno je napisano onako kako je vi vidite, drugim riječima, to je blijeda maska ​​s ljudskim crtama lica, gotovo bez obilježja. Ne znam zašto sam zapisao, zašto smo se Debra [Hill] i ja odlučili na to, možda je to bilo zbog starog filma koji se zove Oči bez lica.

film je utjecao i na Johna Wooa i njegov film Face/Off. I Billy Idol ima pjesmu koja nosi naziv ovog filma i potvrdio je da je to zbog filma. A+, A, B+, B, C+, C

[Michel]

The Haunting (1963) - evo jedan klasik od Roberta Wisea koji sam zadnji put gledao prije 13 godina i dao visoku ocjenu. Ovaj put će biti nešto manja ocjena, ali i dalje dovoljno visoka. Dakle, u filmu jedan doktor Markway poziva pomno odabrane ljude da borave u jednoj kući zvanoj Hill House za koju mnogi tvrde da je opsjednuta i živa. Ono što ovaj film krasi su odlična gluma, stvarno izvrsna režija sa svim onim kosim kadrovima. Odlično opisana psihologija nekih likova kao Eleanor. Film je i prožet sa lezbo kontekstom pa je film i slavan zbog toga. Da, sad sam na ovo gledanje i malo to popratio i definitvno ima tu nečega. Što se tiče strašnih scena, stvarno jesu strašne jer kad je horor - onda je horor. Scene poput onog kucanja, savijanja vrata ili meni i dalje jedna od najjačih horor scena ikada s Eleanor i držanjem ruke (svatko zna tko je gledao). Film je istinski klasik, ipak sa nešto manjom ocjenom nego prije. I početak i kraj filma završavaju sa legendarnim citatom iz knjige koju je napisala Shirley Jackson. 8/10

UTJECAJ/ZNAČAJ - film je utjecaj po strahu jer je utjerao strah čitavoj jednoj generaciji među kojima su bili i Spielberg i Scorsese koji imaju samo hvalospjeve za taj film pa tako je Scorsese stavio 'The Haunting' na prvo mjesto najstrašnijih filmova svih vremena. Danas se film smatra queer hororom i jako je vezan uz LGTBQ zajednicu što je složit ćemo se isto velik utjecaj. Isto tako, poznati The Guardian ga ima na visokom 13. mjestu najboljih horora svih vremena što je po meni previsoko ali ipak se radi o britanskom časopisu, a 'The Haunting' je britanski horor film. Tu je još i užasan remake na koji je film utjecao. A+, A, B+, B, C+, C

[Michel]

Antichrist (2009) - film koji sam zadnji put gledao prije 9 godina i dao mu jako dobru ocjenu, a sad? Sad je ipak nešto manja. Film režiran od Larsa von Triera, koji je inače poznat po svojim kontroverznim filmovima i stavovima. Odlično odglumljen od Dafoea i Charlotte Gainsbourg. Radnja je o gubitku djeteta i kako utječe na njihov odnos. To je pojednostavljeno, ali sa nekog filozofskog i dubljeg smisla ovaj film ima jako puno slojeva i metafori. Tko su tri prosjaka, što znači zadnja scena i mnogo drugih sitnih scena. Horor scene su horor scene i napravljene da ih ne želiš gledati ali moraš jer smo horor fanovi na kraju krajeva. Simboliku mi se ne da previše objašnjavati jer sam je objasnio kad sam pogledao prvi put. Pobjeda društva nad kaosom? Možda, jedna od teorija, ali interpretacija kraja ima više značenja i svako može biti točno. Film je lijepo režiran i fotografija je stvarno lijepa. No, nema potrebe da ga više ikad gledam. Dvaput je dovoljno i držat ću se ove ocjene. 7.4/10

UTJECAJ/ZNAČAJ - nema ogroman utjecaj, ali film je svakako poznat kao kontroverzan film i kao jedan od filmova o kojemu se najviše pričalo te godine plus jako je analiziran od kritike i običnih filmofila. A+, A, B+, B, C+, C

[Michel]

Black Sunday (1960) - 'La maschera del demonio' je debi Maria Bave iako se govori da je režirao jedan film dvije godine prije ovog. Ovo je jedan od najpoznatijih i najtujecajnijih Euro horor filmova u povijesti. Radi se o vještici koju gumi prekrasna Barbara Steele kao jedna od najvećih horor glumica. Ovdje ima samo 18 godina. I na nju bude zabijena maska sotone pa se radnja prebaci u 19. stoljeće gdje pratimo dvoje doktora koji dobiju poziv od jedne bogate obitelji, od kćeri i sina da spase njihovog oca. Steele ovdje glumi dva lika, jedan je lik isti kao ta vještica iz 17. stoljeća. U ovom filmu se može vidjeti dosta Bave kakvog smo navikli u kasnijim filmovima. Njegova prvoklasna režija, atmosfera su stvarno nešto posebno. Ovo je izuzetno atmosferičan film koji ga diže iznad onoga što zapravo je. Ponekad film gubi tempo, ponekad ima prejednostavna rješenja, ali Bava sve to pokriva s atmosferom i režijom. Film je zasluženo klasik i prvi od pet filmova koje imam od Bave u ovom maratonu što ga čini redateljem koji drugi po redu ima najviše filmova na ovoj listi. To mjesto dijeli sa još dvoje redatelja: Argento i Romero, a Carpenter je na prvom mjestu sa šest filmova. 7.6/10

UTJECAJ/ZNAČAJ - utjecaj film je ogroman. Barbari Steele je ovaj film otvorio mnoga vrata i glumila je u dosta drugih horor filmova 60-ih i 70-ih.

Film je obilježio porast nasilja u filmu. Prije Bavinog filma, Fisherovi rani Hammer filmovi pokušali su pomaknuti okvir; Prokletstvo Frankensteina oslanjalo se na šminku kako bi prikazalo užas čudovišta, Drakula je svoje strašnije scene izrezao Britanski odbor za filmsku cenzoru, a nasilje u pozadini Baskervilskog psa (1959.) prenijeto je uglavnom kroz pripovijedanje. Nasilje u filmu Psiho (1960.) Alfreda Hitchcocka, koji je objavljen tjedan dana ranije od Black Sunday, prikazano je kroz sugestiju, budući da je njegova poznata "scena pod tušem" koristila brzo rezanje. Black Sunday je, nasuprot tome, prikazivala nasilje bez sugestije. Ova razina nasilja kasnije će se vidjeti u drugim talijanskim žanrovskim filmovima, kao što su špageti vesterni i giallo, uključujući Bavin vlastiti Blood and Black Lace (1964.) i gialli Daria Argenta i Lucia Fulcija. Black Sunday fokusirala se na kombiniranje erotike i horora, posebno erotike izmučenog tijela — trend koji će slijediti i drugi europski redatelji horor filmova poput Jeana Rollina i Jesusa Franca.

Uz sve to, film je najveći utjecaj izvršio na gotičke horor filmove, pogotovo talijanske tog doba i taj utjecaj je trajao sve do filma 'La Chiesa' 1989. godine od Michaela Soavia koji je bio posljednji gotički talijanski horor film. A+, A, B+, B, C+, C

[Michel]

The Resurrected (1991) - ovo je režirao Dan O'Bannon kao njegov drugi film, i na tome je ostao. Više je bio poznat kao scenarist. Film je po poznatoj Lovecraftovoj priči o Charlesu Wardu. Film prati jednog privatnog detektiva kojemu dolazi jedna ženska kako bi ga tražila da istraži s čime se bavi njezin muž, Charles Ward. Ovo je jedan od onih filmova koji se dijele na dva djela u jednom filmu a ovdje je prva polovica prožeta odličnom misterijom gdje ne znamo čime se točno bavi. Druga polovica je čisti exposure ali na dobar način. Cijeli film je prožet vrhunskom i tmurnom atmosferom a izgled monstera i ostalih čuda je jako dobar. 7.4/10

UTJECAJ/ZNAČAJ - film nema nekog prevelikog utjecaja osim što se smatra jednom od boljih Lovecraftovih adaptacija. A+, A, B+, B, C+, C

[Michel]

Black Christmas (1974) - Bob Clark je jedan vrlo podcijenjeni redatelj koji iza sebe ima klasik kao što je 'Božićna prića', 'Dead of Night' (još jedan horor na ovoj listi) i ovaj tu vrlo utjecajni klasik. Radi se o djevojkama koje su u sestrinstvu i netko ih svako malo zove na telefon. Nekakav Billy koji postaje sve čudniji i čudniji. Polako jedna po jedna počinju nestajati dok paralelno pratimo njihov život i njihove ambicije. Film je stvarno zasluženo klasik, vješto režiran i prokleto dobro odglumljen. Tu je legendarni John Saxon kao policajac koji pomaže djevojkama, treba izdvojiti i Oliviu Hussey koja je izvrsna kao final girl Jess. Ne pamtim tako dobro napisani slasher što može i nekad biti i minus jer se puno i priča pa pliva na granici dosade, ali nije dosadan toliko u tom smislu. 7.8/10

UTJECAJ/ZNAČAJ - utjecaj ovog filma je enorman i neosporan. Ovaj je jedan od filmova koji je postavio temelje za slashere od ubojice do final girl i direktno utjecaj na Halloween, Friday 13th, Scream (pozivi na telefon) i mnoge druge manje poznate. Dobio je i remake i reputacija mu je samo rasla i rasla. A+, A, B+, B, C+, C

[Michel]

Christine (1983) - film o prijateljstvu, opsesiji, odrastanju i autu koji je opsjednut. 'Christine' je prva i jedina suradnja dvije najveće ikone horor žanra, Stephena Kinga i Johna Carpentera. Spoj odlične muzike 50-ih i sintisajzerskih 80-ih. Film prati Arniea, jednog nerda koji nema sreće sa curama i stalno bude tlačen od bulija, ali ima dobrog frenda Dennisa koji mu pomaže. Jednog dana Arnie odluči kupiti auto, i to ne bilo koji auto već Plymouth Fury iz 1958. godine, auto zvan Kristina. Ne znam kad sam točno zadnji put gledao ovaj film, ali oduvijek mi je bio drag. Ima ono što ja zovem human touch i brineš se za likove. Glumci su odradili stvarno dobar posao, pogotovo Keith Gordon kao Arnie te njegova transformacija. Kristina je opsjednut auto (u knjizi je onaj bivši vlasnik), a u filmu od samog početka. Efekti su i dan danas odlično, pogotovo kad se auto sam popravi ili scena kad zapaljen lovi glavnog bulija. Ima nekih mana i minusa kao što je nagli prijelaz transformacije Arniea ili njegov odnos sa onom glavnom curom, ali sama ideja je toliko apsurdna da su King i Carpenter nekako napravili uvjerljivom i to prihvatiš. Funkcionira i zato je ovo zasluženi kultni klasik. 7.5/10

UTJECAJ/ZNAČAJ - utjecaj leži u tome što je dobro zaradio i s godinama postao kultan. Normalno, Plymouth Fury je postao legendaran auto i kad god ga se vidi, ljudi se sjete Christine. A+, A, B+, B, C+, C

[Michel]

Angel Heart (1987) - ovo je jedan od onih filmova koji prolazi i dan danas neopaženo što je potpuno ludo jer glumi Mickey Rourke na vrhuncu i Robert De Niro. Film prati jednog privatnog detektiva po imenu Angel kojeg unajmljuje jedan advokat iz New Yorka po imenu Louis Cyphre i on mu govori da treba naći tipa po imenu Johnny Favorite no neće biti tako lako. Film sam gledao prije dosta godina tako da sam sad znao za twist i gledao sam film drugačijim očima i stvrno mi je bilo zanimljivo pratiti sve hintove. Treba pohvaliti i prekrasnu Lisu Bonet koja zrači sa seksipilom, De Nira u ovoj manjoj ali efektivnoj ulozi (ona scena kada jede jaje i priča što jaje predstavlja u nekim kulturama), ali najviše treba pohvaliti Rourkea u ulozi života, a to govori dosta jer sam mu pogledao sve najbolje filmove 80-ih. Film je težak, surov, atmosferičan i šokantan. Tempo je odlično izbalansiran kao i sami žanrovi. Horora ima taman koliko i treba u ovakvoj vrsti filma. Više mi je sjeo nego prvi put. Što se tiče twista i svega vezano za to, pošto sam pogledao friško evo točno

SpoilerShow

razlog zašto Epiphany (ili bilo tko u tom slučaju) ne prepoznaje Johnnyja je taj što je, kada je odlučio izaći iz središta svoje karijere, zakoračio u kliniku za rekonstrukciju lica i potpuno promijenio lice - detalj je to koji lako je propustiti zbog toga koliko dijaloga ima u filmu, ali je obrađeno nekoliko puta. Onda je doživio nesreću i njegovo pamćenje je izbrisano. Također, njegovo srce nikad nije izrezano - kao dio sotonističkog rituala da od njega napravi glazbenu legendu, Johnny je morao pronaći nekoga, izrezati mu srce i pojesti ga; osoba koju je pronašao bio je vojnik po imenu Harold Angel. Dakle, Johnny je pojeo vojnikovo srce, postao legenda, nije volio slavu, pokušao je pobjeći, promijenio je lice, "nezgodom" mu je izbrisano pamćenje, a onda je preuzeo identitet osobe koju je ubio iz misterioznih razloga (najvjerojatnije objašnjenje su pločice koje je ukrao s tijela).

8.4/10

UTJECAJ/ZNAČAJ - film i nema nekog prevelikog utjecaja osim što se svako malo otkriva i nove generacije ga gledaju a pritom prvi put čuli za film. Zapravo je uvijek bilo tako s ovim filmom što je nevjerojatna činjenica kad vidimo tko glumi u njemu, a i redatelj je poznat. Film je poznat po svojoj simbolici i po tome što se često raspravlja kad god se film pogleda ali nedovoljan utjecaj za nešto više. A+, A, B+, B, C+, C

[Michel]

The Changeling (1980) - George C. Scott glumi muzičkog profesora koji se nakon smrti žene i kćerke odluči odseliti u jednu veliku kuću koja skriva mnoge tajne kako će ubrzo shvatiti kad se počnu događati čudne stvari. Prvi put kad sam ga pogledao bio mi je jedan od najstrašnijih filmova koje sam ikada pogledao. Visoko sam ga ocijenio, ali moram reći da, iako i dalje strašan, ipak će biti ocjena manje. Da se razumijemo, film je jako dobar i dobro je odglumljen, ima atmosferu i ima ono što jako volim kod ghost horora, a to su zvukovi, nevidljive sile koje ne vidimo i dobru slowburn priču. Strašne scene su mi i dalje strašne, cijela ta kuća i zvukovi zato mi je i tako drag ovaj film. Izbacio bi neke scene one po danu ima ih za moj ukus malo previše i ubijaju ritam kad se događa napetost. Usprkos tome, i dalje se radi o jako dobrom klasiku i ono najbitnije, dosta strašnom. 7.7/10

UTJECAJ/ZNAČAJ - film ima jako dobar utjecaj, i s vremenom postao jedan od 3, 4 kamena temeljca ghost podžanra. Martin Scorsese ga je uvrstio na svoju listu 11 najstrašnijih filmova svih vremena. I jedan od onih filmova koji kad te pitaju "daj mi preporuči strašan horor film" ovaj među prvima padne napamet i vjerujem svakome tko je pogledao, a samim time to spada isto pod utjecaj. Utjecao je i na filmove kao što su Ringu, Annabelle i cijeli taj The Conjuring universe. Del Toro i Spielberg su isto fanovi ovog filma. A+, A, B+, B, C+, C

[Michel]

In the Mouth of Madness (1994) - treći Carpenter na ovoj listi i još tri ostala. Sam Neill glumi istražitelja osiguranja kojeg zaduže da pronađe jednog horor pisca po imenu Sutter Cane. No, kako počne istraživati, klupko se polagano počinje odmotavati kako sve više tone u ludilo. Ili možda ne... Film izvrsne atmosfere tipične za Carpentera, posveta Lovecraftu i njegovim Old Godsima. Bizaran i unikatan s vrlo dobrim praktičnim efektima i podosta jezivih scena. Gluma je dobar, minus mi je uvijek bio kao da je film nekako nedovršen, ali sad nisam imao takav dojam. Kraj isto volim, totalno Carpenterovski. Središnja ideja filma je da su istina i stvarnost samo stvar percepcije. Što više ljudi počinje vjerovati u Caneovu verziju stvarnosti, to ona više zamjenjuje onu koju poznajemo. A, ako bi išli dublje od ovoga, ništa nije stvarno. Sve je meta što se i vidi na kraju filma. Dodatna interpretacija te scene mogla bi biti da se on smije nama, publici koja ga gleda gledajući njegov život u filmu, implicirajući da kao što mi njega trošimo za zabavu, nešto drugo nas troši za zabavu što je samo po sebi jezivo. Neki filmu zamjeraju što je previše kaotičan, previše toga razbacano i da, ideja filma je puno veća od samoga filma, ali svejedno radi se o jako dobrom hororu. 7.8/10

UTJECAJ/ZNAČAJ - realno, ovaj film nema preveliki utjecaj osim što se smatra jednim od najboljih Lovecraftian horor filmova. Solidno je zaradio, i našao se čak kod nekih kritičara u top 10 filmova te godine. A+, A, B+, B, C+, C

[Michel]

The Phantom Carriage (1921) - s vremena na vrijeme se dogodi da pogledam nešto što probudi mi takve osjećaje kao kad sam gledao najbolje filmove. E tako je bilo sa ovom magijom od filma. Ovo je jedan od rijetkih filmova koje nisam gledao s ove liste, ali sam ga stavio zbog svoje reputacije i opravdalo je, ooo itekako. Radnja je ta da na staru godinu dolazi Smrt u svojoj kočiju kako bi pokupio duše mrtvih ljudi, ali postoji caka - a to je da onaj koji zadnji umre na staru godine, postaje Smrt. Tako Smrt naiđe na Davida, jednog alkoholičara koji se loše ponašao prema svojoj ženi i djeci te mu pokazuje sve svoje greške. Jako podsjeća na Christmas Carol i Scroogea, ali ovo je puno mračnije. Ovo kombinira tri žanra - dramu, fantaziju i horor. Bavi se nevjerojatnim temama koje bi i bile danas IN, a kamoli tad van sebe sam zbog toga. Stvarno me zaprepastio prikazani grubi ljudski porok, zanemarivanje, tuga, grižnja savjesti, pokajanje, ljubav i konačno spasenje. Gluma u filmu je fantastična iako je nijemi film, ali nema veze. Muzika ajme meni. Ovaj film ima jednu od najboljih glazbenik podloga koje sam ikada čuo naravno nije jedna već puno više njih. Mislim, film iz 1921. se bavi sa temom samoubojstva pa Smrt, pa alkoholičar pa scena zlostavljanja muškarca nad svojoj obitelji i to THE scena koju je Kubrick uzeo za svoje 'Isijavanje'. Da, ona slavna scena Nicholsona kada razbija vrata sa sjekirom je uzeta iz ovog filma. Nevjerojatne sličnosti. Film koji je ispred svojeg vremena. Atmosferičan, zanimljiv od samog početka, izvrsno odglumljen. Divno je imati sposobnost cijeniti umjetnost, pripovijedanje i prekrasan soundtrack bez proždrljive potrebe za modernom kinematografijom ili specijalnim efektima. Ovo je prvo remek djelo na ovoj listi i zato će dobiti najvišu ocjenu dosad i vjerojatno na kraju završiti među top 10/20 najboljih horora ikada. 9.5/10

UTJECAJ/ZNAČAJ - znam da jako velik broj ljudi nije čulo za ovaj film, ali ljudi moji vi niste svjesni kakav je ovo utjecaj i ne znam otkuda da krenem. Ovo je bio najbolji film Ingmaru Bergmanu i kaže da je gledao ovaj film svake godine. Smrt iz ovog filma je izvršila utjecaj na njegov 'Sedmi Pečat'. Ovaj film je Charlie Chaplin smatrao najboljim filmom ikada. Ovaj film je izvršio ogroman utjecaj na Kubricka općenito, a posebno na Isijavanje, a najslavnija scena Isijavanja je uzeta iz ovog filma. Ovaj film je postavio doslovno temelje za horor žanr od atmosfere do same tematike. Temama kojima se bave su dan danas aktualne. Ostavština ovog filma je nevjerojatna što ga gura u najviši mogući rang. Isto tako, izglasan je 2012. kao najbolji Švedski film svih vremena. Collider ga je 2019. uvrstio kao jedan od najboljih horor filmova između 1900. - 1950. Ovaj film je prepun originalnih i inovativnih ideja od specijalnih efekata do flashbackova. A+, A, B+, B, C+, C