U temi o filmu Mask Maker sam mislio replyati nešto, pa da vidim malo što generalno vi mislite. Vjerujem da je zanimljiva tema za diskutiranje.
Što je po meni dobar film? Zašto mi je neki film dobar ili nije?
Iskreno, kod svih novijih filmova, a i paralelno kod starijih, očekivanja su mi pošteno opala. Generalno kada gledam sekciju sajta "Obavezno pogledati" vidim da je tamo valjda 20tak filmova od ukupno preko 800 ili koliko već sam recenzirao. Tamo stvarno stavim filmove koji me ostave paf radi XYZ, a počeo sam razmišljati da napravim novu kategoriju "Dobri filmovi" - u koju vjerujem od ovih preostalih cca 780 bi išlo možda kojih 150 uvrh glave (možda sam previše optimističan).
Kvaliteta žanra je potonula, tj tone već dugi niz godina - od devedestih je krenulo prema dole, Scream malo revitalizirao, azijati digli sa svoje strane, a onda su počeli remakevi, prequeli i slične debilane bez ikakvih ideja, bez ljubavi bez zrnca osjećaja prema žanru.
Sada kada idem pogledati film, u glavi mi si stavljaju sljedeći filteri:
ako je remake, minus bod u šutu
ako je kino film, očekivanje malo veće nego kod DVD filma
ako je DVD film, dali je solidna produkcija ili indie - indieu daš mao više manevarskog prostora da zasere
ako nakon 45 minuta nisam počeo kopati po mobitelu, pozitivna stvar
ako je film iole originalan, super +1
ako je dobra produkcija, dobra gluma, trude se, +1
ako film nije dosadan da počnem razmišljati koji kurac ovo gledam +1
ako film sa guštom dočekam do kraja +1
itd...
znači sve je došlo do toga da ne ideš gore>dole pristupom, nego krećeš od dole, od nule, niska očekivanja po defaultu za sve, pa se bodovi skupljaju na raznim planovima poput ovih koje sam gore naveo.
e sada, kako pišem dosta utisaka o filmovima, desi se brdo situacija gdje ljudi kažu, pa tebi su svi filmovi loši. nije točno, a to ako se desi da ih je 10 zaredom sa lošom ocjenom što ja tu mogu. stvar je u tome da po defaultu imam rdi toga što pišem horrorhr.com situacija takvu da moram svašta pogledati. da gledam samo filmove koji bi trebali biti dobri, pogledao bi mozda tridesetak filmova na godinu a ne preko stotinu. jedino što znam da sam počeo izbjegavati, my shame, su low budget indie filmovi. jednostavno koliko posla inače imam, i malo slobodnog vremena da nešto pogledaš pa poslije i o tome pišeš, u glavi imam taj neki minimum produkcijskih vrijednosti. znam da je glupo, ali 99% takvih filmova me nije pozitivno iznenadilo, pa sam ih počeo selektivno preskakati.
sa druge strane, čudan sam tip da imam averzije prema filmovima o kojima svi pričaju. nevezano za horror, film 300 sam recimo kupio tada na blurayu, i toliko su ljudi pricali o njemu da ga dan danas nisam pogledao. u horror je slično, recimo film Martyrs, DVD sam imao valjda godinu dana i jednostavno neka blokada u glavi. zašto, nemam pojma? možda radi toga da se ne razočaram, možda su mi ti neki "općeprihvatljivi" horrori bastioni žanra, čuvari kvalitete i lakše mi je ne ući ukoštac sa njima radi mogućeg negativnog završetka. pojma, nikad neznaš.
kad me netko pita na facebooku horrorhra, preporuči mi neki dobar film, sram me dođe, ali nema se previše toga od novih filmova uopće preporučiti. pto reći nekome tko ima duplo manje godina od mene da se pozabavi filmovima iz osamdesetih kada su sada potpuno nove generacije, koje imaju drugačija očekivanja, drugačije template onoga što je dobro. jel nama prokletstvo to što smo odrasli na VHS horrorima? sve iz toga doba sada djeluje kao zlato prema ovim novim "sranjima". jeb'ga prije je kamera koštala XX tisuća dolara, sada možeš snimiti film sa mojim cannon fotoaparatom...
više ni ne znam gdje sam želio doći sa ovim rantom, ali eto to bi bilo to
Stvarno, noob sam kada je riječ o novim filmovima, još sam uvijek zarobljen na 80 - te, 90 - te i sve starije filmove. A za nove filmove nemam baš interesa. Loši posteri koji prikazuju lica glavnih glumaca. Nezanimljive ideje uz koji izuzetak kao Sucker punch ili Drive angry. 
Film je baš napravljen da se zabaviš, opustiš, gledaš s užitkom masakre zombija, vampira, čudovišta i što sve kao Monster squad i slično. A ne da kada pogledaš film kao Sheltan ili maryts osjećaš depresivno ili da ti je muka. Jebeš takve filmove koliko god bili odlični.
) da dobiju malo na autentičnosti vremena. Pretjerujem, znam, ali pokušavam dočarati da je za moju veliku zaljubljenost u filmove osamdesetih zaslužno upravo i vrijeme u kojem su ti filmovi gledani... al mi se pak i sve češće događa i da crknem od smijeha na neke gluposti pa čak i filmove koji nisu trash i crne komedije trpam u taj koš jer su mi apsurdni. A koliko često gledam filmove današnjice, mislim da svi znate i ponekad se stvarno osjećam kao luđakinja kojoj niš ne valja, tu i tamo me nešto iznenadi sve dok netko ne napravi još pet filmova na istu foru i ubije mi dojam i onog prvog. Nisam samoprozvani filmofil, niti kritičar, ne pišem blogove i nemam potrebu satima raspravljati sa nekim šta je pjesnik htio reći (i odmah se ograđujem od primisli da osuđujem bilo koga ko to radi, jer da je tako, ne bih ni bila ovdje) Ali zato volim nagađati, špekulirati, predviđati i to je ono šta me privlači sve više i više serijama i/ili filmovima koji nude neki nastavak (pod uvjetom da to nije nastavak "sve jeisto samo imamo nove glumce")
