nakon ovog iznad zbog kojeg su mi vukodlaci malo pali u očima (iako sam zadovoljna filmom) uslijedilo je ovo romantičarsko ostvarenje:
The Wolfman (2010)
ko pozitivne stvari izdvojila bih predivnu scenografiju i ugođaj koji dosta uz glazbu vuče na onaj u coppolinoj
draculi.
najnegativnija stvar su mi pak preskok-scene koje su dosta znale "odrezati" ugođaj i previše su u trenutku bole u oko umjesto da me puste da dalje u miru pratim film.
sama priča je zanimljivo razrađena i nudi se puno kompleksnija posveta temi nego u originalu iz '41., no to ga ne čini boljim.
(smeta mi malo što su uveli onaj štap, a nisu niš posebno s njim napravili)
ne znam bih li pogledala ovo opet...nije mi uopće loš onoliko koliko se pričalo i ne vidim onaj spominjani pad u kvaliteti nakon polovice filma, ali s druge strane, nije mi ni previše pasao.
dosta me podsjeća na dojmove nakon gledanja
underworlda - dakle, film za popuniti umorno popodne koji mi neće dugo ostati u sjećanju.