iced earth - dystopia (2011)
uf, načitala sam se toliko šiterskih recenzija, da mi je bilo muka, tak da, kad sam ovo uzela za slušat, bila sam ono, ok... a o čemu su kvargu oni tamo pisali
album ima atmosferu framing armageddona, u neku ruku je u meni probudio one osjećaje kao i armageddon, ima onu post apokaliptičnu atmosferu ljudskog roda na rubu propasti, pomješanu sa nadom i hrabrošću... također ostavlja dojam konceptualnog albuma
a Stu, Stu je takav da i zaboraviš da je neko novi došao u bend nakon Barlowa. većinu vremena prevladavaju Schafferovi back vokali i, kako lik ima ekstremno sličan glas Balowu, sve zvuči dosta ko staro. pozdravljam Stu-ovo vrištanje, i mada nije tako čisto kao Ripperovo (on je meni ipak viša klasa), jako dobro zvuči i uklapa se u glazbu, jer, bez obzira koliko se na ovom albumu jako osjeti utjecaj NWOBHM-a, ipak su Schafferove terce sveprisutne, naravno, zaštitni znak Iced Earth-a
.
jedina zamjerka liku je da se nauči pjevat laganice; na 4. pjesmi, laganici, Anguish of Youth, ak se ne varam, lik pjeva ko pop pjevać one spore djelove
ono, alo, imam staža u heavy-ju malo puno i previše da nebi osjetila stil pjevanja koji nije ni rock. eto to je jedina i največa zamjerka cijelog albuma: kako su otpjevani spori dijelovi prve laganice na albumu.
ovo moram napomenut jer sam pucala od smijeha; u jednoj recenziji dotična "metalka" spominje kako Stu dobro growla
lik se malo trudi zvučat "opasno", uživio se čovjek, ništa više, ali nije to growl... ili je mislila na ono vrištanje, pa budući da, izgleda, nikad nije čula Priest, nezna kaj to je....
malo smijeha nikad ne škodi...
mene je iskreno malo brinulo na što će ličit tekstovi pjesama inspirirani sf filmovima i fala bogu da se u zadnjih tjedan dana uspjelo sve to pregledat
radnja je sažeta do kostura i na tome se temelje tekstovi od kojih skoro svi zvuče tako da, da se pjesma drugačije zove, nebi se ni skužilo da se radi o filmu (osim pjesme Soylent Green, naravno, di se spominje dotični "proizvod" )
sve u svemu jako me pozitivno iznenadio album, definitivno jači od Horror showa koji je po meni pomalo nabacan (Crucible neću spominjat jer se dugo nije slušao, a ne želim lupat na priliku) ali ne i od Framing armageddona, barem ne za sada
no, tko zna, još ćemo se puno družit
8,5/10
skida se
