Crni bezdan
Htio sam je imati samo za sebe i zato sam pao u tamu. Pao sam, u crni bezdan. Beskrajni moji krici nikamo nisu dopirali. Izlaza nije bilo. U crnom bezdanu ugasio se je moj život. U crnom bezdanu rodio sam se novi ja. Moja poruka pronašla je put do svjetlosti. Svatko tko je pronađe, ugledat će tamu koja me okružuje. Ukoliko me odluči zaboraviti, bit će povučen k meni. K meni, u ovaj crni bezdan. Zauvijek. No netko će vidjeti moju poruku i bit će pošteđen ove kobi. To ćeš biti Ti. I znam već sada da Ti si žena. Ti ćeš biti pošteđena, jer Ti ćeš me potražiti. Ti ćeš me pronaći i spustit ćeš se za mnom, u ovaj crni bezdan. Ti ćeš biti izabrana, jer Ti ćeš me odavde izbaviti. Bit ćeš moja zaštitnica, moja čuvarica. Vječno ćemo biti zajedno. Imat ću te samo za sebe. Zauvijek.
Kuća kobi
Ona je Njega voljela, a drugome je pripadala. Zbog te ljubavi, bijes ljubomore zauvijek je ugušio njezinu svjetlost. Gnjev je odnio nju, nevinu mladost i bespomoćnu nedužnost. Od toga dana, ona je samo Njegovo ime izgovorila. Samo jedanput, prije no što po Njegovu je dušu došla. No u njezinoj kući i danas se čuje njezin samrtni hropac. Ona je tamo! Tamo je i poziva te. „Dođi! Dođi i potraži me!“ Zar ne čuješ njezin zov duboko u svojoj nutrini? Ona želi da dođeš, želi da je pronađeš. Jer svatko tko dotaknuo je njezine oronule zidove, ugledao je njezino lice i u agoniji dočekao svoj prerani kraj. Jer ona ne želi biti jedina koja je propatila svoju bol, ne želi biti posljednja koja prerano je napustila ovaj svijet. Zato od toga dana, njezin dom kućom kobi se zove.