Deimos wrote:
uf, moram priznat da mi nisu svi detalji u tako svježem pamćenju, pošto sam knjige pročitao prije nekih 4-5 godina. meni je najveća nepoznanica ostala kako je ryuji "shvatio" di se u stvari nalazi. ovi detalji iz "lemon heart" mi iskreno nisu baš najsvježiji, ali kaj nije miris limuna imao veze s njezinom majkom? iskreno, trebao bi ponovno pročitati kako bi mogao dati neki konkretniji odgovor
kako je Ryuji shvatio... to meni u prvom romanu nije baš bilo jasno što je on i kako shvatio, a u "Loopu" je objašnjeno ovako:
Takayama would have been wondering: why am I on the point of death while Asakawa is still alive? What did he do unknowingly this week that I didn't. At which point Takayama would have realized that copying the videotape was the key to evading death. Asakawa had made him a copy of the tape.
But that wasn't the only thing Takayama came to understand. Now he had a theory: watc-hing the videotape set one to die in a week, like one might set a VCR, while copying the vi-deotape cleared the schedule. He wanted to advance his theory to the next level: he concent-rated on a new question. What made the whole thing possible?
"The world is an imaginary space."
It was a conclusion influenced by his customary mode of thinking-that was pretty much how he thought of the world he lived in to begin with.
If the world was imaginary, a virtual reality, then it was perfectly possible to set someone to die a nonsensical death, and just as possible to clear the setting. So who was doing the set-ting? Whatever higher principle created the virtual world.
God.
Maybe that word had flashed through Takayama's brain; maybe it hadn't. But to create the world and set it in motion was the work of a god. From the perspective of the inhabitants of the Loop, their creator was God Himself.
Dakle, koliko sam ja skontao, fora je sljedeća: Takayama se pitao, kako je to moguće da jedna video kaseta ubije čovjeka? I došao je do zaključka da to može biti moguće samo ako je to smislio netko izvan njegovog svijeta, netko tko pripada superiornom svijetu i tko je stvorio njegov svijet... iz čega proizlazi da je njegov čitav svijet samo nečija kreacija, virtualna realnost.
što se limuna tiče, da, taj pojam je povezan sa Shizuko... iako sam ja do "Birthdaya" zaboravio da se i u "Ringu" spominjao taj limun, to sam kasnije skontao... i razvio sam teoriju, ovakvu:
doznao sam da limun simbolizira slatkogorki život. Iz toga proizlazi sljedeće:
Limun zapravo simbolizira Sadako. Ona je bila lijepa i zapravo nije bila zla, ali je imala zle moći i donosila je tragedije, a to nije mogla kontrolirati. Mnoge tragedije koje je Shizuko predvidjela su se zbile u Sadakoinom prisustvu, i te vizije su ostavile na Shizuko tako snažan podsvjesni dojam da je osjetila taj miris i kad je predviđala druge tragedije. Sadako je pri predviđanju tragedija osjetila miris limuna jer se u "Ring" univerzumu i sjećanja nasljeđuju u genima. Tako je predvidjela Mainu i Toyaminu smrt. A s obzirom da ona ima moć psihofotografije i da se njene misli projiciraju, Mai i Toyama su također osjetili taj miris limuna.
Nadalje, imamo Asakawu. On je osjetio miris limuna kad je zadnji put vidio Ryujija živog. Zašto? Naime, kad je Shizuko iz mora izvukla kipić En no Ozunua, dobila je neke moći, jer je Ozunuov duh pritom izmijenio njezin DNA. A budući da je Sadako bila Shizukoina kći, ona je također imala taj Ozunuov DNA, i zato je Asakawa dobio dio njezine moći kad je izvukao njezine kosti iz bunara (kao Shizuko kad je izvukla Ozunuov kip iz vode). I taj miris limuna kao predosjećaj nečije smrti je Asakawa zapravo dobio od Sadako, na taj način.
Moram reći da mi je taj limun bio jedna od najtežih slagalica u "Ring" univerzumu
ma nije ni mene prestrašio. zanimala me fama koja je nastala slična kao i kod vještice iz blaira, kako je u biti premisa samog filma - pogledaj kazetu i umreš za tjedana dana - ustvari bila stavljena za sam film. film je sam po sebi ok, dosta dobar ghost story
daaaaa, mene je cijela stvar fascinirala... obožavam i američku i japansku verziju
najprije me je zaintrigirao pojam psihofotografije (poznatiji pod nazivima nensha, thoughtography, projected thermography...) za koji prije nisam čuo... u američkoj verziji mi se također svidio lik Samare, koja se na prvu lopticu čini kao jadno dijete koje nije moglo kontrolirati svoje moći, a ako tjeraš mak na konac i dobro analiziraš oba filma, skontaš kakva je zapravo bila legendarna mala kučka još i prije bacanja u bunar
u japanskoj verziji me pak oduševila kompleksnost priče, i pomisao koliki um mora biti taj Suzuki, i ekipa koja je radila na filmovima, da su stvorili takav složeni univerzum... također mi je zanimljivo što dosta stvari nije izravno objašnjeno, ali otvara publici prostora da sami formiraju svoje teorije što se je, kako i zašto dogodilo...
jesi sva četiri romana pročitao (Ring, Spiral, Loop i Birthday)? ako da, koji ti je najbolji i zašto? i tko ti je najdraži lik iz tih romana? 
ali svejedno su mi knjige genijalne i ne žalim što sam ih pročitao