Moj Pokusaj Pisanja

Diskusija o knjigama, stripovima, amaterskim radovima horror, sci-fi i bliske tematike.
Post Reply
User avatar
malamadre
Posts: 16
Joined: 19 Nov 2010, 15:44

Moj Pokusaj Pisanja

Post by malamadre » 30 Nov 2010, 14:42

Veliki sam ljubitelj horor filmova i knjiga tako da sam pokusao nesto da napisem valjda ce vam se svidjati
STEPENICE KA SMRTI
Detektiv Igor McGrath je sedeo u svojoj kancelariji i gledao slucaj koj je dobio.
Bilo je to ubistvo majke i sina.

,,Klasicno ubistvo"pomisli detektiv McGrath ali na kraju je video da je na zidu krvlju bio ispisan broj 3 i da su majka i dete nadjeni bez jedne ruke
Setio se ubistva od pre nekoliko meseci nadjen je student iz okoline bez jedne ruke nadjen u sumi i na drvetu je pisao broj 1.
,,Eh te serijeske ubice nikad im nije dosta a znaju da ce zavrsiti na rukama pravde kad tad" rekao je , i zapalio cigaru iz pakle
Cela kancelarija je mirisala na duvan i sve kolege su izbegavale kontakt sa samim McGrath-om misleci da je cudak i zeli samo zastrasujuce slucaje.
,,Gospodine McGrath"cuo se glas sekretarice iz hodnika ,,Imate poziv". Detektiv ustade i pomisli : ,, Ko sad koj vrag hoce i to bas kad sam dezurni"
Detektiv McGrath uze slusalicu i glasno dreknu : ,,Halo" ,
,,Slucaj me dobro Igore McGrath" rece glas sa druge strane.Bio je tih i promukao kao starac pred smrt ali nije bio to starac detektiv McGrath je to znao.
,,Zasto sebe petljas u slucaj koj nemozes da resis , kao sto nisi mogo da resis ni ubistvo Nikolasa Hovela pre 5 meseci.
,,Ko si ti" rekao je detektiv McGrath. ,,Mora da si neki kurvin sin kome je dosadno i zajebava me dok sam dezurni"
,,Bila bi sreca da sam neki klinac koj te zajebava" rece tihi glas. ,,Ali ja sam za tebe covek koji daje pametne savete , prepusti nekom taj slucaj ili ce i tvoja ruka doci kao suvenir"
,,I ko zna mozda dobijes novi broj mozda je 4 tvoj srecan broj sta mislis?" i nepoznati covek promuklog glasa prekide vezu.
Detektiv je jos nekoliko trenutaka stajao tako nepomicno i drzao telefon u ruci pokusavajuci da shvati dali neko igra igre sa njim ili je ovaj covek bio nesto mnogo vise.
Izvadi svoju paklicu i zapali jos jednu cigaru razmisljajuci sta mu je ciniti.
,,Nece me uplasiti obicni glasic ko zna kog saljivdzije" rekao je detektiv McGrath i uzeo papire iz slucaja ubistva.

Do 05:37h izjutra detektiv McGrath je citao i odlucio da danas uzme slobodan dan i proveri kucu u kojoj se desilo ubistvo.
Prelistao je i slucaj decaka koj je ubijen pre 5 meseci , drvo gde je nadjen je samo 5 minuta hodanja od kuce.
Dok se detektiv McGrath priblizavao kuci ubistva video je momka sa crnom kapuljacom kako sedi i ceka autobus.
,,Sat je morao bas sad da stane"pomisli detektiv McGrath. ,,Valjda onaj klinac zna koliko je sati"
Detektiv se priblizio klupi , decak je bio okrenut ledjima i gledao na put.Detektiv je prisao i uhvatio ga za rame:
,,Mali znas koliko ima sati ovaj moj krs je stao".
Kada se mladic okrenuo lice mu je bilo u krvi i imao je mrtvacki pogled:
,,Bezite dok nije prekasno , ja nisam uspeo , nisam.I otrca u sumu , detektiv je primetio da drzi ruku i da krvari.
Nekoliko minuta je ostao tako nepomican dok mu je vetar nosio kosu pravo u lice. Pomislio je da od straha pocinje da ludi.
Sada je najmanje od svega zeleo da ode u tu kucu , tu kucu straha i bola ali noge su same isle kao da nije imao kontrolu.
Stigao je do dvorista kuce koje je licilo na groblje kada je otvorio vrata ograde i prekoracio u dvoriste osetio je da se vetar istog casa promenio.
Ali nije stajao isao je sve do ulazih vrata , i povukao je kvaku koja je bila zakljucana.
,,Ali juce su panduri pregledali kucu nisu je zakljucali znam da nisu"pomisli u sebi detektiv McGrath.

Ali nije imao kontrolu nad sobom izvadio je svoj .357 iz unutrasnjeg dzepa i puko u bravu.
Usao je u kucu i osetio miris uzasa i bola. ,,Ali uzas i bol nemaju miris" pomisli detektiv McGrath. ,,Kakva su ovo djavolja posla"
Posao je stepenicama na gornji spart na kome se desilo ubistvo i video vrata.Na vratima je krvlju jasno ispisano bilo:,,NE ULAZI DETEKTIVE"
Od toga mu se sledilo celo telo ali opet je poceo pucnjavu u bravu ali sada je ispalio vise metka sto je morao.

Znoj mu je teko kroz lice a mozda je tu bilo malo i suza i vrata su se sama otvorila.
zeleo je da pobegne koliko ga noge nose ali nije imao snage da se pomeri unazad , i polako krenu u sobu.
Kada je otvorio vrata , pravo na zidu je pisalo istim slovima krvlju : ,,REKAO SAM TI DA NE ULAZIS DETEKTIVE"
Onda je osetio kako mu se hladna sekira primace ramenu od iza i brzo sece njegovu desnu ruku.
Urlao je od bolova ali je isti onaj hladni stari glas iza rekao
,,Niko te nece cuti isto kao sto ti nisi cuo moje upozorenje koje sam davao". ,,Izgleda da je 4 ipak tvoj broj detektive McGrath''
I covek mracnog lica uzevsi sekiru lepo napisa broj 4 na zidu.
,,Laku noc detektive McGrath uzivajte u mukama koje ste sami sebi napravili"
Zacu se jak tresak kada je covek izasao i za sobom zalupio vrata i to je zadnje sto je Igor McGrath cuo u svom zivotu.

User avatar
malamadre
Posts: 16
Joined: 19 Nov 2010, 15:44

Re: Moj Pokusaj Pisanja

Post by malamadre » 30 Nov 2010, 18:23

Ako moze neki komentar da znam gde sam pogresio valja li nesto i tako

User avatar
Jack Crow
Posts: 68
Joined: 03 Mar 2010, 00:32

Re: Moj Pokusaj Pisanja

Post by Jack Crow » 01 Dec 2010, 00:34

Iskreno... očajno. Rečenice su ti loše sastavljene, pravopis, zarezi. Dijalog je banalan...
,,Eh te serijeske ubice nikad im nije dosta a znaju da ce zavrsiti na rukama pravde kad tad"


... i ako misliš dalje pisati - razradi dinamiku, uvjerljivost i svakodnevnost - nijedan murjak ovako ne govori. Također, razradi detalje da bi dobio uvjerljivost. Svaki poziv povezan s tekućim slučajem upućen u postaju se snima, pogotovo ako je službeni. Tko je uopće glavni lik? Dežurni inspektori nemaju svoje osobne tajnice, jedino zapovjednici odjela. Geg s razgovorom između njega i ubojice ima nekog potencijala, ali...dijalog je grozan. Već kad upotrebljavaš brojeve kao neki potpis ubojice, onda naglasi da isto nije pušteno u novine te da po tome murjak zna da priča s pravim tipom (takvi detalji ionako se koriste za diskreditiranje lažnih poziva).

Koja je poanta slikovitog susreta s klincem? Neuvjerljivo, murjak pusti da klinac koji bi mogao nešto znati samo tako otrči u šumu. Murjaci ne ostavljaju vrata nezaključana, oni ih zapečate, ograde mjesto zločina i ostave patrolu da nadzire (detalji, detalji, detalji - oni izgrađuju jezu - pročitaj opise kuće/mjesta zločina kod Thomasa Harrisa u Crvenom Zmaju) - i ne pucaju u brave da ih čuju svi živi i neživi.

Vjerujem da je sve to trebala biti nekakva slagalica u stilu filma Se7en,ali...daleko od toga. Znači, ako ti je ovo bila stilska vježba, zgužvaj je i kreni ispočetka. Ako si mislio nešto napraviti s ovom pričom...zgužvaj i kreni ispočetka, ali s preciznijom razradom.

Eto, ako štogod pomaže. Sori na brutalnom tonu, ali već sam prošao sličnu školu. :wink:

User avatar
malamadre
Posts: 16
Joined: 19 Nov 2010, 15:44

Re: Moj Pokusaj Pisanja

Post by malamadre » 01 Dec 2010, 11:31

Jack Crow wrote:Iskreno... očajno. Rečenice su ti loše sastavljene, pravopis, zarezi. Dijalog je banalan...
,,Eh te serijeske ubice nikad im nije dosta a znaju da ce zavrsiti na rukama pravde kad tad"


... i ako misliš dalje pisati - razradi dinamiku, uvjerljivost i svakodnevnost - nijedan murjak ovako ne govori. Također, razradi detalje da bi dobio uvjerljivost. Svaki poziv povezan s tekućim slučajem upućen u postaju se snima, pogotovo ako je službeni. Tko je uopće glavni lik? Dežurni inspektori nemaju svoje osobne tajnice, jedino zapovjednici odjela. Geg s razgovorom između njega i ubojice ima nekog potencijala, ali...dijalog je grozan. Već kad upotrebljavaš brojeve kao neki potpis ubojice, onda naglasi da isto nije pušteno u novine te da po tome murjak zna da priča s pravim tipom (takvi detalji ionako se koriste za diskreditiranje lažnih poziva).

Koja je poanta slikovitog susreta s klincem? Neuvjerljivo, murjak pusti da klinac koji bi mogao nešto znati samo tako otrči u šumu. Murjaci ne ostavljaju vrata nezaključana, oni ih zapečate, ograde mjesto zločina i ostave patrolu da nadzire (detalji, detalji, detalji - oni izgrađuju jezu - pročitaj opise kuće/mjesta zločina kod Thomasa Harrisa u Crvenom Zmaju) - i ne pucaju u brave da ih čuju svi živi i neživi.

Vjerujem da je sve to trebala biti nekakva slagalica u stilu filma Se7en,ali...daleko od toga. Znači, ako ti je ovo bila stilska vježba, zgužvaj je i kreni ispočetka. Ako si mislio nešto napraviti s ovom pričom...zgužvaj i kreni ispočetka, ali s preciznijom razradom.

Eto, ako štogod pomaže. Sori na brutalnom tonu, ali već sam prošao sličnu školu. :wink:
Hvala puno na svemu pokusacu nesto novo na neku novu foru ovo mi je ipak prvi pokusaj :D

User avatar
malamadre
Posts: 16
Joined: 19 Nov 2010, 15:44

Re: Moj Pokusaj Pisanja

Post by malamadre » 01 Dec 2010, 19:53

Evo jos jednog dajite kritike :D

ZURKA STRAVE
Bio je to jos jedna hladna i tiha noc.Lezao sam u svom neurednom krevetu i razmisljao o sutrasnjoj zurci.
Mene i moje drugovi smo pozvani na anonimni maskenbal.Skoro celo moje drustvo je dobilo e-mail , nismo znali ko je pravi ali nije nas ni bilo briga.
Znao sam da ce to biti cudna curka neznam na koj nacin ali sam znao da cu ipak otici na nju.
Nasam sam kostim Michael Myers-a , koju sam koristio prosle godine za ,,Noc Vestica".Razmisljao sam sta ce moj najbolji drug Paul obuci?Verovatno neki uvrnuti kostim nekog horor lika.
Nisam mogao da nadjem moj plastican noz koj sam dobio uz kostim pa sam uzeo svoj pravi iz kuhinje.
,,Nije toliko ostar"pomislio sam. ,,A i nikog necu da ubijam pa da razmisljam koliko je ostar"
Pogledao sam na sat i video da je 2 sata posle ponoci.Ostavio sam kostim preko stolice i otisao u krevet.

Zraci sunca su se probijali kroz prozor i nisu mi dali da spavam a toliko sam bio umoran neznam zasto.
Ustao sam , otvorio frizider uzeo 2 kriske hleba , malo salame i kecap , brzo pojeo i izaso napolje po cigare.
Naravno za 3 sata je bila zurka malo neobicno za zurku da pocinje u 18:00 ali sta ces , vlasnikova pravila.Zazvonio mi je telefon.
,,Halo"rekao sam.
,,Kako si Percy?"rece Paul.
,,Neobicno pospano , ali procice.Sta si odlucio za zurku sta nosis?"
,,Nosim kostim Leatherface. Video sam ga u gradu pre oko 2 meseca i kupio znao sam da ce kad tad da posluzi."
Nasmejao sam se i zamislio mrsavog visokog Paula sa kostimom Leatherface.
,,Vazi vidimo se u centru u 17:30 idemo mojim kolima"
,,Vazi ali samo nemoj da pijes necu opet da zavrsim u zbunju kao prosli put"rece Paul i cuo sam kako se glasno smeje.
,,Necemo ako me ne budes zagovarao kao prosli put"rekoh sa malim smehom.
,,Znaci 17:30 vidimo se" i prekinu vezu.

Vratio sam se u stan , seo malo za kompijuter da procackam po internetu i ubijem vreme i pogledam ko sve ide.
Pitao sam neke sa kojima i nisam u nekom velikom prijateljskom odnosu dali ali oni nisu ni znali da postoji zurka.Samo moji najbolji prijatelji su pozvani.
To mi je bilo cudno ali sam pomislio da neko od nas i pravi.
Vec je bilo 17:13 , sisao sam dole , upalio auto i krenuo po Paula.Kada sam vec bio skoro u centru video sam lika iz filma od kojeg dugo nisam mogao da spavam.
Leatherface skoro kao pravi(samo malo previsok) stajao je u centru gledao ka mojim kolima sa motornom testerom u rukama.Ljudi su gledali i deca bila prestrasena.
,,Ajde ulazi u kola dok nisi na smrt preplasio ovu jadnu decu"viknu ja Paulu.
,,Mora da priznas da sam pravi Leatherface niko nece imati ovakvu masku"rece Paul sa osmehom preko celog lica.
,,Ali i sam znas dok smo bili klinci uvek je Mychael Myers bio jaci od tog tvog testerasa"reko ja i uzvrati mu osmeh.
Ali ovaj maskembal se odrzava u staroj kuci koja je dve , tri godine napustena ali u odlicnom stanju.
,,Malo bezveze sto nije u nekom kaficu"rekoh.
,,Ovako ce biti jezivije da plasimo klinke"rece Paul ne skidajuci kez sa lica.
I stigli smo , bilo je puno automobila ispred i sva su bila poznata sva su pripadala nekom od mojih dobrih prijatelja.
Usao sam unutra , bilo je puno ljudi , skoro svi su bili pod maskama i skoro pijani pa i nisu vidli mnogi da ulazimo.
Vecina je lezala na krevetima , neki spavali kao drogirani.Malo mi je bilo cudno.
Trojica su stajala na balkonu i gledala dole , nisu bili ni pijani , ni pospani.Jedan je imao odelo i masku klovna , drugi ja bio obucen kao nindza , a treca je bila devojka obucena kao vukodlak.
Jos nisam skrenuo pogled , Paul je vec uzeo casu i krenuo da pije. Mene je bolela glava pa sam sacekao malo i nisam uzeo odma.
Posle nekoliko minuta muzika se pojacala i skoro cela soba je spavala kao drogirana medju njima je bio i Paul.Troje likova su se spustali gore i ja sam zazmurio i legao u kauc.
,,Idi presvuci kostim ja cu ih okovati lancima"Rece lik u odelu klovna.Ovo dvoje poslusase i odose u sobu gore.Setio sam se da imam svoj noz i cvrsto sam ga stegao.
Kada je stigao do mene brzo sam mu spustio ruke i stavio noz na grlo.
,,Ulazi u ovu sobu brze"rekao sam tiho i poveo ga u prvu sobu koju sam video.
Kada sam usao u sobu , osetio sam kao da ulazim u pakao. A i nije bilo bolje.
Prvo sto sam video bile su napunjene puske , naostreni nozevi , sekire , motorne testere i bila je neka stolica , slicna onim zatvorskim za izvrsenje kazne
,,Kakva je ovo zurka i ko ste vi drkadzije jedne"rekao sam i stavio mu noz blize grlu.Cutao je , ja sam mu podigao masku i pogledao lice.
Bio je to decak iz susednog razreda , nesecam se imena ali secam se da sam se mnogo puta salio na njegov racun i uzimao novac.
Gledao me je mrtvacki i hladno.
,,Ne zelim da ponavljam svoje pitanje , sta je ovo"rekao sam
,,Ovo je smrt za tvoje prijatelje i tebe , ali za moje prijatelje i mene osveta hladna i lepa"rekao je decak.
Strah je prosao kroz mene iako sam ja drzao noz i bio u prednosti.
,,Reci tvojim drugovima da puste nase , i pusticu ja tebe"rekao sam
,,Ali ti mene nemoras da pustas , mogu lako da ti prospem glavu ovim pistoljem sto drzim dole"
Imao je uperen pistolj u mene.Nisam ga proverio sta nosi koliko sam bio zbuljen.
Tog trenutka se otvorise vrata i udje devojka ista ona devojka u kostimu vukodlaka sada je nosila belu masku preko lica i neku crvenu dugu haljinu.Imala je pistolj u ruci.
Kada je primetila da drzim pistolj , brzo je uperila svoj u mene i kada sam okrenuo glavu prema njoj od pozadi sam osetio udarac cevi i sve oko mene je pocrnelo

,,Nasa uspavana lepotica se probudila"rekao je decko koji je sada bio obucen kao lovac sa maskom vuka na glavi.Prepoznao sam glas to je bio lik sa klovnovom maskom.
Pokusao sam nesto da kazem ali sam shvatio da mi je jezik napolju i ucvrscen za neku masinu.Imao sam neku stvar prikacenu na nozi i shvatio sam da me boli.Imala je oko sebe testere.
Pogledao sam napred i svi su bili tu okovani , neki u nesvesti i pored njih lokve krvi ili neki delovi tela.Shvatio sam da sam ja sad na redu da patim.
,,Godine ruganja , ponizavanja , mucenja ali sada je doso red da se mi osvetimo"rece lik sa vucijom maskom.
,,Na nozi imas masinu koju ako povuces rucicu desno moze da ti odsece nogu sporo i bolno.A sa leve strane imas rucicu ako se odlucis da povuces nju ostaces bez tvog velikog jezika.
,,Oba nacina su grozna i bolna kao sto vi volite"rece devojka sa belom maskom.
Mislio sam da je sve san , ruzan san iz koga cu se probuditi ali nije bilo tako.Imao sam izbor ali nisam imao hraborsti da odlucim.
,,Ako nemozes da odlucis pomocicu ti"rece lik sa vucijom maskom.Ako za 2 minuta ne povuces ni jednu rucicu ja cu povuci rucicu na mom pistolju i prostuti ti mozak.Tvoj izbor.
Brzo sam razmisljao i povuko rucicu levu.Bila je to neopisiva bol ostati kako se jezik odvaja od mene.Krv je prsnula na sve strane stavili su mi krpu na jezik i skinuli me sa stolice i bacili medju ostale.
Bio sam ka svesti i pogledao dole.Video sam lika obucenog kao generale bez cele sake.Ali su mu iz pojasa virila 2 noza.Pomislio sam da je to moja sansa.
,,Sada vidite kako je bilo nama"rece lik sa vucijom maskom.,,Bol koju ste vi nama naneli je bila veca na odnosu na ovo"
Brzo sam izvadio ta dva noza i jedan bacio prema liku sa vucijom maskom i pogodio ga po sred glave.
Drugi sam bacio na devojku koju sam pogodio u kuk.Treci je bio mladji decko kog nisam poznavao i imao je preko glave dzerlatovu crnu masku i bio je bez majice.
Izvadio je svoj pistolj i poceo da puca na mene , svih 5 metka bez uspesno.Ustao sam jedva , dok je on silazio sa stepenica , neznam kako domogo snage i poceo da trcim.
Stigao sam do vrata otvorio ih i poceo da trcim koliko me noge nose ka sumi.Nisam imao kljuceve niti sam razmisljao o njima.
Trcao sam i cuo pucnjeve u kuci , ali nisam se obazirao samo sam zeleo da pobegnem dalje odatle

Iz te kuce bola.

User avatar
Jack Crow
Posts: 68
Joined: 03 Mar 2010, 00:32

Re: Moj Pokusaj Pisanja

Post by Jack Crow » 05 Dec 2010, 19:21

Izmorilo me čitanje, nažalost. Neću sad u detalje, ali, sjedi i napiši to bolje ponovo. Likovi su ti bolno kartonski i nerazrađeni, dijalog je predrven (čime ti odmah ode uvjerljivost) motivi nejasni (inače nemam ništa protiv toga, random nasilje je svakodnevna pojava) ali nešto je spomenuto u kontekstu da je lik školski nasilnik kojemu se ekipa osvjećuje (ima film s identičnom temom, pa čak i istim scenama) i to je trebalo razraditi. Zadnji bijeg je na razini ''Mirko, pazi metak. Hvala, Slavko, spasio si mi život''.


Rad, rad, rad i onda još malo rada i onda bi tu moglo biti nečega.

Mello
Posts: 6
Joined: 30 Dec 2013, 17:40

Re: Moj Pokusaj Pisanja

Post by Mello » 30 Dec 2013, 17:41

Au, moram da priznam da sam ja jebeni malamadre, i da me je sramota ovo sto vidim da sam uopste davao nekom da procita. Ako si idalje na ovom forumu Jack, voleo bi da vidis neki moji skoriji rad pa da bacis koju kritiku, tvoje reci su mi puno pomogle u pocetku. Sve najbolje.

User avatar
Jack Crow
Posts: 68
Joined: 03 Mar 2010, 00:32

Re: Moj Pokusaj Pisanja

Post by Jack Crow » 31 Dec 2013, 09:59

Još uvijek sam ovdje :D Lurkam iz mraka. Drago mi da ti je nešto pomoglo i nema frke za ponovo bacit pogled na neki novi rad.

Mello
Posts: 6
Joined: 30 Dec 2013, 17:40

Re: Moj Pokusaj Pisanja

Post by Mello » 31 Dec 2013, 12:10

Hehe, odlicno ce biti videti starog kriticara sa novim kritikama :D Ovo je neki pocetak prve glave za roman koji sam nedavno poceo da radim, pa bi mi svaka kritika dobrodosla :

- Prva glava -



Po ko zna koji put, tvrd zvuk motora su preovlađivale Petrove psovke, koje su bile upućene liku sa druge strane. Nije sa sigurnošću mogao da shvati sta ovaj hoće, ali je znao da su u pitanju pare. Niko ne može da traži njegove pare.
- Ja sam gazda, ako kažem da radiš do sutra, ti radiš ili mrš.
Glas sa druge strane je pokušao da odgovori, ali je Petar prekinuo vezu. Bacio je telefon na suvozačevo sedište. Njegov kratki let je izgledao kao let balerine kada je njen partner izbaci u vazduh. Petar baš i nije mogao da shvati te sitne detalje jer je količina alkohola u njegovom telu sprečavala čistu sliku u zamagljenim očima. Dok je njegov crni Audi x5 leteo po Nišu, monotoni zvuk njegovog mobilnog telefona opet mu poskoči po mozgu. Brzo je zgrabio telefon sa sedišta i počeo :
- Slušaj ovamo pičko, ako jos jednom pozov.. - ali izgubio je reči kada je glas sa druge strane raspoznao kao glas svoje žene.
- Ne, ne, ljubavi, smaraju me sa posla, pa sam... Ma ne, nikakvi problemi... Ma kakvi pijan, nego ima dosadnih ljudi znaš... Da, hoću, naravno, eto me za deset minuta, ajde voli...
Ali je veza već bila prekinuta.
Kao što je i počeo, da, voleo je je. Voleo je svoju ženu Maju, sina Jovana i ćerku Irenu, verovatno jedini ljudi za koje mu je ikada bilo stalo. Njegov brak sa Majom i nije bio tako dobar. Oženivši manekenku, dobio je pičku kakvu je oduvek želeo ali svi, čak i on su znali da se karala iza njegovih ledja gde bi stigla. Kući ga i ne bi dočekala baš prijatna atmosfera, ali Bože moj, na poslu je mogao da se istriše koliko želi. Čim bi prošao ta zelenkasta vrata nameštaja ,,Great", njegov život bi se brzo menjao. Tu su bili njegovi radnici, sluge, robovi, sta god bi on hteo. Za crkavicu su radili sve sto bi on od njih tražio, a on je tražio. Itekako. Kao jedan od najuglednijih u gradu, Petar se sa lakoćom mogao igrati radnicima, i nalaziti nove kad mu se prohte. Kada bih ušao unutra, skoro uvek bi se uvalio u svoju kancelariju na kraju prostorije i nadgledao rad. I ako je kancelarija sama po sebi vredela trideset hiljada eura, svaki dan bi mučio nekog od radnika da ubaci novi trosed, stolicu, sto, koji mu se naravno ne bi svideo, pa bi taj jadnik morao da ga vrati sa istog mesta sa kog ga je uzeo. Posle nekog vremena, ni to mesto više ne bi odgovaralo, pa bi pravili nove premeštaje dok se Petru ne dosadi i sto ne bi završio na početnom mestu. Njegova omiljena vudu lutka je bila Stevan. Dečko jak kao Herkules, obavljao je svaki posao koji je Petar tražio od njega. Jednom prilikom je toliko izmučio momka, da je ovaj skoro pola godine išao sa žuljevima na rukama. Svaki njegov pokušaj da bilo šta uradi, završavao se kao poziv koji je Petar maločas završio.
- Nisam ni Hitler, ni Hemingvej ali sam napravio nešto.Ako mislite da možete bolje, jedva čekam da vidim vaš projekat. - čuvena rečenica koju su svi u ,,Great-u" vrlo dobro zapamtili.
Dok je njegov Audi pravio crne talase po niškom asfaltu, visoki robot je svoju boju promenio u crveno. Ciga sa raskrsnice ništa nije pitao, već je automatski počeo da briše šajbnu. Kako je prolazio preko već oglancanog stakla, Petrovo lice se činilo zadovoljno. Prozor se polako spustio uz tiho zujanje i Petar pruži ,,Nadeždu" klincu. Ciga se uz smešak poklonio, slično kako to rade Japanski borci uz pozdrav. Nečija truba je počela da probija Petrove uši.
- Alo be, nemo' ti izađem, vozi to, čekam dva crvena zbog tvoje ribanje. - urlao je glas iza.
Petar lagano izbaci ruku kroz prozor, pa je sporim pokretom pokazao liku srednji prst uz mahanje. Kada je zeleno zatreperilo, uz prvi znak žutog svetla, Petar dade gas, i ostavi čoveka iza uz psovke, dim svog automobila i čekanje ponovnog otvaranja.
Dok mu je sunce peklo izbačenu ruku, Petrove misli su se vratile u detinjstvo. Iako je svu moć stekao u Nišu, početak njegovog života odvijao se u Gadžin Hanu. Kada bi se vozio sa ocem, pogled bi mu se uvek zaustavljao ka Dragutinu Matiću zvanom ,,Oko sokolovo". Kip starog vojnog izviđača nalazio se u samom centru sela. Bio je okrenut u levo kao i na svojoj najpoznatijoj slici koja je obišla svet. U stilu spremnog za pohod, Milutin Matić je predstavljao simbol Gadžin Hana koji su svi poštovali, tako da je i seoska televizija nosila ime njegovog ,,ranka". Iza Milutina se nalazila Skupština, preko puta osnovna škola, a niz ulicu bi primetili te koju prodavnicu i kafanu u hladu. Celo detinjstvo je Petar proveo lutajući po selu, tek posle završene osnovne škole je uvideo grad, koji nikako nije voleo, kao ni srednju, gradsku decu, ali je sada došlo njegovo vreme da gospodari njima, njima koji su ga ponižavali i vređali. Sve dolazi na svoje tako da je i Petrovo vreme bilo tu negde. Za sad.
Kuća mu je bila na kraju sela, u Dubravi, pa bi se već po ostatku puta izgubili po okolnim selima i putevima. Rođen kao jedinac, poslove sa ocem je obavljao on, jer je majku izgubio na porađaju. Njegov otac, zvani Pedja-Batina, nadimak je dobio po tučama iz kafane ili modricama koje je Petar lično nosio. Petar je dosta noći provodio sam jer je njegov otac svaku drugu posećivao seosku stanicu i tamo ostajao. Posle njegove smrti, Petar nije prodao kuću, ali nije ni često bio u njoj. Sa lokalnim pajtosima, istraživao je okolna sela i sam Gadžin Han. Posle nekog vremena, posao je dobio kod starca Milorada koji se bavio pogrebnom opremom. Petar ga je posle toga ubio. Kod njega je naučio sve o sanducima, mrtvima, živima, i sve o ostatku sveta. Često je slušao priče o ratu, o komunjarama, kako će sve biti sranje posle Tita, da beži dok može. Ali Petar nije tada imao nameru da beži.
Jedne večeri kada se Milorad vratio mortus pijan, sedeli su uz drveni sto dok mu se ovaj ispovedao. Ljudi koje je ubio, prodavnice koje je pokrao, kurve koje je jebao. Petru je bilo zanimljivo do časa kada je čuo ime svoje majke. Monotono zujanje mu se obrtalo u ušima, dok je slušao reči za koje njegov um nije bio spreman.
- A kakva je kurva ona Jelisaveta, jes' da ti je keva, al onako nešto si morao da probaš. - rekao je starac uz grohotni smeh i pljuvanje.
Iste reči su se ponavljale sve glasnije i glasnije, dok Petrovo razumevanje nije nestalo u moru čestica i leteći preko stola, svoje čvrste ruke, obmotavao je oko starčevog plitkog vrata i stezao kao omča. Milorad ga je šutnuo u prepone i dao se u beg, ali hladni metal koji mu se odbio od glavu prekinuo je njegov maraton. Opet, i opet, odvratni, tupi zvuk pepeljare koja je udarala o starčevu lobanju, ispunjavala je prostoriju i remetila svu noćnu tišinu. Tek kada je Petar mehanički otvorio oči, ugledao je smrskanu glavu Milorada, svog mentora i drugog oca kako leži u lokvi smrdljive i lepljive krvi sa polu-otvorenim očima uz dozu straha i iznenađenja. Drhteći, ispustio je pepeljaru dok ga je grč u stomaku stizao, i izbljuvao je svoj doručak i ručak. Sledećeg trenutka, trčao je kroz Gadžin Han kao lisica koju je jurilo stotinu gladnih lovačkih pušaka.
Te noći nije stao. Prolazio je kroz okolna sela kao obezglavljeni jahač iz ,,Uspavane Doline" koji je žudio za krvlju Ičaboda Krejna. Tek kroz suze bi video koji automobil kako prolazi pored njega, ili mu ide u sustret smetajući njegovim mokrim i bolnim očima, svojim farovima. Nekontrolisanim pokretima brisao je suze dlanovima, pa se krv uspela pomešati sa suzama, ostavljajući ljigave, narandžaste tragove po njegovom licu. Kada se jednom osvrnuo, učinilo mu se da krvavi leš starca Milorada, hromo i samouvereno trčkara za njim uz smešak, sa rukama u zraku. Izgledalo je kao da traži zagraljaj.
Negde oko osam sati je stigao u Niš. Izmučen od sebe i života koji je ostavio u svom rodnom selu, izmrcvaren, sa bolom u nogama, ulazio je u grad i utočište je našao u starom, napuštenom Motelu. Zgrada je smrdela na mokraću i staru, ustajalu prašinu koja je gušila ostatak toploh daha, tek rođenog jutra. Petar se spustio na prvi oronuli zid i utonuo u košmar koji ga prati već trinaest godina.
Iako ga je naslon žuljao, nije hteo da poremeti mir u svom automobilu. Tišina koja je pratila zvuk motora je bila jedina u kojoj je mogao da uživa u poslednje vreme. Ako mu Maja ne bi vrištala čim bi se vratio kući, to bi radili glasovi. Zli glasovi koji su ga pratili kao njegova mračna, podmukla, senka. Nekad bi to bio Perica, nekad Milorad, čak i Jovana, ali navikao se.
(Takvu kurvu si morao da probaš.)

Ili se bar polako navikavao.

(Tako nešto nikada nisi jebao.)

Kada je izvukao ključ, sa poslednjim zvukom umirujućeg motora, nestali su svi glasovi. Konačan mir i spokoj.

User avatar
Jack Crow
Posts: 68
Joined: 03 Mar 2010, 00:32

Re: Moj Pokusaj Pisanja

Post by Jack Crow » 02 Jan 2014, 01:13

Evo me natrag, čekao sam malo dok ne popuse magle u glavi :zubifale:

Dakle, opet ništa dobro (unaprijed isprike).

Kažeš, to je početak. OK, idemo odmah u glavu - kuda me vodiš s njim? Kao čitatelj, nisam otkrio da bi taj uvod mogao predstavljati neko zanimljivo putovanje. Drugo, lik. Iako nije baš od neke nužnosti da ga odmah upoznamo od glave do pete, neka zanimljivost je potrebna, tek toliko da nekog zaintrigira. Imaš korektnu tehniku uvođenja pripovjedanja o glavnom liku, malo odlaziš u digresije
Petar lagano izbaci ruku kroz prozor, pa je sporim pokretom pokazao liku srednji prst uz mahanje. Kada je zeleno zatreperilo, uz prvi znak žutog svetla, Petar dade gas, i ostavi čoveka iza uz psovke, dim svog automobila i čekanje ponovnog otvaranja.
Dok mu je sunce peklo izbačenu ruku, Petrove misli su se vratile u detinjstvo. Iako je svu moć stekao u Nišu, početak njegovog života odvijao se u Gadžin Hanu. Kada bi se vozio sa ocem, pogled bi mu se uvek zaustavljao ka Dragutinu Matiću zvanom ,,Oko sokolovo". Kip starog vojnog izviđača nalazio se u samom centru sela. Bio je okrenut u levo kao i na svojoj najpoznatijoj slici koja je obišla svet. U stilu spremnog za pohod, Milutin Matić je predstavljao simbol Gadžin Hana koji su svi poštovali, tako da je i seoska televizija nosila ime njegovog ,,ranka". Iza Milutina se nalazila Skupština, preko puta osnovna škola, a niz ulicu bi primetili te koju prodavnicu i kafanu u hladu. Celo detinjstvo je Petar proveo lutajući po selu, tek posle završene osnovne škole je uvideo grad, koji nikako nije voleo, kao ni srednju, gradsku decu, ali je sada došlo njegovo vreme da gospodari njima, njima koji su ga ponižavali i vređali. Sve dolazi na svoje tako da je i Petrovo vreme bilo tu negde. Za sad.
Kuća mu je bila na kraju sela, u Dubravi, pa bi se već po ostatku puta izgubili po okolnim selima i putevima. Rođen kao jedinac, poslove sa ocem je obavljao on, jer je majku izgubio na porađaju. Njegov otac, zvani Pedja-Batina, nadimak je dobio po tučama iz kafane ili modricama koje je Petar lično nosio. Petar je dosta noći provodio sam jer je njegov otac svaku drugu posećivao seosku stanicu i tamo ostajao. Posle njegove smrti, Petar nije prodao kuću, ali nije ni često bio u njoj. Sa lokalnim pajtosima, istraživao je okolna sela i sam Gadžin Han. Posle nekog vremena, posao je dobio kod starca Milorada koji se bavio pogrebnom opremom. Petar ga je posle toga ubio. Kod njega je naučio sve o sanducima, mrtvima, živima, i sve o ostatku sveta. Često je slušao priče o ratu, o komunjarama, kako će sve biti sranje posle Tita, da beži dok može. Ali Petar nije tada imao nameru da beži.
Jedne večeri kada se Milorad vratio mortus pijan, sedeli su uz drveni sto dok mu se ovaj ispovedao. Ljudi koje je ubio, prodavnice koje je pokrao, kurve koje je jebao. Petru je bilo zanimljivo do časa kada je čuo ime svoje majke. Monotono zujanje mu se obrtalo u ušima, dok je slušao reči za koje njegov um nije bio spreman.
... jer, kao prvo, ovo je uvod, ne moraš odmah toliko otići u širinu, a kao drugo, lik nije zanimljiv da bi opravdao tu širinu, te nakon toga odmah radiš prijelaz u novi događaj koji završava ubojstvom. Previše informacija (znam da zvuči čudno) koje je bolje raspodijeliti na više teksta. Inače, stil pisanje je bolji :D nisam se toliko izmorio, ali opet imaš tu i tamo neki opis koji nema veze sa stvarnošću. Krv, netom prolivena, uopće nema mirisa, još manje da ''smrdi''. To dođe kasnije.

Eto, malo detaljnije.

Nevezano uz to, uvodi su uvijek komplicirani. Ja prakticiram kratki uvod, kao prolog, da se baci uvid u mali dio radnje (uglavnom neka napetost) pa se vraćam na usporenije pripovjedanje već kad sam uhvatio čitatelja, tj, nadam se, stvorio neko zanimanje. Pokušaj tako.

Mello
Posts: 6
Joined: 30 Dec 2013, 17:40

Re: Moj Pokusaj Pisanja

Post by Mello » 02 Jan 2014, 14:03

Hvala ti sto si bacio oko na ovaj moj tekstic, sto se tice sirine radnje i to, hteo sam da se u ovoj prvoj glavi sazna ko je sad i sta je i kakva mu je bila proslost. Kako zavrsavam, postavljacu ovde ako se nisi toliko smorio citanje, svaka tvoja kritika mi znaci. Sve najbolje.

User avatar
lemonzoo
Posts: 1174
Joined: 28 Jul 2013, 18:09
Location: youtu.be/dQw4w9WgXcQ

Re: Moj Pokusaj Pisanja

Post by lemonzoo » 02 Jan 2014, 14:24

koju su svi u ,,Great-u" vrlo dob
Padeži stranih riječi se ne odvaja crticom, izuzetak su kratice, tipa NASA.

primjeri (Koga? Čega?):
Michaela Johnsona,
Terminatora
Sarah Connor

Primjeri sa kraticama:
NASA-e
HRT-a
SAD-a
D. J.-a
A. J.-a

Mello
Posts: 6
Joined: 30 Dec 2013, 17:40

Re: Moj Pokusaj Pisanja

Post by Mello » 02 Jan 2014, 14:27

lemonzoo wrote:
koju su svi u ,,Great-u" vrlo dob
Padeži stranih riječi se ne odvaja crticom, izuzetak su kratice, tipa NASA.

primjeri (Koga? Čega?):
Michaela Johnsona,
Terminatora
Sarah Connor

Primjeri sa kraticama:
NASA-e
HRT-a
SAD-a
D. J.-a
A. J.-a

Hvala puno, tu sitnicu nisam znao :)

Mello
Posts: 6
Joined: 30 Dec 2013, 17:40

Re: Moj Pokusaj Pisanja

Post by Mello » 23 Feb 2014, 21:45

//
Last edited by Mello on 11 Oct 2014, 19:33, edited 1 time in total.

User avatar
Jack Crow
Posts: 68
Joined: 03 Mar 2010, 00:32

Re: Moj Pokusaj Pisanja

Post by Jack Crow » 04 Apr 2014, 18:58

Vidim, radi se radi :D

Ovaj put neću imati velike prigovore, samo malo smanji opise u rečenicama. Djeluje kao da svaka rečenica mora biti skup svih mogućih opisnih imenica koje postoje.
kao delove sivog, ustajalog maslačka
dok je mračnim, vojničkim čizmama koračao po izmučenom, natopljenom, sada već decenijama starom trotoaru
smanji to na jedan opis ''starom pločniku'' da dobiješ dinamiku. Ovako izmori čitanje ako je svaka rečenica takva.

Post Reply