My work

[john_constantine]

Sorry što ću ti posuditi blog, ali dok ne napišem nekoliko priča, ostaviti ću tu jedan kratki tekst, ono, pisao sam ga kao vježbu. Zadatak je bio opisati ono što ste vidjeli, doživjeli ili slično, ali zamisliti to u svojoj glavi...

Asfalt je zagrijan od vrućine tijekom ljeta. Jaki miris cigarete se širi zrakom uz stalnu buku motora, koji polako uništava ljudski sluh. Klimavi stolci, većinom bez naslona koji su postavljeni uz zidove. Čim se uđe u tu prostoriju, teško je ne primijetiti nered. Od mrlje kave koja je prolivena po vrelom asfaltu tako da je počela lagano krčkati, do razbacanih opušaka na sve strane. Na nekima je još uvijek žar, ali s obzirom da nema nikakvih zapaljivih stvari u blizini, taj žar se polako gasi bez obzira na vrućinu u zraku. Klupa s klimavim nogama, s neobičnim parazitskim spužvama koje se daju skidati s njih poput izgorjelog mesa sa betona. Ljudi samo sjede i puše u tišini dok im nikotin i druge kemijske stvari lagano nagrizu unutrašnjost pluća. Skoro ritmički, može se začuti kako većina njih teško kašlje, pljuvajući krv i komadiće svojih pluća na vreli beton. Miris cigarete smanjuje taj odvratni miris prženja komadića pluća na betonu. Koža tih ljudi se polagano ljušti pod utjecajem sunčeva zračenja, ali prilično usporeno s obzirom da im krovište pruža prirodni zaklon. Svakih pet minuta vade novu cigaretu iz kutija i zapale ju svojim upaljačima. Neprekidno poput nekog prirodnog procesa.

[Scarface]

Asfalt je zagrijan od vrućine tijekom ljeta. Jaki miris cigarete se širi zrakom uz stalnu buku motora, koji polako uništava ljudski sluh. Klimavi stolci, većinom bez naslona koji su postavljeni uz zidove. Čim se uđe u tu prostoriju, teško je ne primijetiti nered. Od mrlje kave koja je prolivena po vrelom asfaltu tako da je počela lagano krčkati, do razbacanih opušaka na sve strane. Na nekima je još uvijek žar, ali s obzirom da nema nikakvih zapaljivih stvari u blizini, taj žar se polako gasi bez obzira na vrućinu u zraku. Klupa s klimavim nogama, s neobičnim parazitskim spužvama koje se daju skidati s njih poput izgorjelog mesa sa betona. Ljudi samo sjede i puše u tišini dok im nikotin i druge kemijske stvari lagano nagrizu unutrašnjost pluća. Skoro ritmički, može se začuti kako većina njih teško kašlje, pljuvajući krv i komadiće svojih pluća na vreli beton. Miris cigarete smanjuje taj odvratni miris prženja komadića pluća na betonu. Koža tih ljudi se polagano ljušti pod utjecajem sunčeva zračenja, ali prilično usporeno s obzirom da im krovište pruža prirodni zaklon. Svakih pet minuta vade novu cigaretu iz kutija i zapale ju svojim upaljačima. Neprekidno poput nekog prirodnog procesa.

Ovo s komadićima pluća je malo glupo, pa san to izbacija, al evo ti primjer kako bi ja ovo napisa. Čisto da vidiš kako se ista tema obradi s dva različita stila. Ne znači da je ijedno bolje od drugoga, samo drugačije.

Ljetna žega pretvorila je asfalt u uskuhanu, mljeckavu stazu koja već pri prvom koraku putnika tjera na suze. Zrak je poput neprijateljskog glasnika dao svoj obol patnji, šireći miris cigarete, a glasna buka motora je probadala bubnjiće kao tisuću malih iglica. Klimavo, trošno pokućstvo, mozaik opušaka čiji se žar polako gasi i mrlja kave koja tiho kipi na asfaltu poput malog gejzira u suhoj, nemilosrdnoj dolini upotpunjuju sliku sobe koju je svijet zaboravio. Šačica ljudi mirno je sjedila, i ravnodušno promatrala taj kutak Zemlje, uvlačeći duhanski dim cigarete ne mareći što to izaziva jecaj njihovih pluća, i stalan kašalj sveprisutnih, stvarajući ritam smrti. Sunčeve zrake im poput ruku kaznioničara gule kožu, al ih ono malo hlada sprječava da dovrše posao. Nova cigareta se izvlači iz kutije, i ciklus se nastavlja.

[Ašow]

Slobodno cons, nema beda

Iskreno, meni se vise sviđa ideja od scarfacea. Jednostavnija je.

[john_constantine]

He, odlično je. To sam ionako pisao za vježbu prošle godine... Ma mislim nastaviti dalje pisati morbidne priče koje sam prije znao pisati, pa da vidimo kako će ispasti.

[john_constantine]

Evo, ovaj prvi tekst je Ašow uredio, zahvaljujem.

Odbacivanje

Odite k vragu, to je sve što ću vam reći. Zašto se toliko trudim oko svih drugih, ako ti nemaju vremena za mene? Je li to usporedivo sa stanjem očekivanja smrti? Čekaš odgovor koji nikad neće doći. Ne možeš se opustiti čitanjem knjige, jer ti se samo briga mota oko glave; je li odgovor došao ili nije. Što nas sprječava da kažemo istinu u lice? Jesmo li glupi što čekamo odgovor koji neće doći? Čovjek izgubi nekoliko sati života u frustraciji, očekivanju i nadi.
Suze potekoše... Odgovora nije bilo

Boja krvi

Volim gledati kako mi vlastita krv teče iz vlastite rane. u prirodi nema takve lijepe crvene boje. čak je niti slikari ne mogu oživjeti svojim izborom boja na kojima bi i duga zavidjela. Ništa nije vječno. Tako niti krv koja izlazi iz svježe rane. A niti Bog...

[Ašow]

Meni prvi dobar, ko sto sam ti reko već

[john_constantine]

Je, ovu drugu sam baš danas napisao u autu dok sam čekao. Ma išao sam kroz grad kao i obično, i pogledam si ruku koja je bila sva krvava (jedna stara rana na prstu, ali tako je krvarilo da je pola ruke bilo krvavo). I ne osjećam gađenje, nego baš kao neku umjetnost. Mislim da će biti još nekoliko tih tekstova o krvi... Ma već samo razmišljam gdje da nađem bočicu ili nešto gdje bi skupljao svoju krv, pa da ju mogu gledati.

[Ašow]

ma, krutenedo, usmrdi se. Pitaj žene

[Scarface]

Evo, ovaj prvi tekst je Ašow uredio, zahvaljujem.

Odbacivanje

Odite k vragu, to je sve što ću vam reći. Zašto se toliko trudim oko svih drugih, ako ti nemaju vremena za mene? Je li to usporedivo sa stanjem očekivanja smrti? Čekaš odgovor koji nikad neće doći. Ne možeš se opustiti čitanjem knjige, jer ti se samo briga mota oko glave; je li odgovor došao ili nije. Što nas sprječava da kažemo istinu u lice? Jesmo li glupi što čekamo odgovor koji neće doći? Čovjek izgubi nekoliko sati života u frustraciji, očekivanju i nadi.
Suze potekoše... Odgovora nije bilo

Boja krvi

Volim gledati kako mi vlastita krv teče iz vlastite rane. u prirodi nema takve lijepe crvene boje. čak je niti slikari ne mogu oživjeti svojim izborom boja na kojima bi i duga zavidjela. Ništa nije vječno. Tako niti krv koja izlazi iz svježe rane. A niti Bog...

Zašto se toliko trudim oko drugih, ako oni nemaju vremena za mene? Ovo "svih" narušava ton rečenice, a umisto "ti" možeš upotrijebit "isti", međutim, "oni" je na kraju najjednostavnije.
Ako pišeš vlastita krv, nije potrebno i vlastita rana. U prirodi nema tako lijepe crvene boje. "Tako" u ovom slučaju bolje pristaje pridjevu, jer ističe značaj ljepote boje, dok "takav" označava samu prirodu boje. Da si recimo tija reć da je crvena boja posebnija od ostalih crvenih boja, onda bi napisa "takve crvene boje".

Eto, to meni bolje zvuči.

[john_constantine]

thanks. Da, kada već napišem, onda bi morao proraditi i na tome... Mislim, više na opisima i strukturi rečenica.

[Ašow]

Postavio sam novu stvar nakon par mjeseci.

[Alastorus]

Moram priznat zanimljivo

[GreenHornet]

Care, mnogo mi se sviđaju ovi stihovi iz tvoje nove pesme -

Imala je dva gospodara
Jednoga na zemlji; koji ih je tlačio
Jednoga na nebu; koji ih je mirno promatrao.

PERFEKTNO!

[Ašow]

Eo, opet sam objavio novu stvar.
Inspiriran padom na ispitu i curom te neslušanjem grinda par dana.
aurgh

[Ašow]

Buka

Nudim ti prazninu koju tražiš
izlaz iz bezdana u kojem se nalaziš.
Dođi i primi me za ruku
da odeš samnom gdje nećeš čuti buku.
Od silnog kratkog života postaneš umoran
svaki dan je isti, nema osjećaja koji je prodoran
poput onog kad se u snu budiš sam i nesvjestan
onog što se dogodilo kad si bio odmoran.
Gdje ono što radiš izgubi na težini?
Kao da ti je cijeli rad bio probni.
Ne pravi te nitko glupim, samo ti se čini,
ljudi poput tebe su ionako u manjini.
Uspjeh je opcija koja zamjenjuje pad
do njega ionako dođeš kroz konstantan rad,
ali opet naletiš na nekoga tko je tvrdoglav
i sruši te u vlastiti grob, kao da si mrtav.
Nudim ti prazninu u kojoj se nalaziš
izlaz iz bezdana u kojemu se tražiš.
Dođi molim te i primi me za ruku,
da me povedeš na mjesto gdje ću čuti buku.