Zašto volite filmove?
Posted: 20 Feb 2012, 04:25
Ide me danas otvaranje suludih tema. Here's another one.
Ovdje me posebno zanimaju odgovori i nadam se da će biti detaljni. Zašto volite filmove? Gdje je početak svega? Jesu neki određeni naslovi zaslužni da ste ih uopće zavolili? Jeste imali faze da ste ih možda zanemarili pa se odjednom opet upalio kliker da ih počnete mahnito proučavati i gledati? Koliku ulogu može imati okolina na filmofiliju ili je ljubav prema filmu nešto što je u nama i bez obližnje videoteke, bez bratića koji nam je redovito pržio filmove, bez prisustva video playera u kući, etc?
Moja priča o tome je prilično obična i zapravo volim filmove otkad znam za sebe, a sve zahvaljajući starom koji je snimao sve moguće što je bilo iole zanimljivo na televiziji. Pošto nisam mogao biti budan do kasno uvijek bi prelistao TV program i rekao starom šta mora snimiti. Tako sam već sa 6-7 godina pogledao Aliense, Predatora, Halloween, Psycho, itd. Od tada više nije bilo povratka i ubrzo je krenulo presnimavanje kazeta iz videoteke preko buraza (tu sam nakupio dvjestotinjak kazeta i jedan period 1. il 2. osnovne proveo zatvoren u stanu danonoćno gledajući šta god sam mogao ), a kasnije sam i sam krenuo pohoditi videoteke u kvartu. Znam da sam u početku birao filmove prema zanimljivosti covera pa sam, naturally, birao skoro uvijek horore i tako je ustvari moj prvi official najdraži žanr bio horor. Usporedno sa svim tim, počeo sam gajiti i želju da jednog dana sam radim filmove. Tj. u početku sam samo htio biti glumac i često sam doma glumio razne filmske likove da bi kasnije shvatio da sam presramežljiv za glumu i da mi to ustvari nije strast i tada je nastao san o režiji koji stoji do danas.
Eto, ne znam jel bi razvio tu ljubav bez podrške starog i buraza, ali kako god, jako sam im zahvalan na mogućnosti da u tako ranoj dobi pogledam neke stvarno kick ass filmove. Bila je to ljubav na prvi pogled, prava i nevina ljubav. Ko zna, da mi je djetinjstvo bilo deprivirano filmovima, možda bi danas bio tek prosječan posjetitelj Cinestara koji srijedom pogleda nešto, a ostatak tjedna radi nešto pametnije od gledanja filmova po cijele dane.
Fuck that shit. Movies rock my world!
Ovdje me posebno zanimaju odgovori i nadam se da će biti detaljni. Zašto volite filmove? Gdje je početak svega? Jesu neki određeni naslovi zaslužni da ste ih uopće zavolili? Jeste imali faze da ste ih možda zanemarili pa se odjednom opet upalio kliker da ih počnete mahnito proučavati i gledati? Koliku ulogu može imati okolina na filmofiliju ili je ljubav prema filmu nešto što je u nama i bez obližnje videoteke, bez bratića koji nam je redovito pržio filmove, bez prisustva video playera u kući, etc?
Moja priča o tome je prilično obična i zapravo volim filmove otkad znam za sebe, a sve zahvaljajući starom koji je snimao sve moguće što je bilo iole zanimljivo na televiziji. Pošto nisam mogao biti budan do kasno uvijek bi prelistao TV program i rekao starom šta mora snimiti. Tako sam već sa 6-7 godina pogledao Aliense, Predatora, Halloween, Psycho, itd. Od tada više nije bilo povratka i ubrzo je krenulo presnimavanje kazeta iz videoteke preko buraza (tu sam nakupio dvjestotinjak kazeta i jedan period 1. il 2. osnovne proveo zatvoren u stanu danonoćno gledajući šta god sam mogao ), a kasnije sam i sam krenuo pohoditi videoteke u kvartu. Znam da sam u početku birao filmove prema zanimljivosti covera pa sam, naturally, birao skoro uvijek horore i tako je ustvari moj prvi official najdraži žanr bio horor. Usporedno sa svim tim, počeo sam gajiti i želju da jednog dana sam radim filmove. Tj. u početku sam samo htio biti glumac i često sam doma glumio razne filmske likove da bi kasnije shvatio da sam presramežljiv za glumu i da mi to ustvari nije strast i tada je nastao san o režiji koji stoji do danas.
Eto, ne znam jel bi razvio tu ljubav bez podrške starog i buraza, ali kako god, jako sam im zahvalan na mogućnosti da u tako ranoj dobi pogledam neke stvarno kick ass filmove. Bila je to ljubav na prvi pogled, prava i nevina ljubav. Ko zna, da mi je djetinjstvo bilo deprivirano filmovima, možda bi danas bio tek prosječan posjetitelj Cinestara koji srijedom pogleda nešto, a ostatak tjedna radi nešto pametnije od gledanja filmova po cijele dane.
Fuck that shit. Movies rock my world!