291. Revenge of the Nerds (1984)
O filmu:
Revenge of the Nerds is a 1984 American comedy film satirizing social life on a college campus. The film stars Robert Carradine and Anthony Edwards, with Curtis Armstrong, Ted McGinley, Julia Montgomery, Brian Tochi, Larry B. Scott, John Goodman, and Donald Gibb. The film was directed by Jeff Kanew. The film's storyline chronicles of a group of nerds trying to stop harassment by the persecuting jock fraternity, the Alpha Betas. Revenge of the Nerds is number 91 on Bravo's "100 Funniest Movies.
Plot:
When lovable nerds Gilbert and Lewis embark on their freshman year at Adams College, little do they realize the perils that await them. They're beset with taunting by the jocks of Alpha Beta fraternity, which only worsens when the jocks accidentally burn down their house and are forced toss the freshmen out of the freshmen dorm. To make matters more problematic, Lewis develops a crush on pretty Betty Childs, popular sorority sister and quarterback's girlfriend. Joined by the aptly named Booger and the violin-playing Pointdexter, the nerds soon realize they must form their own fraternity in self-defense. Soon the tables are turned as the nerds employ high-tech warfare against the jocks.... but can they really win and make a difference?
Moje mišljenje:
Za mene jedna od najboljih komedija svih vremena koju sam dosad bezbroj puta pogledao i stvarno uživam u svakom gledanju. Revenge of The Nerds je film koji je žario i palio u 80-ima kada smo imali Police Academy koji se pojavio u skoro isto vrijeme, a ne smijemo tu zaboraviti i Animal House Johna Landisa koji se pojavio par godina prije ovog filma koji je i u jednu ruku dosta utjecao na ovaj klasik što je vidljivo toliko da komotno može da se prozove ovaj film Animal House 80-ih: vrijeme kada su sportaši vladali, šmokljani su bili nitko i ništa, a do cura se veoma teško ili gotovo nikako moglo doći, no zato ovaj film piše novu povijest po svemu tome (što se tiče toga naravno) tako da s ovim filmom dolazi do jedne velike promjene. Film savršeno prikazuje šmokljane onakve kakve jesu, njihov težak život i ismijavanje na fakultetu od strane sportaša, cura, itd... jednostavno nitko ih ne voli niti podnosi, a oni sami su nimalo ušminkani, naivni i blesavi u interakciji s drugim ljudima koji nisu šmokljani, teško se i povezuju s curama, svatko ih odbija i maltretira, no smijeh im je zato na prvom mjestu, povezani su (takvi su, a i život ih na to tjera) i imaju jednu veliku ljubav prema kompjutorima i općenito tehnologiji. Imamo tu jednu cijelu galeriju smiješnih i nevjerovatnih šmokljana, od malog Wormsera, smotanka Pointexdera, idiota Boogera, do glavnih zvijezda u svijetu šmokljana: Gilberta Lowea te Lewisa Skolnicka kojeg je maestralno i bez greške odigrao Robert Carradine (jedna stvar koju ćete kod njega odmah primjetiti, zapamtiti i koja je možda i njegov signature, a to je smijeh i to smijeh da se čovjek odvali smijati kako se on smije). Imamo tu i već spomenute sportaše koji misle samo na sebe i svoj sport, ovom slučaju ragbi koje predvodi samodopadni i umišljeni Stan Gable, Ogre koji doslovce izgleda ko neki div (izgleda i priča tako) dok im trenera glumi legendarni John Goodman kao jedan neumoljiv i besprijekoran trener. Kroz cijeli film se šmokljani bore da prežive od strane sportaša, šmokljani pokušavaju se uzdići i pokazati svima da zaslužuju svoje mjesto na fakultetu, ovi ih pokušavaju gaziti, itd... ko neka borba između dobra i zla. Urnebesnih scena i šala ima dosta, od raznih zabava gdje šmokljani piju alkohol, plešu, pokušavaju se uklopiti u društvo do načina pričanja, dijaloga, pokreta tijelom, a da ne pričam kad krenu krasti gaćice i grudnjake iz sestrinstva, snimaju ih kamerom, sportske borbe između šmokljana i sportaša koja uključuje razne sportske igre, zatim karneval, i završni glazbeni festival gdje imamo jednu odličnu završnicu i još bolji kraj koji te baš dirne, ne možeš ostati ravnodušan na njega vidjevši šta se sve u filmu dogodilo, a da ne pričam glazba koja u tim završnim momentima svira, jednostavno nešto prekrasno. Humor je izrazito na nivou od početka do kraja, soundtrack je u stilu 80-tih, malo Michael Jackson, malo kompjuterska mjuza, itd... i naravno, ima i golotinje i to baš u finom prizoru. Kasnije je film nanizao čak tri nastavka u kojima stalno uviđamo Lewisa Skolnicka dok se ostali manje više izmjenjuju, no nijedan film osim eventualno drugog dijela nije uspio u cijelosti uhvatiti ono što je original u velikom luku predstavio, a to je smijeh, urnebes, spontanost, kvalitetne likove, dijaloge, soundtrack, pa čak i režiju znajući ponajviše da su treći i četvrti dio napravljeni za TV, režija je slaba ko i sama produkcija, itd... Ovo je film definitivno za sve ljubitelje pravih i odličnih komedija, ima odlične, smiješne i prepoznatljive likove, dijalog, pametan scenarij, dovoljno golotinije i još više humora da se svakom svidi, možda čak i najbolja komedija ikad sa šmokljanima i ko što rekoh, jedna od najboljih komedija svih vremena.