1001 film prema izboru posjetitelja HorrorHR-a

Sve o industriji, VHS, DVD, filmovi iz kućne radinosti itd.
Post Reply
User avatar
chatterer
Posts: 565
Joined: 13 Jun 2009, 20:33

Re: 1001 film prema izboru posjetitelja HorrorHR-a

Post by chatterer » 22 Jul 2010, 22:32

286. The Shop Around the Corner (1940)

Image
Wikipedia wrote:The Shop Around the Corner is a 1940 American romantic comedy film directed by Ernst Lubitsch, and starring James Stewart and Margaret Sullavan.[1] The screenplay was written by Samson Raphaelson based on a 1937 Hungarian play Parfumerie[2], written by Miklós László.[3] This film was ranked #28 on AFI's 100 Years... 100 Passions. In 1999, The Shop Around the Corner was selected for preservation in the United States National Film Registry by the Library of Congress as being "culturally, historically, or aesthetically significant".
Plot:
Two employees at a gift shop can barely stand one another, without realizing that they're falling in love through the post as each other's anonymous pen pal.

Čovjek jednostavno mora voljeti Lubitscheva djela, a ovo mu je jedno od najboljih.
Sjajna božićna romantična komedija koja će sigurno ostati upamćena dugo poslije gledanja i vjerojatno tražiti repriziranja nakon nekog vremena.
Glavni glumci su jedan od najboljih glumaca svih vremena James Stewart kao Alfred Kralik te šarmantna Margaret Sullavan kao Klara Novak. Zajedno su sa popratnim glumcima briljantno prenijeli dirljivu i klasičnu priču o ljubavi nakon početnih nesuglasica i to zanimljivim putem, dopisivanjem na slijepo iliti "blind date". Danas je takav način upoznavanja drastično promijenjen ali ima isti cilj i svakako je zanimljivo vidjeti kako se prije sedamdesetak godina takvo što odvijalo. Lubitsch je u film unio i profinjen humor koji teško da će ikoga ostaviti ravnodušnim, a izvrsno se stapa sa pričom i daje dojam da jedno bez drugoga ne bi u konačnici pružilo isti dojam.

Remake filma nastao je 1998. g. i zove se You've Got Mail sa Meg Ryan i Tom Hanksom u glavnim ulogama, solidan i drugačiji film ali tek sjena klasiku kao što je original.

ImageImage

User avatar
remike2
Posts: 4838
Joined: 11 Apr 2010, 11:52
Contact:

Re: 1001 film prema izboru posjetitelja HorrorHR-a

Post by remike2 » 23 Jul 2010, 19:18

287. Mean Streets (1973)

Image

O filmu:
Mean Streets is a 1973 drama film directed by Martin Scorsese and written by Scorsese and Mardik Martin. The film stars Harvey Keitel, Robert De Niro and David Proval. It was released by Warner Bros. on October 2, 1973. De Niro won the National Society of Film Critics award for Best Supporting Actor for his role as John "Johnny Boy" Civello. In 1997, Mean Streets was selected for preservation in the United States National Film Registry by the Library of Congress as being "culturally, historically, or aesthetically significant."

Plot:
The future is set for Tony and Michael - owning a neighbour- hood bar and making deals in the mean streets of New York city's Little Italy. For Charlie, the future is less clearly defined. A small-time hood, he works for his uncle, making collections and reclaiming bad debts. He's probably too nice to succeed. In love with a woman his uncle disapproves of (because of her epilepsy) and a friend of her cousin, Johnny Boy, a near psychotic whose trouble-making threatens them all - he can't reconcile opposing values. A failed attempt to escape (to Brooklyn) moves them all a step closer to a bitter, almost preordained future.

Moje mišljenje:
Ako je Taxi Driver 1976. godine bio prvi pravi veliki uspjeh za Scorsesea onda je Mean Streets definitivno bio jedna vrlo ključna stanica ka tom uspjehu jer da nije bilo ovog filma Ellen Burstyn nikad se ne bi dogovorila da upozna Scorsesea i da mu podari da režira godinu dana kasnije Alice Doesn’t Live Anymore 1974. godine, također ovaj film je bio ključan da mu Julia i Michael Phillips (producenti Taxi Drivera) podare da režira taj film nakon dosta borbe za njega, a sve nakon toga je što bi se reklo “history”. Totalno otkačen, u elementu i prirodan film se definitivno može okarakterizirati kao prvi pravi Martin Scorsese film, doslovce od glave do pete. Mean Streets je mafijaška-krimić drama, u pitanju je jedan dosta osobni film o Scorseseovom djetinjstvu i pogledu na mjesto gdje je živio, točnije Little Italy katolicizmu, životu, mafiji te krivnji i kako se sve to stapa kroz prijateljstvo i zajednicu, no istovremeno raspada kada nasilje i izdaja stupe na snagu te kad se poslože sve kockice film u konačnici otkriva (iskreno i jasno) ili još bolje rečeno portretira odrastanje, učenje da osoba prihvati svoje korijene (kako religijske tako i obiteljske) i razumijevanje da društvo koje držiš je često tvoje, ali kad je odgovornost u pitanju da si tada sam i da tada snosiš posljedice za svoja djela. Mean Streets je jedan istinski film o ulicama, nasilju i općenito New Yorku. Film bi se mogao shvatiti pomalo kao autobiografsko djelo jer kako je već rečeno i prema riječima samog Scorsesea film je bio pokušaj da prikaže sebe i svoje prijatelje na ekranu, da pokaže kako su živjeli i kakav je bio život u Little Italy, iako u cijeloj priči nije daleko uopće prikaz života i njegovog oca i ujaka što je i sam nedavno Scorsese rekao. Za razliku od čuvenog Godfathera koji je doslovce vladao 1972. godine kao prvi pravi mafijaški film koji govori o gornjim stepenicama mafijaškog svijeta, kriminala, korupcije i samog životnog stila mafijaša Mean Streets je totalna suprotnost: i dalje je mafijaški film no prvenstveno daje detaljni pogled na likove u filmu i to uobičajene male kriminalce koji žive u Little Italy, nesretno odrastanje u takvoj sredini pune kriminala i mafije i njihov težak život s nimalo sreće tako da se film može i shvatiti kao jedan svojevrstan odgovor u drugačijem viđenju/svjetlu Scorsesea na djelo Coppole. Za glavnog glumca je Scorsese odabrao odličnog Harveya Keitela s kojim je surađivao 6 godina ranije u redateljskom debiju Scorsesea Who’s That Knocking At My Door te ovdje odlično glumi u jednoj pomalo sličnoj ulozi kao dok ovdje je Charlie, jedan dosta kompleksan (po čemu je Scorsese dosta poznat uz naraciju što uviđamo) i ujedno je glavni lik cijele priče, lik u kasnim 20-tima koji je stalno u križanju mafijaškog života koji mu se nameće od strane uglednog i bogatog ujaka te katolicizma u kojem je odgojen te ne zna realno šta da napravi sa sobom, te tu imamo Johnny Boya kojeg je maestralno odglumio tada mlađahni Robert De Niro (film predstavlja prvu kolaboraciju Scorsesea i De Nira). On je ovdje vjerno i pomalo smiješno prikazao psihozu kao jedan arogantan, bahat i naivan momak koji je ujedno i rođak Charliea, pravi je mali kriminalac koji sebi i drugima samo radi probleme ulazeći u tuče, dugove, itd... Dijalog je pun improvizacije što daje jedan vjeran štih uličnog govora i ponašanja, kamera je inovativna ko i sam pristup uz razne kasnije trademarkove Scorsesea te dokumentaristički pristup uviđamo, film sadrži dosta antologijskih scena, lokacije su autentične duhu vremena, od prikaza samog života, nasilja, ulica, tuča, itd.. iako sam film je više sniman u Los Angelesu, nego u New Yorku. Film nije nimalo ušminkan, već vjerno prikazuje tadašnje teško vrijeme i život uz jedan soundtrack koji je predstavljao pravu revoluciju za to vrijeme koristivši pop-rock glazbu umjesto neki skladateljski score, vjerovatno i najbolji Scorseseov film kad je u pitanju soundtrack koji baš vjerno prati i paše filmu, od The Ronettes, The Rolling Stones, Cream, itd... Inače film je prvi iz neslužbene mafijaške trilogije Scorsesea započete ovim filmom i završene Casinom 1995. godine. Jedna nezaboravna priča, meni jedan od njegovih najdražih filmskih uradaka, najosobniji film Martina Scorsesea koju je samo on mogao ovako dočarati. Istinski užitak i za ljubitelje mafijaških filmova, drame, a i općenito filmoljupce.

Image

Image

Image

Image

Image
But, you know, I knew something must be rotten in Denmark. There was no way you could like me that much. Man, I can't tell you how relieved I was when you took off your dress, you... you didn't have a dick.

User avatar
john_constantine
Posts: 27523
Joined: 06 Oct 2006, 17:25

Re: 1001 film prema izboru posjetitelja HorrorHR-a

Post by john_constantine » 23 Jul 2010, 20:57

288. Enter the Dragon (1973)

Image
Enter the Dragon revolves around the three main characters. Lee, a man recruited by an agency to investigate a tournament hosted by Han, since they believe he has an Opium trade there. Roper and Williams are former army buddies since Vietnam and they enter the tournament due to different problems that they have. Roper is on the run from the Mafia due to his gambling debts, while Williams is harassed by racist police officers and defends himself from them and uses the car for his getaway. It is a deadly tournament that they will enter on an island. Lee's job is to get the other two out of there alive.
Jedan od kultnih borilačkih filmova 70 - tih, s kojim se legenda Bruce Lee proslavila. Nikad prežaljena smrt glumca koji je iza sebe ostavio vrhunske borilačke filmove s emocijama od Fist of fury do Big Boss. Ali većina će Enter of dragon proglasiti njegovim najboljim filmom u karijeri (toliko dobrim filmom da se sprdaju s njim u The Kentucky Fried Movie). Iako je za današnje standarde scenarij naivan, treba se prisjetiti kako je film inspirirao druge poput uličnog borca Sonny Chibe.

Image Image Image [img]http://auteurs_production.s3.amazonaws.com/stills/81023/enter-the-dragon-1973.jpg[/img]

I danas su borilačke sekvence preodlične, s poznatim zvukovima udaraca koje danas više nećete čuti u sve rjeđim borilačkim filmovima. Stripovske likove od crnca s afro frizurom do odličnog negativca Boloa, koji je stekao kultni status svojom ulogom desne ruke glavnog negativca koji s lakoćom lomi kralježnice žrtvama. Zabavan scenarij s dobrim dijalozima u kojem je najvažnije samo da bude puno akcije, mrtvih i borilačkih scena. Scene u podzemlju su i dalje nenadmašive, od borbi s nunčakama do ubijanja golim rukama uz nezaboravne izraze Bruce Leeja. Fenomalno finale uz dobar soundtrack. Jedan od najboljih filmova koji se može više puta gledati, a da ne dosadi. I još stalno poziva na ponovno gledanje čim se samo prisjetite scene iz filma...
Michel puši karu.

User avatar
remike2
Posts: 4838
Joined: 11 Apr 2010, 11:52
Contact:

Re: 1001 film prema izboru posjetitelja HorrorHR-a

Post by remike2 » 24 Jul 2010, 11:25

289. Crossroads (1986)

Image

O filmu:
Crossroads is a 1986 cult film starring Ralph Macchio, Joe Seneca and Jami Gertz, inspired by the legend of blues musician Robert Johnson. The film was written by John Fusco and directed by Walter Hill and featured an original score featuring Ry Cooder and Steve Vai. Vai also appears in the film as the devil's guitar player in the climactic guitar duel. Fusco was a traveling blues musician prior to attending NYU's Tisch School of the Arts where he wrote "Crossroads" as a masterclass assignment under screenwriting legends Waldo Salt and Ring Lardner, Jr. The student screenplay won first place in the national FOCUS Awards (Films of College and University Students) and sold to Columbia Pictures while Fusco was still a student.

Plot:
Eugene is an extraordinary talent in classic guitar, but he dreams of being a famous Blues guitarist. So he investigates to find a storied lost song. He asks the legendary Blues musician Willie Brown to help him, but Willie demands to free him from the old-people's prison first and to really learn the blues on the way to it's origin: Mississippi Delta. Eugene doesn't know yet about Willie's deal with the devil, that he now wants to revoke.

Moje mišljenje:
Ne ovo nije Crossroads smeće iz 2002. godine sa Britney Spears, već čuveni Crossroads iz 1986. godine o bluesu i samom svijetu bluesa. Iako kad je sam film izašao je bio dosta podcijenjen i nije baš nešto spektakularno prošao radi se definitivno o jednom od najboljih i najzabavnijih filmova iz 80-tih koji je do dana današnjeg ipak stekao jedan kultni status, naročito među blues fanovima. Veliki sam fan bluesa i sjećam se kad sam prvi put gledao film da me oduševio te sam znao da ga prije ili kasnije moram nabaviti. Film nam govori o Eugeneu, mladom studentu klasične glazbe koji pored te glazbe još i više obožava blues, točnije delta blues stil velikog i nikad prežaljenog kralja/inovatora bluesa Roberta Johnsona te počne tražiti njegovu zadnju pjesmu koju je snimio prije nego što ga je netko ubio. Put ga dovodi do njegovog prijatelja Williea Browna odakle sav put ka pjesmi, bluesu i zabavi kreće uz tonu pjesme, putovanja po cestama, izlascima u kafiće (zanimljivo je bilo vidjeti kako su tada bili kafići jedni samo za crnce, dok su drugi bili za bijelce). U filmu uviđamo i čuveni crossroads (ime jedne od najvećih hitova Roberta Johnsona) što znači: ruralno raskrišće usred Missipija koje kako legenda veli: ako sklopiš tamo ugovor sa vragom moći ćeš svirati blues. Sve to naravno dovodi i ima svoje prednosti i mane, no fascinantno i smiješno je bilo vidjeti odnos Eugenea i Williea, Willie je tvrdoglav i težak (ne doslovce, već u razmišljanju), dosta je konzervativan, dok je Eugene mlad, sav u poletu energije i kreativnosti, no pomalo naivan i blesav, tu je naravno i sraz u komunikaciji/nikako da se dogovore zbog velike razlike u dobi, a ne samo u razmišljanju, al uglavnom su uvijek skupa živeći blues i tražeći zadnju i to izgubljenu pjesmu Roberta Johnsona. Film sadrži pokoji twist, u filmu imamo i ženski lik Frances koja još više zakuhta atmosferu i radnju filma, film sadrži taj neki autentični štih bluesa, pravi duh toga vremena od blues pjevanja, sviranja na gitari, i naravno: čuveno sviranje usne harmonike i općenito prikaza veselja među ljudima kada blues svira. Radnja je pravilno raspoređena, atmosfera je u dosta situacija na nivou, jednostavno vas obuzme, zvijezda Karate Kid filmova Ralp Macchio se sjajno našao kao Eugene, iako nije odsvirao ništa na gitari već je to učinio veliki Ry Cooder sjajno je naučio mrdati kako treba prstima po gitari te je kao lik zabavan i naivan, a posebno mi se dopao Joe Seneca kao Willie, briljantna uloga kao jedan ludi i težak po razmišljanju bluesman. Kultna i meni omiljena scena je ipak duel na gitarama, možda čak i najbolja scena u filmu. Što bi se reklo za ovaj film: borba dobra i zla, Boga i vraga, klasične glazbe i metal glazbe u prikazu Jacka Butlera kojeg je odglumio legendarni Steve Vai na Charvelu te Eugene na Telecasteru. Duel za pamćenje na gitarama pun preokreta, ludih solo dionica i energije ko i sam film koji zagarantirano nudi puno zabave, bluesa, smijeha i neprestajuće energije. Soundtrack je briljantan pun prave, autentične i originalne blues glazbe, pun klasika što zasigurno predstavlja jedan veliki i pozitivni adut filma. Fanovi Stevea Vaia, no prvenstveno fanovi 80-s štiha i bluesa će uživati u ovom filmu koji je za mene jedan od najboljih filmova iz 80-tih, možda čak i najbolji filma o bluesu, dosta podcijenjen film koji svakako zaslužuje i više nego spomen kao jedan unikatan i originalan film koji časti blues i jednu veliku ikonu/inovatora blues glazbe, Roberta Johnsona.

Image

Image

Image

Image
But, you know, I knew something must be rotten in Denmark. There was no way you could like me that much. Man, I can't tell you how relieved I was when you took off your dress, you... you didn't have a dick.

User avatar
Andrej
Posts: 3451
Joined: 08 Jul 2010, 00:38
Location: In Homer Simpsons brain.........

Re: 1001 film prema izboru posjetitelja HorrorHR-a

Post by Andrej » 24 Jul 2010, 23:47

290. The Straight Story (1999)

Image

Dirljiva priča o Alvin Straight-u, 73-godišnjem starcu koji kroz život korača štapom, sputan bremenom otuđenosti od brata s kojim je davno prestao da komunicira.
Sve do dana kad mu telefon zazvoni i glas sa druge strane javi vest o teškoj bolesti.
Tu počinje Alvinovo epsko putovanje u želji pomirenja s bratom dok su živi.
500 kilometara kroz Ameriku na kosilici za travu.

Istinita priča u režiji David Lynch-a i maestralnom izvođenju Richard Farnsworth-a, kojem je ova uloga donela nominaciju za Oskara.

Moje mišljenje:
Jednostavna, i prelepo ukomponovana radnja, laganog toka i prelepe muzike.
Ovo je jedna od onih priča u kojoj se na starom licu pojavi lagani osmeh, a vama se srce stegne i pokušavate da ne pustite suzu pred ludim ortacima iz kraja, da bi ukapirali da je jednom ušlo nešto u oko, drugi mora hitno da izađe i telefonira, a trećem dim smeta...

[img]http://auteurs_production.s3.amazonaws.com/stills/13643/the-straight-story.png[/img]
We're all mad here...

User avatar
remike2
Posts: 4838
Joined: 11 Apr 2010, 11:52
Contact:

Re: 1001 film prema izboru posjetitelja HorrorHR-a

Post by remike2 » 25 Jul 2010, 11:56

291. Revenge of the Nerds (1984)

Image

O filmu:
Revenge of the Nerds is a 1984 American comedy film satirizing social life on a college campus. The film stars Robert Carradine and Anthony Edwards, with Curtis Armstrong, Ted McGinley, Julia Montgomery, Brian Tochi, Larry B. Scott, John Goodman, and Donald Gibb. The film was directed by Jeff Kanew. The film's storyline chronicles of a group of nerds trying to stop harassment by the persecuting jock fraternity, the Alpha Betas. Revenge of the Nerds is number 91 on Bravo's "100 Funniest Movies.

Plot:
When lovable nerds Gilbert and Lewis embark on their freshman year at Adams College, little do they realize the perils that await them. They're beset with taunting by the jocks of Alpha Beta fraternity, which only worsens when the jocks accidentally burn down their house and are forced toss the freshmen out of the freshmen dorm. To make matters more problematic, Lewis develops a crush on pretty Betty Childs, popular sorority sister and quarterback's girlfriend. Joined by the aptly named Booger and the violin-playing Pointdexter, the nerds soon realize they must form their own fraternity in self-defense. Soon the tables are turned as the nerds employ high-tech warfare against the jocks.... but can they really win and make a difference?

Moje mišljenje:
Za mene jedna od najboljih komedija svih vremena koju sam dosad bezbroj puta pogledao i stvarno uživam u svakom gledanju. Revenge of The Nerds je film koji je žario i palio u 80-ima kada smo imali Police Academy koji se pojavio u skoro isto vrijeme, a ne smijemo tu zaboraviti i Animal House Johna Landisa koji se pojavio par godina prije ovog filma koji je i u jednu ruku dosta utjecao na ovaj klasik što je vidljivo toliko da komotno može da se prozove ovaj film Animal House 80-ih: vrijeme kada su sportaši vladali, šmokljani su bili nitko i ništa, a do cura se veoma teško ili gotovo nikako moglo doći, no zato ovaj film piše novu povijest po svemu tome (što se tiče toga naravno) tako da s ovim filmom dolazi do jedne velike promjene. Film savršeno prikazuje šmokljane onakve kakve jesu, njihov težak život i ismijavanje na fakultetu od strane sportaša, cura, itd... jednostavno nitko ih ne voli niti podnosi, a oni sami su nimalo ušminkani, naivni i blesavi u interakciji s drugim ljudima koji nisu šmokljani, teško se i povezuju s curama, svatko ih odbija i maltretira, no smijeh im je zato na prvom mjestu, povezani su (takvi su, a i život ih na to tjera) i imaju jednu veliku ljubav prema kompjutorima i općenito tehnologiji. Imamo tu jednu cijelu galeriju smiješnih i nevjerovatnih šmokljana, od malog Wormsera, smotanka Pointexdera, idiota Boogera, do glavnih zvijezda u svijetu šmokljana: Gilberta Lowea te Lewisa Skolnicka kojeg je maestralno i bez greške odigrao Robert Carradine (jedna stvar koju ćete kod njega odmah primjetiti, zapamtiti i koja je možda i njegov signature, a to je smijeh i to smijeh da se čovjek odvali smijati kako se on smije). Imamo tu i već spomenute sportaše koji misle samo na sebe i svoj sport, ovom slučaju ragbi koje predvodi samodopadni i umišljeni Stan Gable, Ogre koji doslovce izgleda ko neki div (izgleda i priča tako) dok im trenera glumi legendarni John Goodman kao jedan neumoljiv i besprijekoran trener. Kroz cijeli film se šmokljani bore da prežive od strane sportaša, šmokljani pokušavaju se uzdići i pokazati svima da zaslužuju svoje mjesto na fakultetu, ovi ih pokušavaju gaziti, itd... ko neka borba između dobra i zla. Urnebesnih scena i šala ima dosta, od raznih zabava gdje šmokljani piju alkohol, plešu, pokušavaju se uklopiti u društvo do načina pričanja, dijaloga, pokreta tijelom, a da ne pričam kad krenu krasti gaćice i grudnjake iz sestrinstva, snimaju ih kamerom, sportske borbe između šmokljana i sportaša koja uključuje razne sportske igre, zatim karneval, i završni glazbeni festival gdje imamo jednu odličnu završnicu i još bolji kraj koji te baš dirne, ne možeš ostati ravnodušan na njega vidjevši šta se sve u filmu dogodilo, a da ne pričam glazba koja u tim završnim momentima svira, jednostavno nešto prekrasno. Humor je izrazito na nivou od početka do kraja, soundtrack je u stilu 80-tih, malo Michael Jackson, malo kompjuterska mjuza, itd... i naravno, ima i golotinje i to baš u finom prizoru. Kasnije je film nanizao čak tri nastavka u kojima stalno uviđamo Lewisa Skolnicka dok se ostali manje više izmjenjuju, no nijedan film osim eventualno drugog dijela nije uspio u cijelosti uhvatiti ono što je original u velikom luku predstavio, a to je smijeh, urnebes, spontanost, kvalitetne likove, dijaloge, soundtrack, pa čak i režiju znajući ponajviše da su treći i četvrti dio napravljeni za TV, režija je slaba ko i sama produkcija, itd... Ovo je film definitivno za sve ljubitelje pravih i odličnih komedija, ima odlične, smiješne i prepoznatljive likove, dijalog, pametan scenarij, dovoljno golotinije i još više humora da se svakom svidi, možda čak i najbolja komedija ikad sa šmokljanima i ko što rekoh, jedna od najboljih komedija svih vremena.

Image

Image

Image

Image
But, you know, I knew something must be rotten in Denmark. There was no way you could like me that much. Man, I can't tell you how relieved I was when you took off your dress, you... you didn't have a dick.

User avatar
john_constantine
Posts: 27523
Joined: 06 Oct 2006, 17:25

Re: 1001 film prema izboru posjetitelja HorrorHR-a

Post by john_constantine » 25 Jul 2010, 13:39

292. Violent Cop (1989)

Image
Detective Azuma is a Dirty-Harry style rogue cop who often uses violence and unethical methods to get results. While investigating a series of drug-related homicides, Azuma discovers that his friend and colleague, Iwaki, is supplying drugs from within the police force. After Iwaki is murdered and Azuma's sister is kidnapped, he breaks all the rules to dish out his particular form of justice.
Image

Uz Takeshi Miikea, Takeshi Kitano je još jedna najpoznatija i najveličanstvenija glumačka/režiserska ikona iz Azije. Njegovo prvo režisersko/glumačko ostvarenje o policajcu koji koristi prilično brutalne metode da bi provodio pravdu. Ali za razliku od američkih filmova s Stevenom Seagalom ili Charles Bronsonom, glavni lik doživljava drugačiju sudbinu samo radi svojih metoda koje su ga odvele u ludilo i osvetu. Jedan od njegovih prvih brutalnih filmova s priličnom nasilnim scenama od kojih se izdvaja ta scena u svlačionici s mučenjem.
Michel puši karu.

User avatar
Scarface
Posts: 8071
Joined: 30 Jun 2007, 20:24

Re: 1001 film prema izboru posjetitelja HorrorHR-a

Post by Scarface » 25 Jul 2010, 16:45

293. Memories of Murder (2003)


Image

Image Image

Kako najbolje opisat ovaj film? Kao najbolji detektivski triler/dramu kojemu jedan Se7en nije ni do koljena? Kao najbolji film napravljen po istinitom događaju? Kao film s najboljim glumačkim ostvarenjima? Kao film sa savršenim ritmom smijeha, suza i strave? Da, to bi sve bili sasvim točni opisi, i vjerujte, pretjerivanje nije u pitanju.

"Hwaseong serial murders" smatraju se prvim modernim serijskim ubojstvima u Južnoj Koreji koja su potresla zemlju u periodu 1986.-1991 u kojem je 10 žena u rasponu godina 13-72 svezano, mučeno, silovao i ubijeno. Ono što je zastrašujuće jest da ubojica nikad nije pronađen, a još gore od toga je što u J. Koreji postoji zakon koji krivca oslobađa krivnje ukoliko je zločin počinjen prije više od 15 godina. To znači da ako sada i pronađu ubojicu, on nikad neće moći ni biti procesuiran kao optuženik.

Film jako vjerno prikazuje napore detektiva sa svojim manama i vrlinama, granice koje su spremni prijeći da bi došli do odgovora i brzo gubljenje živaca u slučaju nailaska na i najmanjeg sumnjivca.
Scenografija je prekrasna, atmosfera kojom film odiše daje vjernu sliku stvarnosti, a posljednje dvije scene (ona u tunelu i ona 17 godina poslije) daju snažan pečat i udarac u glavu svim gledateljima, te ostavljaju u potpunosti bez daha.

Čak i ako ne volite japanske, korejske, tajlandske i slične filmove, ovo ne smijete propustiti!
I think human consciousness, is a tragic misstep in evolution. We became too self-aware, nature created an aspect of nature separate from itself, we are creatures that should not exist by natural law.

User avatar
remike2
Posts: 4838
Joined: 11 Apr 2010, 11:52
Contact:

Re: 1001 film prema izboru posjetitelja HorrorHR-a

Post by remike2 » 25 Jul 2010, 21:00

294. Blue Steel (1990)

Image

O filmu:
Blue Steel is a 1990 action thriller film, directed by Kathryn Bigelow, and starring Jamie Lee Curtis, Ron Silver and Clancy Brown.

Plot:
Megan Turner is a rookie New York City policewoman who shoots and kills a suspect holding up a convenience store with a .38 Special Smith & Wesson Model 10 revolver. The suspect's .44 Magnum Smith & Wesson Model 29 revolver is taken by a psychopath, Eugene Hunt who commits several bloody and brutal murders. Because the robber's weapon was not found at the scene, Turner is accused of killing an unarmed suspect. While Turner attempts to clear her name, Eugene Hunt begins to romance Turner in a twisted love fetish. The story follows Turner as she fights to keep her badge and solve the murders with the help of Detective Nick Mann whose sidearm is a snubnose .357 Magnum Smith & Wesson Model 66 revolver while trying to figure out her relationship with Eugene Hunt.

Moje mišljenje:
Odličan, zanimljiv i full napet psihološki triler koji nas stavlja u svijet mlade policajke koja se mora boriti protiv teškog psihopata/ubojice i zaustaviti ga prije nego što nastupi novo ubojstvo na ulicama New Yorka. Igra mačke i miša je odlična ko i sama režija Kathyrn Bigalow, jedna od najboljih i najsvestranijih glumica zadnjih 30-ak godina Jamie Lee Curtis je maestralna u ulozi mlade, pomalo naivne, no hrabre i pametne policajke koja uz problem što se mora što prije adaptirati kao uspješan policajac na zadatku i u svom poslu se mora istovremeno i posve nenadano boriti protiv strašnog ubojice koji danju radi na burzi, a noću ubija nedužne ljude, ne primjetivši isprve da joj je on upravo lagano ušao u život, da bi kasnije krenula borba protiv njega u okviru da jednostavno netko mora umrijeti, takva je situacija jer niti jedne druge opcije nema da se riješi cijela priča. Sviđa mi se što sam negdje pročitao da se Jamie Lee Curtis kao i u Halloweenu opet okomila tj. da je zapala na nezaustavljivog ubojicu, koji vjerovatno nije u ligi Michaela Myersa, ali je svejedno jebeno jeziv lik bez jasnog i konkretnog motiva što još više sve što on čini daje jedan bolestan i zastrašujuć štih. Radnja fino teče, ništa prebrzo već lagano nas film uvodi u svijet policajaca, ubojstva, itd... Film prikazuje ne samo jednu potragu za ubojicom, već i potragu samog sebe (u ovom slučaju lika Jamie Lee Curtis) u vidu, je li ona stvarno za taj posao, zašto je ona htjela biti policajka, može li ga ona uhvatiti? Normalno, pritisak je na nju konstantan da se nađe ubojica uz već spomenutu potragu za sobom i onim što ona želi, a ubojstva što se događaju podosta ne pomažu joj u cijeloj priči. Svidio mi se prikaz Manhattana, svijeta policajaca i detektiva, kako on funkcionira, itd... Atmosfera je napeta te film bi se definitivno mogao okarakterizirati kao jedan mračan psihološki triler s daškom erotike, pravilno raspoređene akcije s dosta pucnjave i sjajnih napetih scena, no još i više jednom neizvjesnom i kvalitetnom pričom s dosta drame, depresije te sve to odrađeno sa prvoklasnom glumačkom postavom koja je odradila vrhunski posao. Pored već spomenute Jamie Lee Curtis moram spomenuti Rona Silvera koji glumi psihopata/ubojicu u filmu, on je vjerovatno najbolje odradio posao u ovom filmu, iako su i ostali stvarno sjajni. Čovjek je istinski na pravi način pokazao kako se glumi ubojica/psihopat i to u pravom smislu riječi, teški čudak na tolikom nivou da se naježite od njegove pojave, da vam bude nelagodno od svakog njegovog pogleda i ponašanja, jednostavno savršen portret čovjeka koji uživa u ubijanju, koji neće stati pred ničim da uspije u onom što želi, gazit će svakoga da bude glavni i da okusi moć jer ga sve to neopisivoi bez jasnog razloga pali, pomoću svog života/posla van ubojstava se konstantno provlači, jednostavno savršeno bolestan, pa čak i pomalo perverzan lik sa jezivim pogledom, velikom ljubavi prema pištoljima, moći i ubijanjem. Uglavnom, meni jedan od najdražih trilera iz 90-tih kojeg sam dosad 2 puta pogledao, svakako vrijedan gledanja.

Image

Image

Image

Image
But, you know, I knew something must be rotten in Denmark. There was no way you could like me that much. Man, I can't tell you how relieved I was when you took off your dress, you... you didn't have a dick.

User avatar
Asfodel
Posts: 15492
Joined: 08 Dec 2007, 21:37
Location: Chopping Mall
Contact:

Re: 1001 film prema izboru posjetitelja HorrorHR-a

Post by Asfodel » 29 Jul 2010, 15:37

295. Shutter (2004)

Image

Tajlandski hororac u maniri sličnih azijskih ostvarenja koja se mogu podičiti atmosferom, bliskom tematikom ili primjerice rimejkanjem od strane Amerikanaca.

Film priča priču o mladom fotografu i njegovoj djevojci koji jedne večeri vozeći počine hit and run, a potom počnu doživljavati neobična iskustva putem fotografija. Stvari se zatim počinju komplicirati...
Već sama činjenica da je napravljen remake ovog filma zaslužuje pozornost i znatiželju pa bi se bar zbog toga, ako zbog ničega drugoga, trebao pogledati. No to je, svakako, sitnica od razloga. Pred nama je odličan i atmosferičan film koji zavidno funkcionira na svim razinama. Od glume, kamera, slaganja nepetosti, simbolike iza koje se skriva, jeze (koja se ne sastoji od jednog-dva cimanja, nego pruža puno više) i sl. a ponajprije priče ili ideje. I završetka.
Kalustrofobičan, pomalo tmuran i depresivan - upravo pruža i takav osjećaj i što je najvažnije, podsjeća da bi jedan film horor žanra trebao ponajprije biti - strašan.

ImageImageImage
Last edited by Asfodel on 29 Jul 2010, 19:57, edited 1 time in total.
I mean, a few little tiny murders and everyone just freaks out

User avatar
remike2
Posts: 4838
Joined: 11 Apr 2010, 11:52
Contact:

Re: 1001 film prema izboru posjetitelja HorrorHR-a

Post by remike2 » 29 Jul 2010, 19:19

296. The Dead Zone (1983)

Image

O filmu:
The Dead Zone is a 1983 horror-thriller film based on the Stephen King novel of the same name. Directed by David Cronenberg, the film stars Christopher Walken, Tom Skerritt, Martin Sheen, Herbert Lom, Brooke Adams, Anthony Zerbe, Ken Pogue, and Colleen Dewhurst. The plot revolves around a schoolteacher, Johnny Smith (Walken), who awakens from a coma to find he has psychic powers.

Plot:
Johnny Smith is a young schoolteacher with his whole life ahead of him. Unfortunately, after leaving his fiancee's home one night, he is involved in a wreck with an 18-wheel tractor-trailer and is in a coma for 5 years. When he wakes up from it, he discovers he has an ability to see into other people's lives, past, present and future, by coming into physical contact. But the visions he has are often frightening, and even apocalyptic...

Moje mišljenje:
Horror film kralja body horror filmova Davida Cronenberga koji je uslijedio 1983. godine kada je Cronenberg napravio još jedan veliki horror film: The Videodrome. U kombinaciji sa poznatom producenticom horror filmova Debrom Hill (koja je surađivala i sa Johnom Carpenterom) odlučio je krenuti u jednom novom smjeru sa ovim filmom, odmaknuti se od svoje uobičajene domene body horror filmova tako da je uzeo knjigu Stephena Kinga The Dead Zone i probao staviti tu priču na filmsko platno. Rezultat na kraju je ispao prva liga. Meni osobno jedna od najdražih ekranizacija Stephena Kinga. Priča je dosta teška u smislu da je kako nepredvidiva, tako depresivna i tužna jer nam govori o čovjeku koji je imao sve i koji je vodio jedan normalan život: Johnny je bio profesor, imao je djevojku s kojom je planirao da provede ostatak svog života, sve je bilo odlično za njega, dok se nažalost nije dogodila automobilska nesreća koja je zauvijek promijenila njegov život. Budi se 5 godina nakon kome vidjevši da je izgubio sve no dobio je novi dar: može vidjeti prošlost, sadašnjost i budućnost, konstantne vizije ima u glavi koje mu se što bi se reklo malo-malo javljaju te su zastrašujuće, nevjerovatne te dotiču i samu pomisao o kraju svijeta. Atmosfera je jeziva puna nepredvidivosti, film savršeno pored horrora balansira dramu što film ima na tone gledavši prvenstveno emocije i osjećaje Johnnya koji pati i zbog tog svog "dara" te zbog toga što je izgubio sve, a zatim i njegovih roditelja. U cijeloj priči imamo i jednog serijskog ubojicu kojeg treba zaustaviti tako da tu imamo i kombinaciju trilera, te uviđamo ljigavog političara Grega koji misli samo na sebe, a ne na građane te bi rođenu majku prodao samo da uspije i profitira u onom što želi. Njega je odigrao veliki Martin Sheen na pravi način da vam se zgadi zbog svojih postupaka i ponašanja, dok je glavna zvijezda filma daleko ipak Christopher Walken kao Johnny koji ne može izaći na kraj sa svim problemima, tužan je lik tako da gledatelj ne može nikako, a da ga ne žali te da se ne suosjeća sa njim, njegovim životom i tragičnom sudbinom. Pošto je Cronenberg u pitanju film ne bježi od dosta jezivih i zastrašujućih scena sa odličnom kamerom i glazbom, no ništa u rangu body horrora, jer sam film više igra na kartu priče i likova, ovo je na kraju ipak zapravo jedan tragičan portret čovjeka koji je u jednom trenutku imao sve, u drugom izgubio, da bi onda ispaštao i snosio posljedice svoje velike tragedije. Kraj je nevjerovatno tužan, nema šanse da ostanete ravnodušni na njega i da vas ne dirne. Definitivno je u pitanju jedan od najboljih filmova Davida Cronenberga, tužan, depresivan i fantastičan horror film kojeg svakom preporučujem za pogledati.

Image

Image

Image

Image
But, you know, I knew something must be rotten in Denmark. There was no way you could like me that much. Man, I can't tell you how relieved I was when you took off your dress, you... you didn't have a dick.

User avatar
Asfodel
Posts: 15492
Joined: 08 Dec 2007, 21:37
Location: Chopping Mall
Contact:

Re: 1001 film prema izboru posjetitelja HorrorHR-a

Post by Asfodel » 31 Jul 2010, 15:28

297. Empire of the Sun (1987)

Image

Vjerujem svima poznata nagrađivana ratna drama koja je zapravo ekranizacija polubiografskog Ballardovog romana, koji je usput koautor i scenarija. Režije se prihvatio Spielberg. Vremenski je smješten film u Drugi svjetski rat, točnije japansku invaziju Kine. Središnji lik je dječak, razmaženi britanski bogatunčić, koji dospijeva u japanski zarobljenički logor i tako biva odvojen od svog sigurnog i bezbrižnog života. Tamo postaje sasvim drukčiji i samostalniji...

Iako je film o ratu, ima jasnu antiratnu poruku. Stavlja pod povećalo sasvim netipičan izbor glavnog lika u jednoj ratnoj priči - dijete. Tema je teška i tužna. Može se promatrati s više aspekata; djeca u ratu, promatranje protivničke strane, odrastanje i sazrijevanje i sl.
Dosta scena je upečaljivo, u smislu da ih ljudi pamte dalje u životu. Nemalu ulogu je odigrala i prekrasna glazba (velška uspavanka Suo Gan :heart: )... Christian Bale je već kao mali bio veliki, odradivši tako snažnu i bitnu ulogu dječaka kojem je oteta bezazlenost i nevinost.
Ukratko, dugačka drama, potresna i snažna, nekima možda patetična, koja spada u onaj tip filmova koji se ne gledaju bez razloga više puta u životu.

Image ImageImage
I mean, a few little tiny murders and everyone just freaks out

User avatar
DrugsBunny
Posts: 4640
Joined: 02 Nov 2009, 23:39
Location: Osijek
Contact:

Re: 1001 film prema izboru posjetitelja HorrorHR-a

Post by DrugsBunny » 31 Jul 2010, 17:30

298. Paths of Glory (1957)
Image
O Filmu: Paths of Glory is a 1957 American war film by Stanley Kubrick based on the novel of the same name by Humphrey Cobb.

Plot: When soldiers in WW1 refuse to continue with an impossible attack, their superiors decide to make an example of them.
Image
Paths of Glory je, uvjerljivo, jedan od najboljih ratnih filmova koje sam gledao. Film obiluje kompliciranim, ali realnim međuljudskim odnosima prikazanim kroz aspekt prvog svjetskog rata. Osim toga je, izvrsni redatelj Stanley Kubrick, uspio savršeno predočiti jednu bitku iz već navedenog rata. Gluma je na vrlo zavidnom nivou, a neočekivani obrati i događaji će vas čekati na svakom koraku. Također je garantirano da će Paths of Glory ostaviti vrlo snažan utisak na vas, pogotovo posljednjom scenom. Još jedno remekdjelo nenadmašivog Kubricka.
...I wrapped our love in all this foil,
Silver-tight like spider legs
I never wanted it to ever spoil,
But flies will lay their eggs...

User avatar
remike2
Posts: 4838
Joined: 11 Apr 2010, 11:52
Contact:

Re: 1001 film prema izboru posjetitelja HorrorHR-a

Post by remike2 » 31 Jul 2010, 19:30

299. Henry: Portrait of a Serial Killer (1986)

Image

O filmu:
Henry: Portrait of a Serial Killer is a 1986 film (released in 1990) directed by John McNaughton about the random crime spree of a serial killer who seemingly operates with impunity. It stars Michael Rooker as the nomadic killer Henry, Tom Towles as Otis, a prison buddy with whom Henry is living, and Tracy Arnold as Becky, Otis’ sister. The character of Henry is loosely based on real life serial killer Henry Lee Lucas. The film was shot on 16mm in less than a month with a budget of only $110,000. The film was ranked #2 on Bravo's 13 Scariest Movie Moments.

Plot:
Henry likes to kill people, in different ways each time. Henry shares an apartment with Otis. When Otis' sister comes to stay, we see both sides of Henry; the "guy-next-door" and the serial killer. Low budget movie, with some graphic murder scenes.

Moje mišljenje:
Film baziran na stvarnim događajima serijskog ubojice Henrya Lee Lucasa koji je prema svojim riječima ubio oko 600 ljudi, da bi kasnije se govorilo da je ubio 350, pa oko samo 40, no činjenica ostaje da je teški serijski ubojica koji je za svoje zločine završio u zatvoru gdje je u 64. godini 2001. godine umro. Film je dosta podcijenjen, a daleko je jedan od najboljih ne samo horror filmova 80-tih, nego svih vremena. Bez problema bih ga svrstao među 20 najboljih horrora svih vremena koji je istovremeno šokantan, realističan i surov. Kad je u pitanju pogled na serijskog ubojicu, ovo je za mene najbolji film po tome. Snimljen sa nevjerovatno malim budžetom ono što film nudi jest realističnost i jednu veliku snagu, cijeli film se doima kao stvarnost, ko da gledamo nešto što se stvarno dogodilo upakirano u jedan "ajme majko mila" strava i užas dokumentarac u kombinaciji drame i horrora. Atmosfera je nevjerovatno turobna i teška, kroz film osjetimo dosta teške depresije i beznađe upotpunjenu jezivom glazbom i fantastičnom režijom. Lokacije su autentične, pravi jezivi prikaz Chicaga od svakodnevnih pogleda na kuće i susjedstvo do noćnog života. Film ne puca direktno na ubojstva i samo to ko neki slasher sa što više krvi, itd... već iskreno i istovremeno šokantno se bavi temeom nasilja i serijskih ubojica dajući nam portret čovjeka koji je pravo ljudsko biće, ne neki Freddy, Jason, itd... koji ne postoje već osoba koja stvarno postoji, ljudi kao Henry postoje, tip osobe koja može biti svačiji susjed, koja se doima na prvo oko sasvim ok osoba, no ta ista osoba (u ovom slučaju) je jedna teško mentalno nestabilna osoba koja iznutra pati zbog raznih samo njoj jasnih razloga i koja ubija nedužne osobe svaki dan, to je njoj normalno ko što je većini normalno kupovati kruh i mlijeko svaki dan tako da Henry ovdje ubija jer si on utuvio u glavu da on to mora, to je njemu ko neki posao što svaki dan čini. Ne pokazuje nikakve emocije te svaki njegov korak i rečenica koju izgovara je zastrašujuće za čuti i vidjeti. Ubojstva nema puno (dosta je toga offscreen) no ono što je briljantno kod njih jest da ona onscreen dođu kad najmanje očekujete, ko jedan težak i strašan šamar u lice, ko da vam je netko nož u leđa zabio, dosta scena će vam se zarezati zauvijek u glavu zbog svog nevjerovatnog prikaza. Film sadrži dosta bolesnih scena (jedna scena posebno se svakom uvuće u glavu, neću puno otkrivati no sadrži gledanje nečega na TV-u - prebolesno, jedna od najstrašnijih scena u povijesti u horror filma). Film nam ne prikazuje samo svijet Henrya već i njegovog gotovo jednako bolesnog prijatelja Otisa kojeg lagano uvlači u svijet ubojstava te uviđamo Otisovu sestru Becky koja je pravi prikaz djevojke iz susjedstva, no istovremeno je dosta naivna i depresivna koja dolazi bratu nakon dosta vremena u posjetu ne znajući šta ju sve čeka i u šta se uvukla. Gluma je realistična i dirljiva od svih, a naročito Michaela Rookera kao Henry, no svi su za čistu desetku. Dijalog je dirljiv i zastrašujuć. Završnica je u najmanju ruku nevjerovatna i brutalna, dok je sam kraj neopisivo jeziv da će vas ostaviti u razmišljanju ne samo o kraju već o cijelom filmu. Bolestan, šokantan, briljantan i strašan. Sramotno da do 1990. godine nije izašao zbog neslaganja s MPAA u vezi nasilja u filmu, a sve je problem bio zapravo u lošem marketingu i nevjerici producenata da je film toliko dobar i da će uspjeti, a uspio i to kako: pravi horror film od glave do pete pun strave i užasa u realističnom tonu i duhu, jedan od najboljih horror filmova svih vremena, neće vas ostaviti ravnodušnim niti ćete ga vjerujem skoro zaboraviti, preporuka svima za pogledati!

Image

Image

Image

Image
But, you know, I knew something must be rotten in Denmark. There was no way you could like me that much. Man, I can't tell you how relieved I was when you took off your dress, you... you didn't have a dick.

User avatar
john_constantine
Posts: 27523
Joined: 06 Oct 2006, 17:25

Re: 1001 film prema izboru posjetitelja HorrorHR-a

Post by john_constantine » 31 Jul 2010, 19:42

300. Amores Perros aka Love Dogs (2000)

Image
Three interconnected stories about the different strata of life in Mexico City all resolve with a fatal car accident. Octavio is trying to raise enough money to run away with his sister-in-law, and decides to enter his dog Cofi into the world of dogfighting. After a dogfight goes bad, Octavio flees in his car, running a red light and causing the accident. Daniel and Valeria's new-found bliss is prematurely ended when she loses her leg in the accident. El Chivo is a homeless man who cares for stray dogs and is there to witness the collision.
Tri isprva različite, ali povezane priče kojima je zajedničko automobilska nesreća. Fantastična i izvrsna drama podijeljena u tri radnje, s različitim likovima, s scenama borbi pasa, mučnoj potrazi za psićem ili neobičnu igru između dvojice i beskućnika. Odlične uloge od kojih treba izdvojiti poznatog glumca Gaela García Bernala. Ako vam se dopao 21 grams, ovo je još jedan odličan film slične ideje.
Michel puši karu.

Post Reply