
Britanski novinar Arthur Stuart istražuje nestanak iz medija negdašnje zvijezde zlatnog doba glam rocka i svog osobnog idola Briana Sladea. Isti je ostao zaboravljen zbog lažno podmetnute priče o vlastitom ubojstvu. Na tada mladu zvijezdu je jako tada utjecao već afirmirani i žestoki Kurt Wilde s kojim je i ljubovao. Priča tako ide u prošlost i Arthur se prisjeća tog šarenog doba i svoje mladosti rekonstruirajući minulo vrijeme.
Psihodelija i pederluk! ...površni gledatelj bi pomislio kako se na to ovaj film svodi. Zapravo je stvar u tome da je ovo više od filma, ovo je iskustvo. I usput nije jedina glazbena drama Todda Haynesa. U središtu ovog kiča stoje tri glumca, sve jedan talentiraniji od drugoga: Rhys Meyers, McGregor i Bale.. i film se može pohvaliti njihovim upečatljivim izvedbama (od kojih je možda najviše McGregor ukrao film svojim žestokim likom). Zatim glazbom, ne tako običnom narativnom strukturom i uspješnim prenošenjem duha ranih sedamdesetih. No najbitnije je da se može pohvaliti nevjerojatnom činjenicom da je skoro svaka sitnica, pjesma, naziv nečega, crta nečije ličnosti, crtica ili događaj iz nečijeg života - zapravo inspirirana stvarnim ljudima/događajima. To se prvenstveno odnosi na tri glazbene institucije zvane David Bowie, Iggy Pop i Lue Reed.



