Ingmar Bergman
Posted: 30 Jul 2007, 12:56
Ingmar Bergman
Egzistencijalist, majstor atmosfere, karaktera i psihičkih stanja preminuo je u 90. godini života, ostavivši za sobom neizbrisiv trag u svijetu filma i filmskoj umjetnosti općenito.
Jedan od najvažnijih filmskih redatelja 20. stojeća.
Legendarni filmaš preminuo je u svom domu na otoku Faro u Baltičkom moru u 90. godini.
Njegov život i filmski opus obilježili su događaji iz najranijeg djetinjstva i mladosti. Odnosi u njegovoj obitelji još od njegova rođenja bili su poremećeni – majka zaljubljena u drugog muškarca, otac koji prijeti samoubojstvom, brat koji ga zlostavlja, mlađa sestra s kojom je iznimno blizak...
Kao dječak bio je rastrgan između svoje prirode i strogog, krutog odgoja u obitelji koja je, kao svećenička, trebala služiti kao primjer. Zbog toga ga odmalena prati osjećaj krivnje, koji će kasnije postati česta tema njegovih filmova.
U njegovim filmovima prevladava egzistencijalistička tematika – izolacija pojedinca, obiteljski odnosi, nekvaliteta muško-ženske komunikacije.
Filmovi su mu često mračnih tonova, prigušenih boja, a velik je naglasak dan karakterima – posebno uz brojne frontale glumaca i krupne kadrove.
Zbog portretiranja žena i prikazivanja ženske seksualnosti (često nastrane), nerijetko su ga pljucnule feminističke udruge, a nije ga mazila ni svjetska kritika.
Bergman ulazi u svijet sedme umjetnosti filmom Hets, za koji je radio scenarij.
Simpatije švedskih filmofila osvaja filmom Sawdust and Tinsel, dok mu put do međunarodne publike otvara film Osmijeh u ljetnoj noći (1955.), za kojim slijede Divlje jagode i u Cannesu nagrađeni Sedmi pečat(1957.), kojim Bergman stječe svjetski ugled i vječnu slavu.
Među njegovim zrelijim ostvarenjima ističu se Persone, Scene iz bračnog života (1974.) te Fanny i Alexander (1982.).
Za bogati filmski opus nagrađen je trima Oskarima.
Jedan je od rijetkih filmskih redatelja koji je kao umjetnik ostvario gotovo apsolutnu slobodu stvaranja ne pristajući ni na kakav kompromis komercijalne proizvodnje.
Njegov status i važnost u svijetu filma potvrdila su i dva velika priznanja – Zlatna palma za ukupni rad dodijeljena na 50. filmskom festivalu u Cannesu 1997. i Oskar koji mu je 1970. godine Hollywood dodijelio za životno djelo.
Osobno mi je Sedmi Pečat njegov najbolji film..
R.I.P.
Egzistencijalist, majstor atmosfere, karaktera i psihičkih stanja preminuo je u 90. godini života, ostavivši za sobom neizbrisiv trag u svijetu filma i filmskoj umjetnosti općenito.
Jedan od najvažnijih filmskih redatelja 20. stojeća.
Legendarni filmaš preminuo je u svom domu na otoku Faro u Baltičkom moru u 90. godini.
Njegov život i filmski opus obilježili su događaji iz najranijeg djetinjstva i mladosti. Odnosi u njegovoj obitelji još od njegova rođenja bili su poremećeni – majka zaljubljena u drugog muškarca, otac koji prijeti samoubojstvom, brat koji ga zlostavlja, mlađa sestra s kojom je iznimno blizak...
Kao dječak bio je rastrgan između svoje prirode i strogog, krutog odgoja u obitelji koja je, kao svećenička, trebala služiti kao primjer. Zbog toga ga odmalena prati osjećaj krivnje, koji će kasnije postati česta tema njegovih filmova.
U njegovim filmovima prevladava egzistencijalistička tematika – izolacija pojedinca, obiteljski odnosi, nekvaliteta muško-ženske komunikacije.
Filmovi su mu često mračnih tonova, prigušenih boja, a velik je naglasak dan karakterima – posebno uz brojne frontale glumaca i krupne kadrove.
Zbog portretiranja žena i prikazivanja ženske seksualnosti (često nastrane), nerijetko su ga pljucnule feminističke udruge, a nije ga mazila ni svjetska kritika.
Bergman ulazi u svijet sedme umjetnosti filmom Hets, za koji je radio scenarij.
Simpatije švedskih filmofila osvaja filmom Sawdust and Tinsel, dok mu put do međunarodne publike otvara film Osmijeh u ljetnoj noći (1955.), za kojim slijede Divlje jagode i u Cannesu nagrađeni Sedmi pečat(1957.), kojim Bergman stječe svjetski ugled i vječnu slavu.
Među njegovim zrelijim ostvarenjima ističu se Persone, Scene iz bračnog života (1974.) te Fanny i Alexander (1982.).
Za bogati filmski opus nagrađen je trima Oskarima.
Jedan je od rijetkih filmskih redatelja koji je kao umjetnik ostvario gotovo apsolutnu slobodu stvaranja ne pristajući ni na kakav kompromis komercijalne proizvodnje.
Njegov status i važnost u svijetu filma potvrdila su i dva velika priznanja – Zlatna palma za ukupni rad dodijeljena na 50. filmskom festivalu u Cannesu 1997. i Oskar koji mu je 1970. godine Hollywood dodijelio za životno djelo.
Osobno mi je Sedmi Pečat njegov najbolji film..
R.I.P.
