1001 film prema izboru posjetitelja HorrorHR-a

dragonheart · Post by **dragonheart** » 12 Nov 2007, 14:04

76.The Shadow (1994)

Ne znam kako je prošao The Shadow kod kritike i publike davne 1994.,no eto meni je oduvijek bio jedna od dražih ekranizacija stripa.
U glavnoj ulozi je najslavniji glumac braće Baldwin,Alec...
Ukratko radi se o čovjeku sa sposobnosti zamagljivanja uma,koji doista nije želio biti "iskupljen"za zla koja je radio,no bio je prisiljen te se nakon godina odsustva vraća iz Tibeta u New York gdje se bori protiv kriminala kao junak koji "The Shadow"...
Za razliku od ostalih brojnih superjunaka on osobama kojima spasi život,traži nešto zauzvrat te im dijeli svoje prstenje,te oni htjeli,ne htjeli postaju njegovim agentima.
U filmu ima dosta spektakularnih specijalnih efekata,spooky glazbe,i nekakvo campy-noir ozračje,i po meni unatoč nekih bezveznih novinskih kritika jedino jeostvarenje koje se može mjeriti sa Burtonovim Batmanima.

Dragonrage · Post by **Dragonrage** » 12 Nov 2007, 14:22

77. Mad Max (1979)

Tko bi rekao da će taj jeftini (koštao je svega 300 tis. AUD, od kojih je 15 tis. otišlo Gibsonu), sirovi post-apokaliptični film ceste sa hrpom jurnjava i razbijanja autiju, te sa zbilja jednostavnom pričom osvete prepune klišeja, doživjeti takav komercijalni uspjeh te davne 1979. godine u domovini a kamo li u svijetu (u domovini je zaradio 8 mil$, a u cijelom svijetu oko 100 mil$), te još k tome do danas postati kultni film, tim više što se ne radi o Američkom proizvodu nego o Australskom. Ali je...ponajviše zbog toga što je imao tada specifičnu fabulu (post-apokaliptična budućnost), drugačiji način uvođenja publike u priču, te drugačiji način na koju su portretirani likovi, kao i karakterističnu sirovu, moglo bi se reći pankersku, post-apokaliptičnu atmosferu i vizualni identitet, kao i na kraju krajeva realne, opasne i adrenalinske jurnjave koje se još i dan danas smatraju među najrealnijim jurnjavama i stuntovima izvedenim na filmu.
A uz sve to, upravo je taj film napravio od Mela Gibsona...Mela Gibsona, koji samo tom filmu i toj kultnoj ulozi može zahvaliti svoj današnji status velike filmske zvijezde. Da stvar bude još bolja, Gibsonu ta uloga nikada nije ni bila namijenjena, tj., dobio ju je sasvim slučajno...naime on je na audiciju za "Mad Maxa" došao kao podrška i pratnja svome prijatelju, ali kad su ga producenti vidjeli prepunog masnica i ogrebotina preostalih iz opake barske tučnjave, pomislili su da se tip zbilja pripremio za ulogu, pa su ga odlučili angažirati. I tako je Mel ušao u legendu kao pobješnjeli Max, antijunak u koži, koji luta post-apokaliptičnom Australijom u svom nabrijanom autu, posljednjem V8 Interceptoru, sa skraćenom dvocijevkom u jednoj ruci, i psom u drugoj.
"Mad Max" je inače osvojio nekoliko nagrada u Australiji, kao što je nagrada Australskog Filmskog Instituta (AFI) za dostignuća u montaži, zvuku, i za najbolji originalni soundtrack, te je do 2000. godine držao rekord u Guinnessovoj Knjizi Rekorda kao najjeftiniji film sa najvećim profitom. No te 2000. ga je sa tog "trona" skinuo film "The Blair Witch Project".
Kako u ono vrijeme Gibson još uopće nije bio poznat, ni u domovini, a kamo li u svijetu, trailer filma nije bio fokusiran na samu radnju i njega, nego su u traileru prikazivali samo akciju...jurnjave i razbijanja kako bi privukli publiku. Uz to, film je za Američko tržište bio sinkroniziran jer (glupi) Ameri nisu najbolje razumjeli Australski engleski zbog njihovog naglaska i slenga.
Film je snimljen u vremenu od 12 tjedana, i bio je to prvi Australski film sniman u anamorfnom widescreenu. Kako je budget filma bio iznimno malen, čak i za ondašnje pojmove, a kamo li današnje, jedino je Gibson imao pravo kožno odijelo, dok su svi ostali glumci, koji su glumili policajce imali jeftina odjela od lažne kože. Policijski auti koji su korišteni u filmu su se konstantno popravljali kako bi se mogli iznova koristiti. A najzanimljivije od svega je što su Miller i Byron Kennedy, producent filma, montirali film u Byronovoj kući, na stroju koji je posebno za to načinio Byronov otac, inače inžinjer po struci.
Sve u svemu, "Mad Max" je jednostavan, pomalo sirov, pa danas čak i trashy film. No isto tako je i efektan, nezaboravan i kultni film, koji je uvelike utjecao na filmski žanr, te danas slovi kao malo remek-djelo koje se svakako isplati pogledati. Čisti dokaz kako je i za jako, jako malo para moguće snimiti nešto kvalitetno ako imate dovoljno mašte i kreativnosti.

john_constantine · Post by **john_constantine** » 12 Nov 2007, 17:16

78. From beyond

Jedan od ozbiljnijih i vrlo jezovitih horora o metarmofoznim bićama po lovecraftovoj priči. Uz spooky muziku i zvukove, bizarna stvorenja s druge dimenzije, i sjajnog odvratnog negativca koji se kasnije preobražava u odvratno stvorenje. Hrpa brutalnog nasilja, napetost, horor atmosfera, bizarne scene smrti, sama ideja filma, bizarna scena s crvom u glavi i dio u bolnici, i završetak. Jedan od rijetkih stvarno jezovitih horora.

dr_gonzo · Post by **dr_gonzo** » 12 Nov 2007, 17:41

79. The Good, the Bad and the Ugly (1966)

FIlm sadrži scene:

Redatelj: Sergio Leone

Uloge:
Eli Wallach..............Tuco (The Ugly) ili punim imenom Benedito Pacifico Juan Maria Ramirez
Clint Eastwood........Blondie (The Good)
Lee Van Cleef.........Angel Eyes Sentenza (The Bad)

SADRŽAJ:
"- Tri čovjeka (odmetnik plaćenik, bandit i lovac na ucijene) traže $200,000 koje je Bill Carson zakopao na obljižnem groblju Sad Hill. Tko će od njih uspijeti se dokopati velikog novca u vihoru Građanskog rata i ostati živ...?"

Moje Mišljenje:
"- Sergio Leone u svom najboljem svijetlu, Ennio Morricone stvara svoj najbolji soundtrack, a troje glumaca ostvaruju svoje sigurno najbolje uloge (možda ne baš Clint, ali Wallach i van Cleef zasigurno). Pravi pravcati western film sa prepun revolveraških okršaja, pamtljivih rečenica (nemojmo zaboraviti duge kadrove) i prikaz najboljeg kauboja kojeg je svijet vidio u western filmovima - Benedita Pacifica Juana Mariae Ramireza Tuca."

Dragonrage · Post by **Dragonrage** » 12 Nov 2007, 17:44

80. Mad Max 2: The Road Warrior (1981)

Dok je "Mad Max" bio onako više "drama" sa adrenalinskim jurnjavama, "Mad Max 2: The Road Warrior" snimljen samo dvije godine kasnije, je bio potpuno drugačiji od originala, mračniji, nasilniji i pomalo psihodeličan, priča za sebe...gotovo da osim gl. junaka nije imao nikakve veze s originalom, te je publici nudio ono što im se najviše svidjelo u originalu - jurnjave i razbijanja, kao i mnogo, mnogo krvavog nasilja od početka pa do kraja. Zbog toga su ga mnogi smatrali, a još uvijek i smatraju previše nasilnim.
"Mad Max 2" je jedan od onih rijetkih filmova koji se opravdano smatraju boljim od originala, jer je u mnogo čemu nadmašio original. Osim što je ostvario bolji box office rezultat (u Australiji je zaradio 11 mil$, a u ostatku svijeta preko 100 mil$), unio je i pravu revoluciju u akcijski žanr te postavio nove standarde koje su kasnije mnogi filmovi kopirali i slijedili, a Mel Gibsonu je donio status svjetske zvijezde koji je prvim "Maxom" bio samo naznačen. Također je imao pametno osmišljene likove i zanimljivu , pa čak i za ono vrijeme originalnu priču, te još mračniju, post-apokaliptičnu atmosferu koja mu je davala specifičan vizualni identitet, kao i žestoku revolucionarnu akciju te izvrsne kostime, zbog čega ga publika još i dan danas obožava.
Tu bih posebice istaknuo Hrvatsku publiku, Naime ovaj film se nalazi na visokom 14. mjestu top ljestvice 50 najboljih filmova XX st. prema izboru Hrv. gledatelja, koju je objavio naš filmski časopis "Hollywood" 2000. godine u svom 50-om broju nakon četveromjesečne ankete, što govori dovoljno samo za sebe.
Budućnost je ovdje prikazana još opakija i još mračnija nego u originalu...sve je prepuno raznoraznih divljaka, nomada, pankera, luđaka itd. koji izgledaju kao da su izletjeli iz vikinškog doba, ali umjesto da jašu na konjima i vitlaju mačevima, jure okolo na nabrijanim mašinama koje idu na nitro te koriste noževe, sačmarice, samostrele, bejzbol palice i ostala oružja. Ovdje civilizacije gotovo da i nema, kao i goriva oko kojeg se svi međusobno bore i ubijaju...ovo je divlji zapad, ali bez konja i zakona. Ovaj nastavak ujedno na početku u kratko objašnjava kako je došlo do te situacije, što u originalu nije bilo objašnjeno. Brutalniji je, ali i mrvicu zabavniji od originala zahvaljujući glumcu Bruce Spenceu i liku pilota kojeg on glumi, koji pridonosi humoru.
Gibson opet rastura ekranom...Max je ovaj put usamljeni lutalica, koji misli samo na sebe, lešinar koji živi dan za danom i traga za gorivom kojeg je sve manje kako bi njegov V8 i dalje jurio pustopoljinama post-apokaliptične Australije. No ubrzo od usamljenika postaje junak dana...iako on to zapravo ne želi, njega zanima samo gorivo. Ali s vremenom se tu vidi jedan trag ljudskosti koji je ostao u njemu nakon pogibije obitelji.
Millerova režija je još bolja nego u originalu...ovdje postiže prikazati potpuno rasulo društva u kojem jedinu vrijednost ima gorivo, post-apokaliptični nered, te postepeno gradi napetost i tako nas uvodi u grand finale...legendarnu 20-minutnu jurnjavu u maniri "Ben Hura", sa kamionom, motorima, autima i još raznoraznim nabrijanim i sklepanim vozilima, prepunu spektakularnih stuntova, koja se još i dan danas, po mom mišljenju zasluženo svrstava među najbolje filmske jurnjave ikada.
Kamera je opet smještena u samu akciju, i doslovno možemo vidjeti brutalnost i žestinu tih sudara na ekranu, što na daje iluziju stvarne opasnosti, a ne bezopasnih stuntova. Dijelovi "mašina" lete na okolo, kao i udovi ljudi koji ih voze...sve u cjelini izgleda poput nekog demolition derbya. Ono što su Miller i njegova ekipa snimili na ovom filmu, i kako su snimili a da nitko nije poginuo, ne polazi mnogim redateljima ni u današnjim filmovima uz svu tu tehnologiju koju imaju na raspolaganju i CGI specijalne efekte, jednostavno fenomenalno...antologija.
No osim izvrsne akcije, Miller nam je isporučio izvrsne životne likove, tj., usredotočio se je na njihovu karakterizaciju. Kao što rekoh ranije, Max je ovaj puta čovjek bez ičega koji samo želi preživjeti u tom okrutnom svijetu, veoma sličan negativcima, hordi barbara koji žele isto što i on - gorivo. No za razliku od njih, koji gotovo da ne znaju za milost, u njemu je ipak ostao djelić ljudskosti, što prema kraju filma izađe na vidjelo, posebice u njegovom odnosu sa klincem, kojeg je inače odglumio Emil Minty. Skupina ljudi koja brani rafineriju je prepuna raznoraznih likova i karaktera, ali sve njih krasi jedna osobina...želja za boljim životom koju im može osigurati gorivo, i spremni su učiniti sve da ga zaštite.
Tu su i već spomenuti negativci...meni osobno se urezao u pamćenje psihotični Wez, "dog of war", kojeg je izvrsno odigrao bivši S.A.S. komandos Vernon Wells. Tip dominira ekranom, i zbilja djeluje zastrašujuće, čak mnogo više od vođe horde, monstruoznog i nabildanog Humungusa, čije očito groteskno lice uopće ne vidimo jer je sakriveno iza željezne maske. Njega je pak odglumio Kjell Nilsson, inače bivši Olimpijac i dizač utega. Kad več spominjem glumce, ne smijem zaboraviti i Michaela Prestona kao Pappagalla, vođu skupine koja brani rafineriju (meni osobno tip iznimno liči na Micka Jaggera).
Baš kao i u originalu, pohvale opet idu i muzici Briana Maya...soundtrack nastavka je još bolji nego onaj iz originala, te ovdje muzika uvelike pomaže podizanju adrenalina i stvaranju pomalo jezivog ugođaja beznađa...savršeno se uklapa sa onime što vidimo na ekranu.
Sve u svemu, "Mad Max 2: The Road Warrior" je klasik žanra, izvrstan kultni film koji ne zastarijeva, te nas podsjeća kako su se nekad snimali izvrsni filmovi.
Kao što već rekoh na početku, jednom riječju...antologija, film koji svaki filmofil mora pogledati.

john_constantine · Post by **john_constantine** » 12 Nov 2007, 17:51

81. Deep rising (1998.)

Stephen Sommers, tvorac filmova B kategorije iza sebe ima i jedan od zabavnijih uvrnutih naslova nakrcan humorom, CGI stvorenjima, zabavnom režijom i likovima kakve B kategorija sadržava uz horor efekte. Stvorenja (large-sized, tentacled, man-eating sea creatures) sigurno nisu pretjerano originalna, ali su i više nego zabavna uz obilnu količinu krvi i iznutrica uz dobru scenu akcije i zabavnih dijaloga.

Finnegan: What you got there?
Pantucci: Peanut...
Finnegan: Peanut?
Pantucci: Peanut.
Finnegan: Okay, peanut...
Pantucci: [Joey drops his peanut in the water] Shit!

AlabamaSmokeOne · Post by **AlabamaSmokeOne** » 12 Nov 2007, 17:56

82-Dr.Strangelove Or How I Learned To Stop Worrying And Love The Bomb

ne znam zasto ovo vec netko nije naveo..najbolji kubrickov film, kontraverzan za svog vremena, crna komedija o hladnom ratu..odlicna atmosfera od pocetka do kraja filma..peter sellers u vise uloga..i odlican kraj filma kad pocne kraj svijeta, a oni raspravljaju kako ce odrzati ljudsku civilizaciju..i jos uz sve svira "we'll meet again"

dr_gonzo · Post by **dr_gonzo** » 12 Nov 2007, 18:09

83. A Fistful of Dynamite (1971)

Film sadrži scene:

Redatelj: Sergio Leone

Uloge:
Rod Steiger............Juan Miranda
James Coburn........John (Sean) H. Mallory

SADRŽAJ:
"- Stručnjak za eksplozive i bivši pripadnik IRA-e silom prilika se udružuje sa meksičkim banditom kako bi ukrali zlato iz banke Mesa Verde, koje zapravo skirva veliku tajnu, dok Meksička revolucija tinja..."

Moje MIšljenje:
"- Opet Leone i opet fenomenalan film (koji je bliži Divljoj Hordi nego standardnim westernima...antiwestern), Morricone sa svojim drugim najboljim soundtrackom, no opet ono što zadivljuje jeste dva gl. glumca J. Coburn i pogotovo legenda Rod Steiger kao Juan Miranda (drugi najbolji kauboj ikad viđen na western filmovima) koji je ostvario jako složenu i upečatljivu ulogu.... Ma, predivno na kvadrat."

Dragonrage · Post by **Dragonrage** » 12 Nov 2007, 18:17

84. They Live (1988.)

"They Live" je definitivno jedan od Carpenterovih najzabavnijih (ako izuzmemo kung fu horror zafrkanciju "Big Trouble in Little China") i najboljih filmova uz "Escape from New York" i "The Thing". Ta crnohumorna SF satira o vanzemaljcima koji nesmetano žive među nama zahvaljujući stroju kojim su nas sve hipnotizirali, te utječu na naše odluke, umrtvljuju naša osjetila i kontroliraju naše živote, još i danas djeluje jednako zabavno i zanimljivo, pa čak do neke mjere i originalno. Inače, koncept priče, da je svijet koji nas okružuje samo prividna iluzija za zavaravanje ljudi iza koje se nalazi malo mračnija stvarnost, vuče dosta paralela sa radnjom velikog hit filma iz 1999. godine, "The Matrix". Zapravo ne bi me uopće začudilo da su Wachowski, redatelji i scenaristi spomenutog filma, veći dio inspiracije za svoj film crpili upravo iz ovog malog Carpenterovog remek-djela. No, za razliku od Carpentera, koji je tu priču obradio u maniri zabavnog SF akcića i satire na tadašnje društvo, prikazujući vanzemaljce kao bogate ljude na visokim pozicijama koji vladaju masama, te ih kontroliraju uz pomoć medija (TV, reklama, časopisa itd.), Wachowski su se u svom filmu uz onaj akcijski aspekt priče usredotočili i na onaj filozofski, u koji Carpenter nije toliko ulazio.
Ovaj film je osim po zabavnoj i zanimljivoj priči ostao svakako zapamćen i po nekoliko sada već kultnih dijaloga, od kojih je najpoznatiji svakako onaj "I have come here to chew bubble gum and kick ass...and I'm all out of bubble gum". Nju je kasnije u nešto izmijenjenoj verziji frajerski izgovarao Duke Nukem u popularnoj FPS video igri "Duke Nukem 3D", kao i jedan od junaka novijeg filma "Spartan" Davida Mameta. Rečenicu su i neki izvođači poput Monastic Squida ili Ice Cubea iskoristili u nekim svojim pjesmama. Zanimljivo je kako je Roddy Piper, inače nekadašnji wrestler, koji igra glavnog bezimenog junaka sam osmislio i dodao tu rečenicu u scenarij. Točnije, to mu je bila jedna od mnogobrojnih ideja, krilatica za uvod u njegove borbe.
A uz zabavne dijaloge i glumačke izvedbe, "They Live" se može pohvaliti i sa jednom od najzabavnijih i najžešćih uličnih tučnjava snimljenih na filmu, onom između Pipera i Davida. Originalno je Carpenter zamislio da ta tučnjava traje nekih dvadesetak-tridesetak sekundi, no Piper i David su odlučili izvesti tučnjavu za stvarno, te su u biti svi udarci u filmu stvarni, osim onih u lice i međunožje. Tri tjedna su se pripremali za tu tučnjavu, što je itekako vidljivo na ekranu. Tučnjava traje nekih 5 minuta i zbilja djeluje brutalno, prljavo, divlje i realno, ali i zabavno bez fancy kung fu poteza.
Iako je budžet filma iznosio tek 3 milijuna $, i s obzirom na godine u kojima je snimljen, vizualno film izgleda dosta solidno. Efekti su, iako ih nema mnogo, dobro odrađeni, a akcija je vizualno atraktivna još i danas. Doduše izgled, tj. maske vanzemaljaca danas, a pretpostavljam da su i onda, izgledaju prilično smiješno i jeftino. Jasno se vidi da se radi o gumenim maskama koje glumci nose na licu. Čak možete primijetiti kako glumcima miču usta ispod maske dok pričaju. No to nimalo ne smeta, dapače, to daje filmu jedan određeni simpatični trash štih. Kao i za svaki svoj film koji je režirao, tako je i za ovaj Carpenter skladao glazbu, uz malu pomoć Alana Howartha. Ona je jako dobra, zvukovi usne harmonike, gitare i elektronski zvukovi sintisajzera pridonose atmosferi i napetosti filma. Nema tu nekih prepoznatljivih tonova i ritmova kao u dobro nam poznatim glazbenim temama za "Halloween" ili "Escape from New York", ali je glazba ipak upečatljiva tijekom filma, no ne ostaje u uhu nakon njega.
Također valja naglasiti kako se u filmu na kratko u cameo ulozi pojavljuje i sam Carpenter, zajedno sa svojim kolegom George A. Romerom, i to ni više, ni manje nego u ulogama kritičara koji kritiziraju nasilje na filmu, a upravo su njihovi filmovi prepoznatljivi po nasilju zbog čega su često bili na meti kritičara, koji su ih smatrali običnim trash redateljima i "eksploatatorima jeftinog filmskog smeća".

Bez obzira na kritičare i njihova trabunjanja, "They Live" je jedno malo Carpenterovo remek-djelo koje svakako treba pogledati i koje skriva daleko više ispod zabavne površine, te još i danas plijeni jednakom pažnjom kao i nekada. Tim više što danas raznorazni mediji igraju veliku ulogu u našim životima. TV, Internet i novine gotovo da upravljaju našim životnim odabirima, baš kao i u ovom filmu, samo što iza svega toga ne stoje vanzemaljci već političari. Sve u svemu - izvrstan film.

Unreal · Post by **Unreal** » 12 Nov 2007, 20:07

85.Army of Darkness (1992)

Makar nedostaju krvoproliče i horror elementi prošla dva djela radi se o najzabavnijem filmu u trilogiji. Bruce Campbell je odličan u ulozi. Baca legendarne on-linere i uspjeva biti heroj,glupan i smješan istodobno. Prezabavan kraj borbe s kosturima i zakon negativac. Gledam film svake godine i nikad mi ne dosadi .

Dragonrage · Post by **Dragonrage** » 12 Nov 2007, 20:11

86. Midnight Run (1988)

Po meni najzabavniji film Roberta De Nira, bez obzira na "Analiziraj ovo i ono" te "Dozvole za brak". Jedan od prvih De Nirovih filmova, ako ne i prvi u kojem se je on iskušao u malo zabavnojoj i opuštenijoj ulozi, te moram priznati da ju je odradio bez problema. "Midnight Run" je odlična akcijska komedija u režiji Martina Bresta, redatelja filmova poput "Policajac sa Beverly Hillsa" (sa kojim ovaj film ima i neke dodirne točke, barem što se tiče kombinacije humora i akcije), te "Scent of a Woman" sa Al Pacinom, "Meet Joe Black" i prilično popljuvanog ali ipak meni osobno zabavnog filma "Gigli", koji mu je ujedno i zadnji film u karijeri za sada. Film je to snimljen u najboljoj maniri sličnih filmova 80-ih (već spomenuti Policajac, Smrtonosno Oružje, Umri Muški itd, napravljen po formuli malo humora, malo akcije i mnogo zabave), filmova kakvi se danas više ne snimaju. De Niro i Charles Grodin, koji je tih godina bio prilično poznati komičar (ostao je najzapamćeniji po Beethovenu 1&2), odlično si pariraju. Grodin kao brbljavi računovođa a De Niro kao mrzovoljni bounty hunter - kemija između njih dvoje je toliko jaka da zbilja imate osjećaj da Grodin ide De Niru na živce svojim sarkastičnim dosjetkama i ponašanjem. A odlično i zabavno društvo im pravi i John Ashton, poznat kao Taggart iz "Policajca sa..." u ulozi suparničkog bounty huntera te uvijek zabavni Dennis Farina i Joe Pantoliano. Zanimljivo je kako su umjesto Grodina za tu ulogu bili razmatrani Robin Williams i Bruce Willis koji je umjesto toga iste te godine snimio Umri Muški!, koji se otvorio isti tjedan kad i ovaj film. "Ponoćna Utrka" je inače dobila i tri kvazi Tv nastavka 1994-e godine koje je također napisao George Gallo, scenarist i ovog filma.
Sve u svemu jedan odličan buddy/buddy film 80-ih, za koji je sigurna jedna stvar, nikad neće izgubiti na kvaliteti ili zastarjeti, jedan od onih bezvremenskih ostvarenja koja nas fasciniraju i uveseljavaju uvijek iznova i iznova, zbilja prezabavan film.
Svakako pogledati, nipošto prepustiti!!

dr_gonzo · Post by **dr_gonzo** » 12 Nov 2007, 20:59

87. Buža (1989)

Redatelj: Vanca Kljaković

Uloge:
Špiro Guberina........Vito
Ivica Vidović............Pere

SADRŽAJ:
"- Dva susjeda Vito i Pere u jednom dalmatinskom gradu vode pravi mali privatni rat jedan protiv drugoga, te se povlaču po sudu zbog svakojakih komplikacija, tužbi i protutžubi, A kad pri jednom od radova na zidu u Vitinoj kući, koji ga odjeljuje od Perinog stana, majstor napravi bužu u zidu...počinju neredi..."

Moje mišljenje:
"- Iako je ovo televizijski film to me nije omelo da mu dam epitet najboljeg hrvatskog filma, pa što drugi govorili o tome. Ivica Vidović kao Pere i Špiro Guberina (bez obzira što je iz mog grada...legenda) kao Vito su maestralni i definitivno pružaju svoj glumački maksimum u ovoj toploj ali nadasve zajebanskoj filmskoj poslastici."

Pere: "- Jel a kad je to bilo?" (na priču da je njegova Tereža bila sa piturom i da se sa njim prcala u konobi)
Vito: "- A ko će se toga sićat...a čekaj..čekaj...a koliko godina ima tvoj mali Miro?" (aluzija da njegov sin nije njegov već od pitura)
Na to Pere popizdi i vadi pušku vičući: "- Lažeš...govno..reci da lažeš ili ću te ubit." (a Vito vidi da je pretjerao i da solju i da sa cukrom triba znati baratat pa kaže da je laga)

Pere: "- Šjor milicjoner, ako mu maca nije pod krevetom otkinite mi ga skupa sa jajcima..."

*ljudi izvinjavam se što nema postera, ali nigdje ga naći...pa sam bio primoran staviti ove dvi slike

Dragonrage · Post by **Dragonrage** » 13 Nov 2007, 10:14

88. Die Hard: With a Vengeance (1995)

Die Hard serijal je gotovo identičan Indiana Jonse serijalu. Prvi film je bio izvrstan, bezvremensko ostvarenje, drugi je nešto slabiji, i da tako kažem, "najlošiji" u trilogiji, dok je ovaj treći fenomenalan, najžešći i najzabavniji te gotovo i mrvicu bolji od samog originala. A uz to, nakon nekoliko desetaka godina, oba serijala su dobila i novi četvrti nastavak. Također baš kao i u “Indiani Jonesu 3”, i ovdje su Nijemci ponovno negativci, kao i u originalu, a tu je i novi lik koji pravi društvo našem starom znancu John McClaneu. Uglavnom radi se o potpuno drugačijem nastavku čiju je režiju ponovno preuzeo John McTiernana, koji je odveo taj serijal u jednom drugačijem smjeru, no ipak zadržao karakteristiku Die Hard filmova - Bruce Willisa koji je i dalje do grla sa teroristima. No ovaj puta kao što rekoh nije sam, već je dobio i društvo u obliku Samuel L. Jacksona u ulozi Zeusa Carvera uz čiju pomoć McClane jurca kroz cijeli New York kako bi spriječio bombaške napade i pljačku nacionalne rezerve zlata od strane Simona i njegove ekipe. Priča je iznimno pametna i napeta,te "ukrašena" sa nekoliko izvrsnih preokreta i nudi nam fenomenalnu vožnju od prve pa do posljednje minute. Također, ovaj nastavak se izvrsno nadovezuje na original, tako što je gl. negativac Simon zapravo brat Hansa Grubera kojeg je izvrsno odigrao Jeremy Irons, pa radnja tako djelomično ima veze i sa originalom. Zanimljivo, John McTiernan je želio da Simona Grubera odigra Sean Connery, no ovaj je to na žalost odbio ne želeći igrati tako dijaboličnog negativca. Božićno vrijeme je ovaj put zamjenjeno "babljim ljetom" što je filmu dalo malo drugačiji štih, a neki popratni likovi iz prethodnih filmova,kao npr. McClaneova žena, iritantni novinar i Sgt. Al Powell su izbačeni, ali nimalo ne nedostaju. Film je svojevremeno postao veliki hit, te donedavno držao titulu najuspješnijega filma u serijalu što se zarade tiče, zaradivši sve ukupno 361 mil.$. Prešišao ga je "Die Hard 4.0" sa zaradom od 375.5 mil.$.
Sve u svemu izvrstan nastavak izvrsnog akcijskog serijala koji mu je udahuo malo svježine...Think fast. Look alive. Die hard.

dr_gonzo · Post by **dr_gonzo** » 14 Nov 2007, 00:40

89. Friday (1995)

Filmovi sadrže scene:

Redatelj: F. Gary Gray

Uloge:
Ice Cube.......................Craig Jones
Chris Tucker..................Smokey
Tommy 'Tiny' Lister........Deebo
John Witherspoon..........Mr. Jones

SADRŽAJ:
"- Craig i Smokey su dva momka u LA-u koji u petak poslijepodne krate vrijeme u svom crnačkom predgrađu pijući pivo i pušeći travu..."

Moje Mišljenje:
"- Predivna komedija sa mnogo gegova i smiješnih situacija (Chris Tucker ima legendarnu scenu kad popuši 'anđeosku prašinu') i zasigurno upada mešu mojih 10 najboljih svih vremena... No, najveći dobitak jer legendarni stand-up komičar John Witherspoon kao Tata Jones...."

Evo šta kaže tata Jones (šinter po zanimanju) u nekim djelovima filma:

[on toilet] Boy, get your ass in here. I smelled your shit for... 22 years. Now you can smell mine for five minutes.

I grab a dog. I choke him and I kick the shit out of him. All day long got my foot up a dog's ass. Just bang, bang, bang up his ass. That's my pleasure. (dok na TV-u igra "Cujo")

Every time I come in the kitchen, you in the kitchen. In the goddamn refrigerator. Eatin' up all the food. All the chitlins... All the pig's feet... All the collard greens... All the hog maws. I wanna eat them chitlins... I like pigs feet.

Dragonrage · Post by **Dragonrage** » 14 Nov 2007, 10:15

90. The Last of the Mohicans (1992)

Dakle radi se o još jednom odličnom redateljskom uratku Michaela Manna iz 92 god. snimljenom prije njegovih najvećih uspješnica "Vrućine", "Probuđena Svijesti" i "Collaterala". Glavnu ulogu je odigrao po mom mišljenju premalo eksponirani glumac Daniel Day-Lewis, glumac koji je za karijere snimio relativno malo filmova, negdje oko 20-ak naslova, ali je zato u svim redom odigrao odlične uloge ("My Left Foot", "In the Name of the Father", "Boxer", "Gangs of New York" itd). Glavnu žensku ulogu je pak odigrala Madeleine Stowe, glumica koja ja ima iza sebe zavidnu karijeru i filmove poput "The Two Jakes", "Twelve Monkeys", "The General's Daughter", "We Were Soldiers" itd, ali nikad nije postala velikom zvijezdom poput recimo Julie Roberts ili Nicole Kidman. Mann je ujedno i jedan od producenata i scenarista kao i na većini svojih filmova (Mann je bio scenarist na svim svojim filmova osim na Colaterallu, njega je napisao Stuart Beattie). Ovog puta mu je u pisanju pomogao Christopher Crowe. Sam scenarij je zapravo ekranizacija istoimenoga romana Jamesa Fenimorea Coopera. Dakle priča se odvija u 18 st. i obrađuje razdoblje rata između Engleza i Francuza te lokalnih indijanskih plemena koje su zauzele jednu ili drugu stranu. Jedan od indijanaca tj. jedan od trojice posljednjih Mohikanaca je i Hawkeye, koji je zapravo posvojeni Mohikanac, pravim podrijetlom bijelac. Iako on sa svojom braćom ne odabere ni jednu stranu za koju bi se borio, igrom slučaja spasi engleskog narednika i dvije djevojke te ih odluči izvesti na sigurno, u jednu od njih, Coru se tijekom tog putovanja i zaljubi. Iako se zapravo radi o povijesnom avanturističkom ratnom spektaklu, to je ipak prije svega ljubavna priča, tj. romantični film, jer ljubav između Hawkeya i Core je glavna tema filma. Mannova režija je kao i uvijek sigurna i bez grešaka, te nas sa napetošću vodi ka kraju, u očekivanju da li će njihova ljubav preživjeti sve ratne strahote koje su im na putu. Film je iznimno nasilan, krvav, brutalan, ali to nipošto ne srozava njegovu kvalitetu. Lokacije na kojima je film snimljen su zaista predivne, a tu je i prekrasni muzički score Trevora Jonesa i Randyja Edelmana, koji se sastoji od dvije zasebne muzičke teme, koje kada se nadopunjavaju zvuče jednostavno veličanstveno.
Usvakom slučaju ako ga niste već gledali, pogledajte ga još jučer!