Koji ste non-horror zadnji gledali ?

[Michel]

Three Outlaw Samurai (1964) - meh, ništa posebno. Zanimljiva radnja o trojici samuraja koji štite jednu ženu od seljaka i ostalih pa malo ljubavne priče, ali u principu nezanimljivo. 6/10

The Hidden Blade (2004) - ovo je drugi dio trilogije. 'The Twilight Samurai' mi je bio fenomenalan. Ovo nije na toj razini, ali je jako dobar. Više drama o životu u Edo periodu, lijep prikaz kako se živjelo, ali bilo je i nešto borbi. Opet odlično napravljena borba dvoje samuraja. Pitanje morala i principa i što donosi ubojstvo drugog čovjeka. Nema šta, redatelj Yoji Yamada zna kako prikazati tu filozofiju života tog doba. 7.5/10

[Michel]

Dersu Uzala (1975) - i evo mene opet nakon 10 godina s ovim filmom. Moram priznati da je 10 godina idealno kad treba neki film ponoviti jer iako sam ga ocijenio s visokom ocjenom, velik dio toga mi je bio u magli. Nije tako sa svim filmovima, ali jest s ovima koji su duboki i filozofski. Priroda protiv čovjeka. Dersu je lovac koji nailazi na jednu sovjetsku vojsku s kojom se sprijateljuje i pokazuje im put kroz tajgu. Nailaze na razno razne probleme, ali zajedničkim rukama uspijevaju sve pobijediti. Na kraju Dersu bude kod tog svojeg prijatelja Kapetana, ali ubrzo shvati da tu nema kruha drugim riječima nije on za život u gradu. Tužno je što mu se dogodilo, na kraju ga nije ubila sama priroda već priroda čovjeka. Dersu je bio velik čovjek, velik humanist, a Kurosawa je pokazao kako se rade ljudski likovi u ovom netipičnom filmu za njega. 9/10

[John_Ryder]

Dersu Uzala (1975) - i evo mene opet nakon 10 godina s ovim filmom. Moram priznati da je 10 godina idealno kad treba neki film ponoviti jer iako sam ga ocijenio s visokom ocjenom, velik dio toga mi je bio u magli. Nije tako sa svim filmovima, ali jest s ovima koji su duboki i filozofski. Priroda protiv čovjeka. Dersu je lovac koji nailazi na jednu sovjetsku vojsku s kojom se sprijateljuje i pokazuje im put kroz tajgu. Nailaze na razno razne probleme, ali zajedničkim rukama uspijevaju sve pobijediti. Na kraju Dersu bude kod tog svojeg prijatelja Kapetana, ali ubrzo shvati da tu nema kruha drugim riječima nije on za život u gradu. Tužno je što mu se dogodilo, na kraju ga nije ubila sama priroda već priroda čovjeka. Dersu je bio velik čovjek, velik humanist, a Kurosawa je pokazao kako se rade ljudski likovi u ovom netipičnom filmu za njega. 9/10

odličan film, moram ga rewatchat

[Michel]

Love and Honor (2006) - završni dio trilogije o časti i ljubavi. Kako ovaj redatelj napravi film iz ničega. Priča prati jednog samuraja kojemu je posao da degustira hranu, ali pojede jedne školjke zbog koje oslijepi i sad se odjednom mora boriti sa vlastitim mislima, pogotovo nakon što sazna da mu je žena bila prisiljena na seks više puta od jedne osobe koja je na većem rangu. Zbog svega toga slijepi samuraj ga izaziva na dvoboj. Kao i u prva dva filma, film ima sličnu premisu u smislu da svi putevi vode do tog završnog dvoboja. Svidio mi se film, pogotovo jaka druga polovica. Lijepo snimljeno, dobar soundtrack i suosjećao sam se sa likovima. 7.7/10

[Michel]

Rashomon (1950) - uz 'Sedam samuraja', ovo je najpoznatiji Kurosawa. Zadnji put sam 'Rashomon' gledao prije 13 godina tako da je odlično došlo repriziranje. Priča ide ovako; jedan samuraj i njegova žena budu napadnuti u šumi od jednog bandita. Samuraj ne preživi, a njegova žena i bandit dođu svjedočit pred komisijom (ne ovom mojom). No, tu je i treći svjedok, jedan lik koji je isto sve to navodno vidio. No, ima i četvrti svjedok, a to je mrtvi samuraj kojeg uspiju prizvati kroz tu ženu kao medij. Ono što je Kurosawa u sat i pol uspio je nešto što se rijetko viđa. Istina i ovdje nije bitna jer objektivna istina ne postoji. Svatko ima svoju percepciju i verziju događaja. Film je to koji ima nevjerojatno dobru kinematografiju, kadrove, režiranje od Kurosawe je tako precizno i pametno pa simbolika vjetra, kiše, igre svjetla i sjene. Znoj na njima. Meni najbolja scena je kada žena bude medij, vrhunski odglumljeno. 9/10

[Michel]

The Tale of Zatoichi (1962) - evo stigao i ovaj slavni samurajski film o Zatoichiu, slijepom samuraju. Ovo je filmski serijal koji ima čak 26 filmova, i jedan je od najslavnijih. Radi se o slijepom samuraju koji dolazi kod jednog klana i bude unajmljen da se bori za njih jer oni vide da je nevjerojatno vješt sa mačem. No, Zatoichi je sve ne samo običan samuraj. Arogantan je, maser je, ciničan, ali na kraju krajeva pravedan jer drži do svoje filozofije i što je moralno, a što ne. Uz njega imamo i jednog drugog samuraja koji se pojavljuje, isto vješt sa mačem i koji je tu da ubije klan za koji je Zatoichi unajmljen da štiti, ali njih dvoje se sprijateljuju i to raste neobično homo prijateljstvo puno neočekivanih dodira i masiranja. Vrlo dobro. 7.4/10

[Michel]

Ran (1985) - je, nevjerojatan u filmu u smislu kinematografije, scenografije, boja, režije stvarno sve na visokom nivou. No, 'Kagemusha' me, s kojim se uspoređuje, ipak više zadovoljio. Bilo više emocija. 'Ran' će se do kraja ovog desetljeća opet pogledati jer kao da sam nešto propustio. Ima scena za pamćenje kao kad onaj dvorac gori, to je Kurosawa sagradio sa vlastitim novcima i onda zapalio. Uglavnom, priča temeljena na priči o Kralju Learu. Sinovi, izdaje, ratovi. Ona ženska ajme kakvo zlo. Odlično prikazano. 8/10

[Michel]

Lone Wolf and Cub: Sword of Vengeance (1972) - baziran na popularnoj mangi, ovaj utjecajan film je prepun lude zabave, odsječenih udova, krvi, dobrih, ali stvarno dobrih i kvalitetnih sisa od slatkih japanki. Radi se o samuraju, točnije Roninu i njegovom sinu koji putuju po Japanu i nailaze na probleme. To jest sin ništa ni ne radi, ali Ronin koji se zove Ogami Itto je stoik koji voli nasilje. Brz je, jak na maču i ostalim oružjima. Ima stvarno jako kul scena, ali baš luda akcija. Jako mi se svidjelo i vidim da ima još pet nastavaka i većina su dobro primljena kao i ovaj prvi. Jebemu, na kraju ću morat i cijeli ovaj serijal uključit. Zanima me sad što dalje. 7.5/10

[Michel]

Red Beard (1965) - ovo je zadnji crno bijeli Kurosawin film i zadnja suradnja sa Mifuneom jer je Mifune puštao bradu dvije godine za ovaj film i poslije filma mu je bilo dosta Kurosawe i više nikad nije glumio u niti jednom njegovom. Mifune je fantastičan ovdje kao Riđobradi, doktor koji liječi na svoj način siromašne ljude i brine se o njima. To se nekako mijenja kada mu dođe jedan doktor koji misli da je bolji od njega, i njih dvoje zajedno moraju surađivati kako bi prerasli nesuglasice, ali ponajviše taj mlađi doktor. Film je spor, ali je pažljiv u onome što prikazuje, a prikazuje humanost na jedan specifičan i prelijep način. Kinematografija u filmu je odlična, cijeli film je vrhunski režiran, pogotovo neke pamtljive scene kao kada liječi onu žensku na živo, ili ona završna scena iz skoro pa ptičje perspektive kada onaj klinac umire. Dojmljiv film koji će se isto ponavljat u budućnosti jer je vjerujem jedan od onih filmova koji su još bolji na drugo gledanje. 8.5/10

[Michel]

The Sword of Doom (1966) - misliš da dobiješ samurajski film, a uz to dobiješ i film o ubojici koji nema nikakva načela niti osjećaje osim biti najbolji sa mačem. Vrhunski režiran od strane Kihachia Okamotoa, ovo je film o liku imenom Ryunosuke koji uživa ubijati ostale samuraje. Zamjeri se dosta ljudi, ali u jednom dijelu filma naiđe na jednako dobrog samuraja, ali taj samuraj kojeg glumi Toshiro Mifune ima načela i moral. Ryunosukea glumi drugi veliki japanski glumac, Tatsuya Nakadai i dragi moji kako ga je samo odglumio. Impresivna pojava, unio je sve u taj lik i uvjerio da se radi o jednom poremećenom ubojici koji kada vidi lik Mifunea da bi mogao biti bolji od njega, polako izgubi samopouzdanje. Kao što sam napisao, film je vrhunski režiran, pogotovo neke scene poput borbe na snijegu jedna od najboljih samurajskih borbi koje sam vidio. Kraj je ludilo, ali kompletno ludilo i kako završava, trebao je biti i nastavak ali se nikad nije dogodio. Impresivan film. 8.7/10

[Michel]

Ikiru (1952) - kakva filmčina od Kurosawe sa njegovim kućnim glumcem Takshiem Shimurom gdje on glumi lika Kanjia Watanabea koji otkriva da ima rak želudca, i shvati da nikad nije skroz živio. 'Ikiru' i znači živjeti, a film me podsjetio na Caprin 'Divan Život' u nekim segmentima. Film je maestralno režiran, tu je Kurosawa opet pokazao po tko zna koji put da je jedan od najvećih. Maestralno je odglumljen od strane Shimure, stvarno ti ga bude žao. A tek ona pjesma koju pjeva, prvi put kad je pjeva pa svi oni mladi ljudi oko njega ga gledaju i shvate u tom trenutku, shvate sve. Neki kadrovi za prste polizati, ali najslavniji je svakako kada se Watanabe ljuja na ljujački, kraj mu je i on se ljulja. Zadnji put je probudio dijete u sebi, melankolija i nostalgija ga preuzima i napokon je živio, a i živjet će i nakon smrti u nama gledateljima. Još jednom, Shimura je perfektan u ovom filmu, humanom filmu kakvi se više ne snimaju. Filmovi sa predivnom porukom i filmom zbog koji i filmska umjetnost postoji. Film ima i lijepu kritiku na birokraciju i sav taj užurbani život. 9.5/10

[Michel]

Samurai Rebellion (1967) - mnogi dijele oduševljenje sa ovim Kobayashievim klasikom, ali nisam tako oduševljen. Mifune je badass, a on glumi lika kojemu klan naredi da se on, i njegov sin ubiju jer su izdali klan naređeno im je nešto ali to nisu napravili. Oni odbiju i onda klas pošalje na njih vojsku. Više drama, dosadna prvih sat vremena, ali se film diže u drugoj polovici. Nekoliko lijepih kadrova, i zanimljivih borbi. 7/10

[Michel]

High and Low (1963) - Toshirô Mifune, Tatsuya Nakadai i Takashi Shimura, tri najveća japanska glumca u ovom Kurosawinom remek djelu koji je utjecao na sve kasnije policijske procedurale i filmove kao što su 'Memories of Murder', 'Zodiac', 'Parasite' i mnoge druge. Mifune glumi bogataša koji ima posao sa cipelama, jednog dana ga netko nazove i kaže mu da mu je sin otet, ali zapravo su oteli sina od njegovog šofera koji se u to vrijeme igrao sa njegovim sinom. Mifune pozove policiju i film kreće. Prvih sat vremena je skroz različito od druge polovice filma jer se radnja isključivo događa u toj Mifuneov vili i onda se kasnije radnja premješta kod policije i vodi se istraga koja ih vodi posvuda. Crno bijelo, prekrasna kinematografija, neke od pamtljivih scena su mi ona scena u klubu, tako lijepo snimljena osjeti se vrućina ljeta. Onda ona scena kada otmičar dolazi u dno s onim svim narkomanima. Ovo je studija ljudskih karaktera, nema klišeja, nema preokreta sve je precizno i jasno. Alternativni naziv za film je bio raj i pakao što se isto može protumačiti jer Mifneov lik živi u vili na brdu i gleda dolje na dno i ološe. 9.2/10

[Michel]

Harakiri (1962) - remek djelo majstora Masakia Kobayashia sa tatsuyom Nakadiom u glavnoj ulozi. Ovaj film sam zadnji put gledao prije 12 godina u sklopu svjetske drame 60-ih. Morao sam ga ponovit jer sam ga i tad ocijenio sa visokom ocjenom. Ovo je drama o samuraju koji mora počiniti harakiri, ali prije nego što to učini, želi ispričati jednu priču toj glavnoj osobi iz klana, ali i svima koji su oko njega u pripravci ako ne želi učiniti harakiri. Ima prekrasnih kadrova u filmu, i vani, i unutra. Od kadrova na vjetru ili unutra kada se bore u zadnjoj borbi. Dosta simbolike, Kobayashi opet kritizira autoritet po čemu je poznat u svojim filmovima. Teme su svakakve od moralnih načela do osvete i kodeksa. Muzika je još jedna stvar koju treba izdvojiti, nema je stalno, ali kad je ima, baš dodaje toj atmosferi. 9/10

[Michel]

Seven Samurai (1954) - bit ću iskren... Jedan od razloga zbog ovog maratona jesu bili i Kurosawini filmovi, i ostali samurajski filmovi, ali glavni razlog je bio ovaj mitski film. Namjerno sam ga ostavio zadnjeg iz poštovanja, i zbog svih onih mojih očekivanja zadnjih 20, i više godine kad sam prvi put čuo za taj film. Nikad ga nisam gledao. Malo je onih pravih klasika koje još nisam gledao, a ovaj je među njima koji je vjerojatno i najbolji. 'Sedam samuraja' je film za koji kad čuješ, smrzneš se jer znaš da ima reputaciju kao malo koji film u povijesti. To je taj mitski film koji me oduvijek zaobilazio iako sam si uvijek govorio moram ga pogledati. Možda tada nije bilo pravo vrijeme, ali sad kada znam dosta toga o filmu, o režiji, kadrovima, ovo je bilo pravo vrijeme.

'Sedam samuraja' nema suvišnog kadra u 3 i pol sata trajanja. Nema. I to je najveća ostavština ovoga filma. Napraviti takvo remek djelo, napraviti jedan od najboljih filmova svih vremena i da imam tu čast nakon toliko godina i gledanja filmova, naići na neki film za koji mogu tvrditi da je jedan od najboljih ikada, vjerujte mi nema ništa ljepše za filmofila. Jako cijenim te momente jer tko zna kad ću ih opet imati osim kada ponavljam takve filmove, ali otkriti jako teško. Nema se tu što puno reći, svaki kadar je precizan, unikatan. Svaki karakter je vrhunski napravljen od Shimurinog koji je vođa, nije najbolji samuraj što se tiče borbe, ali je izvrsni strateg do Mifuneovog koji nije samuraj, ali je lik koji je sve. I blesav, i jak, i hrabar, i zabavan. Jedan od najunikatnijih likova u filmskoj povijesti. Cijela završna borba je za razno razne epitete, ali onaj dio po kiši i blatu ostaje za pamćenje. I sve prije toga naravno, upoznavanje sa likovima, i seljani su mi bili tako dobri, pogotovo oni njihovi djedovi i bake. Akira Kurosawa, hvala ti na svemu. Jedan si od najvećih i bila mi je čast imati ovakve filmove u ovom maratonu. Hvala i ostalima, i glumcima nevjerojatni ste bili u svim tim filmovima. 10/10