Koji ste non-horror zadnji gledali ?

[Michel]

The Sound of Music (1965) - jedan od najpoznatijih mjuzikla svih vremena, jedan od najpopularnijih a i sami film je bio iznimno popularan. Zanimljivo da je Christopher Plummer kritizirao film, a igrao glavnu ulogu. Rekao je da je osramoćen sa nekim scenama. Iako nema sramotnih scena barem ih nisam vidio, film je samo dobar. Mislim, ima simpatičnih dijelova i neke pjesme jesu dobre kao DO-RE-MI, ali eto nisam ja baš za mjuzikle iako ih nisam gledao ne znam kako puno. Svi likovi jesu simpatični, i krajolik je fantastično lijep Austrija, Alpe ali ima dosadnih dijelova, mogao je biti za pola sata kraći. Zanimljivo je da i prilagođeno za inflaciju, to je treći film s najvećom zaradom svih vremena. Uglavnom, jedan klasik manje. 7/10

[Michel]

Metropolis (1927) - fascinantan! To je riječ koja najbolje opisuje ovaj film. Kad je "Metropolis" izašao, neki su ga optuživali da pro fašistički film, a neki da je komunistička propaganda. Bilo kako bilo, "Metropolis" i nakon skoro sto godina (radnja se događa u 2026. godini) jako visoko kotira u sci fi žanru. Svakako se radi o iznimno utjecajnom filmu koji je utjecao na praktički sve sci fi filmove. Radnja se događa u futurističkom gradu Metropolis gdje Feder, sin od jednog oligarha pokušava nagovoriti svojeg oca da se pomiri sa radnicima. No, film je puno više toga. Meni kao profesionalnom teoretičaru zavjere, film je očito Illuminatski napravljen jer je prožet sa nevjerojatnom simbolikom (one eye symbol, pentagrami, trokuti, hexagani, babilonska kurva, Moloch) i slično. Uz sve to, redatelj Fritz Lang mi se uvijek činio da zna puno toga i ne bi me čudio da je bio u masonima. Čak i taj oligarh u filmu ima jedna scena gdje mu je jedna ruka ispod jakne (hidden hand masonski znak). Film je inovativan, impresivan i neke scene i kadrovi su vrhunski napravljeni. Malo me gubi u zadnjoj trećini ali sve zajedno spašava prekrasan kraj koji je romantiziran, ali mi je sjeo ko budali šamar. "Posrednik između glave i ruku mora biti srce" 9/10

[Michel]

The Silence of the Lambs (1991) - evo napokon i ovaj klasik skinuo. Priča je svima poznata, film napravljen prema popularnoj knjizi o Clarice Starrling i lovu na Buffalo Billa, a njoj pomaže Hanibbal Lecter. Redatelj Jonathan Demme je stvarno lijepo režirao film, oni close upsovi su fantastični i nešto što se u današnjim filmovima ne viđa. Svaka scena sa Hopkinsom je briljantna, baš karizma, njegovi izrazi lica, tonalitet glasa sve je na visokom nivou i zasluženo je osvojio Oscara. Ted Lavine koji je glumio Buffalo Billa isto mora dobiti pohvale jer je jednako odličan, a šteta nije ni nominiran ne znam jel ga to pogodilo tada, ali trebalo ga je. Kultna scena kada pleše na onu pjesmu Goodbye Horses kako ta scena odiše 90-ima uh. I na kraju Jodie Foster e ovo mi je zanimljivo jer mi je bila samo dobra do zadnjeg dijela govorio u sebi pa cijeli film je veći od nje, Hopkins i Lavine su veći od nje, ali me nekako kupila na kraju sa tom scenom u kući i film mi se nekako iskupio. Bio mi je vrlo dobar, onda su mi malo zasrali sa scenom kad se Lecter oslobađa pomalo nerealne scene, ali na kraju stvarno jaka završnica zbog koje mi je film postao odličan. 8.7/10

[Michel]

Hotel Rwanda (2004) - Don Cheadle glumi Paula Rusesabaginaa, hotel menađžera tijekom 1994. godine u Ruandi. Uskoro će se dogoditi genocid i etničko čiščenje od strane Huta prema Tutsijima, a središnja točka će biti on. Ovaj film me uvijek zaobilazio a u svoje vrijeme bio jako popularan. Volim filmove smještene u Afriku, a Cheadle je odlično odglumio. Glume još neki poznati glumci, sve je jako dobro odrađeno i to doba, i kako je sve počelo s ubojstvom njihovog predsjednika. Strašno je što su napravili i to jako puno toga samo sa mačetama. Film nije toliko težak koliko sam mislio da će biti jer je hollywoodski i nisu htjeli prikazati kako je bilo odvratno na vizaualan način iako ima nekih kratkih scena. E sad, koliko je točno? Morao sam malo istražiti i koliko čitam Paul Rusesabagina je lažni heroj koji je stvorio sliku o sebi pomoću hollywooda. Istina je da je imao Tutse u svojem hotelu, ali čitam kako ih je opeljušio za pare i svašta nešto. Ljudi iz Ruande ga ne vole i nije njihov heroj. Jako zanimljivo. Uglavnom, hollywood još jednom izmanipulirao svijet. 7.6/10

[Michel]

Singin' in the Rain (1952) - bome nisam očekivao da će mi se ovako dopasti. Odličan, ali baš odličan film u svakom pogledu. Skoro pa remek djelo ali dobit će visoku ocjenu. Za jedan mjuzikl, ima jako lijepu priču i jako puno smiješnih momenata. Glumci su fantastični, pogotovo nenadjebivi Gene Kelley, što je sve izvodio ali ni drugi ne zaostaju. Inače se film smatra najboljim mjuziklom ikada i vidim zašto. Ne samo to, neka ga svrstavaju i među najbolje filmove svih vremena. Čitam da Gene Kelly i nije bio baš dobra osoba na setu i da je često kritizirao svoje kolege i kolegice. Ja bih rekao da je bio perfekcionist jer film nema mana u tom smislu. Najbolji ples mi je bio od Cosma onaj prvi, a najikonskiji od Kellya na kiši. 8.7/10

[Michel]

The Battle of Algiers (1966) - redatelj Gillo Pontecorvo donosi priču o neovisnosti, borbi i slobodi Alžiraca protiv Francuske kolonije tijekom 50-ih godina prošlog stoljeća. Slavljen kao jedan od najboljih filmova svih vremena, ovaj film pruža nevjerojatno realan prikaz alžirske gerile i njihove borbe protiv Francuskih vojnika. Mnogi su poginuli na obje strane i realno, nema dobrih momaka. Ima pobjednika, to je Alžir pošto je postala nezavisna država, ali i oni su ubijali civile to jest bili teroristi. Francuzi su radili pogrešne stvari, ali isto nisu zlikovci. Teško je izabrat stranu, što i sami redatelj dolazi više kao promatrač iako je mislim više za Alžir. Glumci su neškolovani, kao da su s ulice, ali dodaje realizmu koji film posjeduje kao neki dokumentarac. Neke scene su impresivne napravljene, surove pune prljavštine. Dosta kontroverzan film kad je izašao, ali nevjerojatno utjecajan na mnoge filmaše i buduće naraštaje. Čak i neke revolucionarne grupe su uzele metode koje su prikazane u filmu. Američka vojska 2003. prije invazije na Irak je gledala film da vide čime će se boriti i na koji način. Fotografija u filmu je prekrasna, Ennio Morricone skladatelj sa još jednom prepoznatljivom glazbom. Zanimljivo da Saadi Yacef, jedan od revolucionara je glumio u filmu samoga sebe jer je uhićen 1957. godine, nije ubijen i on je jedan od producenata. Njegova rečenica ulazi u anale

•"It’s hard to start a revolution. Even harder to continue it. And hardest of all to win it. But, it’s only afterward, when we have won, that the true difficulties begin.”

9/10

[Michel]

Downfall (2004) - film o posljednjim tjednima Adolfa Hitlera i njegovih časnika/ljudi oko njega. Film u svoje vrijeme bio popularan, hvaljen i kontroverzan zbog prikaza ljudske strane Hitlera, ali po meni je to normalno. Svi ti ubojice mogu normalno komunicirati i biti dobri prema drugim ljudima, prijateljski nastrojeni. Samo su ga prikazali realno. Odličan film. Sviđa mi se i vanjska priča s onim malim klincem, vrlo realističan prikaz rata ovo što smo malo vidjeli ali uglavnom je radnja u bunkeru. Nevjerojatno su dobro pogodili glumce, isti su kao stvarni likovi, a Bruno Ganz je fantastičan kao Hitler. Zanimljivo mi je bilo vidjeti i to sa cijanidom kako su se ubijali, ali i ovi koji su preživjeli do 80, 90 godina. Traudl Junge uopće ne krivim što je bila njegova sekretarica, mlada i naivna. Jedan od rijetkih pozitivnih likova. 8.5/10

[Michel]

Children of Heaven (1997) - Iranski film od slavnog redatelja Majida Majidia koji je te godine s ovim filmom osvojio svijet, ali ne i Oscare (Život je Lijep je osvojio za najbolji strani film). U ovom filmu se radi o dvoje malih klinaca, bratu i sestri i njihovoj zajedničkoj potrazi sa cipelama koje je brat izgubio. Boje se reakcije roditelja, pogotovo oca jer misle da bi se naljutio na njih zbog toga, ali to je samo njihova percepcija. Cipele tu nisu bitne, njima svakako jesu jer je to njihova percepcija. Klinci su odlični, nevjerojatno simpatični i živahni. Film je jako lijepo režiran i snimljen, kao nekakav slice of life. Ima srce i dušu, baš lijep jedan mali veliki film. 8.5/10

[Michel]

Breaking the Waves (1996) - evo slavnog filma Lars von Triera. Moj odnos sa Trierom je okej, znam da ljudi vole reći da je on jedan od onih redatelja koje voliš ili mrziš. Kod mene nije tako, mislim da je dobar redatelj kojeg ne veličam ali isto tako ne hejtam. Zna on lijepo režirati, izmanipulirati nama gledateljima i sa našim emocijama što i radi u ovom filmu. Pratimo Bess, jednu religioznu djevojku iz Škotske koja upoznaje Jana, lik iz Danske i oni dvoje se zaljubljuju. Film je smješten u više actova svaki započinje sa prelijepom fotografijom, kao neki magični realizam. Film je pun simbolike, o vjeri i slobodi i grijehu. Može se reći da je Jan kao vrag koji je poslan da uništi Bess jer zbog njega kreće u onakvo bolesno ponašanje, ali na kraju kada se žrtvuje, Jan čuje zvona i vidi da je Bog stvaran. Ne mogu reći da me film oduševio, mislim da je predugačak i mislim da mu je ritam slabija strana. Jača strana svakako prelijepa kinematografija i gluma. Emily Watson je pružila jednu od najboljih uloga 90-ih hands down. 7.3/10

[John_Ryder]

Breaking the Waves (1996) - evo slavnog filma Lars von Triera. Moj odnos sa Trierom je okej, znam da ljudi vole reći da je on jedan od onih redatelja koje voliš ili mrziš. Kod mene nije tako, mislim da je dobar redatelj kojeg ne veličam ali isto tako ne hejtam. Zna on lijepo režirati, izmanipulirati nama gledateljima i sa našim emocijama što i radi u ovom filmu. Pratimo Bess, jednu religioznu djevojku iz Škotske koja upoznaje Jana, lik iz Danske i oni dvoje se zaljubljuju. Film je smješten u više actova svaki započinje sa prelijepom fotografijom, kao neki magični realizam. Film je pun simbolike, o vjeri i slobodi i grijehu. Može se reći da je Jan kao vrag koji je poslan da uništi Bess jer zbog njega kreće u onakvo bolesno ponašanje, ali na kraju kada se žrtvuje, Jan čuje zvona i vidi da je Bog stvaran. Ne mogu reći da me film oduševio, mislim da je predugačak i mislim da mu je ritam slabija strana. Jača strana svakako prelijepa kinematografija i gluma. Emily Watson je pružila jednu od najboljih uloga 90-ih hands down. 7.3/10

najbolji dio filma je kada drka liku u busu

[Michel]

Apocalypse Now (1979) - ovo je vjerojatno jedan od najpoznatijih ako ne i najpoznatiji klasik koji nikada nisam gledao. Možda "Sedam samuraja" tu isto spadaju i namjerno sam ostavio kao zadnji film u maratonu jer sam se nadao nečemu velikome. E sad, ovo je film koji je isto tako slavan po svojim verzijama pa tako imamo originalnu verziju od dva i pol sata, Redux verziju iz 2001. sa 49 minuta više i Final cut sa pola sata više. Čitao sam internet baš da vidim što ljudi preporučuju, ali ipak na kraju većina originalnu verziju pa sam gledao tu verziju a Redux će sigurno doći u budućnosti.

Film prati kapetana kojeg glumi Martin Sheen kojemu je dodijeljena misija da nađe lika imenom Kurtz kojeg glumi Marlon Brando. To je premisa, ali da bi došao do Kurtza, Sheenov lik prolazi kaos, ali doslovno. Dugo nisam gledao bolji film. Meni je ovo odmah ušlo među najbolje filmove svih vremena jer kad film dobije najveću moguću ocjenu, a dobit će je - to znači da taj film ima argumente za najbolji film svih vremena. Ne znam otkuda početi, ali ajmo počet sa pozadinom. Krajolici, prljavština, pa ljudi koji trčkaraju, eksplozije ma stalno se nešto događa i filmu daje nevjerojatan realizam. Kinematografija u filmu je jedna od najboljih koje sam vidio i iskreno nisam očekivao tako dobru fotografiju. Toliko scena je kao da je slika od onog napada na selo pa do Sheenovog izlaska iz vode kad glavu samo pokaže ili Brando kad odlazi u svoju jazbinu, a onako neka plava magla, a domorodci ga doživljavaju kao Boga. Gluma fantastična, ali naravno Brando je ovdje mamojebač. Čitam da je bio pain in the ass svima na snimanju, da nije trebao biti ćelav i da nije trebao biti tako debeo jer su planirali drugačiji kraj. Ali je ubio sa glumom. Film je kaotičan od početka do kraja što obožavam vidjeti, pogotovo kad su u pitanju ratni filmovi. Mislim, Coppolin "Kum" i prvi, i drugi dio su remek djela. Nisam ih gledao sigurno desetak godina pa sam možda sad malo i bias, ali "Apokalipsa Danas" mi je čak i bolja. Ne znam što da više kažem, ali oduševljen sam sa filmom. Baš je ostavio jak dojam na mene. Dugo ovako nešto nisam pogledao za desetku. 10/10

[Michel]

Free Solo (2018) - hvaljeni dokumentarac o Alexu Hollondu, planinaru koji se penje bez užeta i ostalih pomagala. Ovo je vjerojatno najekstremniji sport na svijetu, koliko ih je već umrlo. Ono što on želi u ovom dokumentarcu je osvojiti vrh El Capetana, ogromnu planinu u nacionalnom parku Yosemite. Pratimo njegovo putovanje i pripremu za taj pothvat. Ovo je bilo odlično iako moram reći da ima malo nepotrebnih dijelova. Cura mu je off, slatka ali off. A tek on, pa lik je psiho. Prvo sam mislio da je neki spektar autizma, fali mu emocionalne inteligencije što ne znači da je onda netko psihopat, ali njegova razmišljanja, neke njegove izjave plus fali mu onaj dio mozga za strah (to inače fali psihopatima) mi je reklo da on ekšuali i je psihopat. Psihopat koji funkcionira u društvu kao mnogi drugi ne znači da će biti ubojica. Onih zadnjih 20 minuta fenomenalno iako sam znao da će preživjeti jer ne bi bilo dokumentarca, ali opet prezanimljivo. Da je on bio emocionalno dostupniji, ocjena bi bila veća. Imam još nekih dokumentaraca o penjanju u ovom maratonu pa ih jedva čekam pogledati. Jedan je i sa ovim što je bio u ovom, Tommy Caldwell. 8.5/10

[Michel]

The Salt of the Earth (2014) - ok, ovo je bio experience. Beautiful dokumentarac o jednom fotografu za kojeg sam prvi put čuo, ali je očito cijenjen u tim krugovima. O njegovom putovanju u sve krajeve svijeta i njegovim crno bijelim fotografijama koje govore više od riječi. Uglavnom su mu najpoznatije slike iz siromašnih i ratnih dijelova, ima čak i jedan mali dio o ratu u Jugoslaviji 90-ih. Ta lica, te rane, te bore govore stvarno puno. Neke slike su dosta mučne, pogotovo one u Africi i kad vidiš te ljude kost i koža, i kako će uskoro umrijeti baš te pogodi. Tužan, a opet inspirativan dokumentarac. Siguran sam da naši poznati fotografi poput Bađuna i ostalih znaju za ovo. 8.8/10

[Michel]

Icarus (2017) - dokumentarac koji je osvojio Oscara za najbolji dokumentarac te godine, ali bih prije rekao da se radi o iznimno važnom dokumentarcu nego odličnom. Pratimo jedan od najvećih skandala u povijesti sporta, kako su rusi koristili doping, a sve ih je raskrinkao njihov Grigory Rodchenkov koji im je pomagao, ali onda se okrenuo izdaji naravno kako tko gleda. Grigory i čini ovaj dokumentarac, ima personality, zabavan je, ali nažalost sad je u zaštiti svjedoka i odvojen od svoje obitelji. Zanimljiva je i poveznica sa ratom dokumentarac insinuira da je Putin napao Ukrajinu tamo 2016. zbog toga što su osvojili toliko zlata. 7.4/10

[Michel]

What Is a Woman? (2022) - ok, ovo je bilo sick to the bone. Matt Wallsh je konzervativac koji u ovom dokumentarcu istražuje najbititnije pitanje na svijetu, što je žena? tako što ispituje različite ljude od transića do onih koji ih podržavaju, ali i onih koji ne podržavaju. Jako bitan dokumentarac koji otvara oči u kakvom bolesnom društvu živimo. Nevjerojatna je ta manipulacija tih osoba kao što nas briga što su i to je takav gaslighting. Ne žele čuti argumente, dokaze, znanstvena objašnjenja nothing from that, ovo treba prikazivati u školama. 8/10