Vivre sa vie: Film en douze tableaux (1962) - evo još jednog francuza. Ovaj put veliki Godard. Od Godarda sam dosad pogledao remek djelo
Breathless (Belmondo glumi i taj je film jedan od začetnika novoga vala.) te
Pierrot le fou (isto Belmondo

) radi se o jakom dobrom filmu i odlična krimi drama
Bande à part gdje glumi Anna Karina, a ona glumi i u ovome filmu. Pratimo tu mladu djevojku kroz 12 kratkih priča u određeno kratko razdoblje. Svaih 10-ak minuta nam se pokaže na ekranu ime priče. Recimo, prva se zove
A bistro - Nana wants to leave Paul - Pinball ili 11. priča koja mi je najbolja,
Place de Chatelet - the stranger - Nana the unwitting philosopher. U kojoj sretne stranca i priča s njim o smislu života, ljubavi. Prva polovica filma je dobra, ali druga je fantastična. Ono što kod Godarda me oduševljava je njegov stil. Kamera doslovno klizi s lika na lik. Recimo, u kadru imamo dva lika. Jedan je lijevo, a jedan desno

i kada ovaj lijevo postavi pitanje, kamera polagano prikaže facu desnog lika koji odgovara pa kad on nešto pita lijevog lika, kamera prelazi na njega. Jednostavno odlično i učinkovito. Uglavnom, Anna Karina treba 2000 franaka, ali ne može nikako zaraditi pa prelazi u prostitutke. I to me se najviše dojmljivo jer je film snimljen 1962. godine i ima par scena golotinje. To je šokantno za to vrijeme. Lijepo je dao i referencu na Truffautov film,
Jules and Jim. Čitam da je Godard najviše utjecao na Tarantina i to se vidi u ovome filmu. Anna Karina ima isti stil kao Uma Thurman u Paklenom Šundu. Prekrasna je glumica. Evo je
8========-o
/8==========o (8.5/10)
"You'll Enjoy Mr. Barlow. And He'll Enjoy You!"