1. Peter Freuchen, 2 metra visoki danski nacistički ubojica. Freuchen nosi golemi kaput napravljen od krzna polarnog medvjeda koji mu je bio na putu.
Također istraživač Arktika, borio se protiv nacista samo jednom nogom, dok je tvrdio da je Židov kako bi se suprotstavio antisemitima. Bio je zarobljen i osuđen na smrt, ali je pobjegao (opet samo s jednom nogom). Čovjek je legenda.
2. Od jedinog gostujućeg navijača na stadionu do predsjednika kluba koji je osvojio kupLegenda kaže da su ga jednom bacili u rijeku i progonili nacisti. Preživio je pola sata pod vodom povlačeći nacističke plivače jednog po jednog, prerezujući im grkljane pod vodom i udišući zrak koji je izlazio iz njihovih vratova.
Kasnije je uhvaćen i obješen za vrat ostavljen da umre. Opet se uspio spasiti tako što je otvorenu ranu na nozi zabio u izbočenu armaturu na vješalima i tako oslobodio pritisak na vrat. Ostao je tako satima dok ga netko nije pronašao i oslobodio.
Još jedan primjer njegove legende bio je kada su ga nacisti protjerali nenaoružanog u minsko polje. Sve ih je pobio tako što je pokupio mine i bacio ih na njih.
Priča o navijaču koji je postao predsjednik najuspješnijeg kluba. Godine 2012. novinar Tiago Rech bio je jedini navijač u utakmici Santa Cruza protiv Gremija. Njegov tim izgubio je 1-4. Nekoliko godina kasnije zaposlio se u najdražem klubu, a 2018. postao je predsjednik. Santa Cruz je osvojio državno prvenstvo i stigao do brazilskog kupa prvi put nakon 107 godina. Stvarno jedna lijepa i topla priča. Preporuka da se pročita https://archive.li/2023.10.01-172039/ht ... uz-brazil/
Al koja luda pričaZaronite malo dublje i priča će poprimiti još fantastičniji tenor. Poslušajte Recha kako to priča - sa zaobilaznicama u dugove i depresiju - i ubrzo ćete shvatiti da meme jedva da je zagrebao po površini.
U danima koji su uslijedili, Rech je davao intervjue na brazilskoj televiziji i javljao se na pozive novinara iz cijelog svijeta. Pojavio se na naslovnoj stranici lokalnih novina (naslov: “Ne puštajte me da idem sam”), a klub mu je poklonio dres.
“Prvih nekoliko dana zapravo nisam mogao raditi”, kaže. "Bio sam izgubljen; sve me to malo iznenadilo. Trećeg dana sam pogledao na YouTube i vidio da video ima 500.000 pregleda. U tom sam trenutku shvatio da je cijela stvar poprimila tu drugu dimenziju; bio je veći nego što sam zamišljao.”
Reakcija je bila gotovo univerzalno pozitivna. Rech je viđen kao svijetli primjer predanosti, pojavio se da podrži svoju momčad u utakmici koju su uvijek gubili (Gremio je na kraju pobijedio 4-1), čak i kada su ga svi ostali odlučili otpustiti.
Godine 2013. Rech je postao klupski press službenik. Godinu dana kasnije, preuzimajući sve veću odgovornost, pozvan je da se kandidira za predsjednika. Imao je samo 27 godina.
“U drugim okolnostima, vjerojatno ne bih dobio taj posao u tako mladoj dobi”, kaže. "Ali klub je ispao iz prve lige državnog prvenstva i direktori su mislili da je vrijeme za svježu krv."
Rechovi prijatelji nisu bili uvjereni da je to dobra ideja. Naravno, volio je klub, ali nije imao iskustva u vođenju bilo kakvog posla, a kamoli nogometnog kluba. Njegov je tata bio posebno skeptičan. “Rekao je da sam lud”, smije se Rech.
