Zagor - uvijek mi je bio odličan, ipak sam ga u djetinstvu čitao, pa sam tako nastavio. Megabrojevi su dosta slabi, kao ona zadnja utvrda prokletstva ili tako nešto, makar ima ponekih dobrih. Chico izdanja dosta variraju, prve epizode detektiv, pračovjek su bili na granici djetinosti, za stupidnim humorom, dok se to popravilo za kasnijim epizodama kao traper. Ove nove epizode Zagora dosta variraju, početak serijala je bio dosta zanimljiv, dok se u sredini pogoršavalo kao katastrofalna epizoda Omča. Ali sada je sve bolje, iako ima dosta slabijih epizoda kao kuća na hridinama. A zadnja epizoda u stilu dr. moreaua je mogla biti bolje razrađena, ali čudovišta su totalno nemaštovita.
Extra zagor su mi najjači, iron man, pa supermike, hellingen, titan, i sve ovi drugi negativci. A zašto Zagora obožavam? Hm, osim utjecaja Tarzan knjiga u djetinstvu, dopada mi se crtež koji je uvijek dobre kvalitete, solidne priče s dozom akcije i mašte, lik koji se bori za pravdu i sve to. Ma ima ono nekakvu privlačnost zbog koje je volim čitati.
Dylan Dog - sram me priznati, ali još nisam gledao dellamorte, dellamorte.
Prvi broj Dylana koji sam kupio je bio Granice vremena, koji sam nažalost izgubio. Sjećam se kako su me fascinirale bizarne scene nasilja kao sabljasti tigar koji svojim zubima ili kljovama izbije oči iz glave. A u srednjoj sam kupio prvi broj Extra i fascinirao se filmovima za zombijima. A kasnije epizode su bile i više nego odlične, kao jack trbosjek. SVe do epizode Morgane gdje je sve otišlo u kurac, ne podnosim takve blesave epizode bez nekog smisla. Nekima se dopada, ali ja nisam među njima. I razočaran sam kako je to krenulo za Xabarasom, na početku je bio stvarno zanimljiv lik, ali morgana i priča o nikome su mi totalno besmisleni. No, ima tu i dalje dosta dobrih epizoda, no daleko je to od prvih brojeva. Noviji brojevi su bili totalna katastrofa, previše dramatike, malo trash horora. A ove novije epizode su previše ozbiljne kao ona zadnja epizoda iz Extre, koja niti nema elemente horora, ali moram priznati da je priča i više nego odlična. Kupim ponekad neke nove brojeve ili mega izdanja od kojih mi je najbolji Živi i mrtvi. A najgore smeće je epizoda o Moby Dick, Herman se prevrće u grobu radi tog megasranja.
Tex Willer - imam tu desetak skeniranih epizoda, ali nisam ih baš uspio pročitati jer su dosadni. Ista situacija i za Kitom tellerom čiji su brojevi izašli opet, no ultradosadni do bola. Čak niti pojava lika Franka nije popravilo stanje, pa sam to prestao kupovati, a i propalo je, koliko vidim. Kupio sam i sve brojeve extra od Texa koji sam izašao, istina, dosadne epizode. Ali bar sam doznao kako je umrla Lilith, njegova žena. A ovi noviji brojevi mi se baš dopadaju, dinamičnost, akcija, karizmatični lik, naročito uz Carsona. A najbolja epizoda Carsonova prošlost...
Julia - prva tri brojeva mi je baš bila simpa, ali ima previše minusa. Prvo, likovi koji kopiraju poznate ličnosti kao whopi goldberg - crna sluškinja ili john malkovich kao detektiv. Drugo, iritatna sluškinja, svaka scena s njom je iritatna dozlaboga. Treće - klišej koji se ponavlja, svaka epizoda ima nešto iz prvih nastavaka, pa kasnije postaje sve predvidljivo. Četvrto - loš font, naročito kod razmišljanja koji ispada dosta nečitljiv. Peto - loš crtež. Prve tri epizode su bile dosta zanimljive, za predvidljivim obratom, a ne znam da li je četvrta epizoda uopće izašla, znam da je serijal propao. Ma nije neka šteta.
Martin Mystere - hm, čitao sam isto njegove stripove, starije brojeve i bio mi je dosta zanimljiv. Ali ove epizode koje danas izlaze su isto dosadne, previše informacija, manje avanture. Igru bi baš htio probati, baš me zanima.
Lazarus Ledd - glavni lik mi je bio jebeno odvratno odbojan, gadila mi se ta njegova dobrota. :vouge: Ali akcija je bila odlična, priče dosta kvalitetne, a tek napetost, serijal koji si trebao pratiti da bi mogao čitati dalje. I zanimljivosti oko lika, njegova prošlost koji nisu odmah otkrili. Ali je mana toga što je strip propao, pa je dosta tajni ostalo neotkriveno. I onda izazovu zazubice epizodama koje su izašle da bi opet prekinuli izdavanje i zadnje dali ultradosadne epizode za nekim otkrićima. Šteta stripa pošto je imao odličnu akciju i scene tučnjave.
Veliki Blek i komadant mark - hm, da nema brata, ne bi niti kupovao Velikog bleka. Istina, ima zarazu čitanja, ali kvragu, svaka epizoda je kopija epizode, uvijek nekoga otimaju, uvijek se sukobljavaju s mundirima, roddy napravi neko sranje, a tek homokseksualnost kod Bleka koji hladno odbija cure.
Komadant mark je bar nešto zanimljiv, bar ima uvijek nešto novoga, no nikakav poseban lik, kada bismo išli o tome.
Mister No - ma tko ne bi obožavao tu pijanicu, pilota i frajera.
A tek Esse, esse, meni najjači lik. Istina, većinom sam čitao samo novije brojeve iako imam ove starije skenove. No, bili su dosta zabavni, a niti zadnje epizode o ubojicama koji masakriraju cijelo pleme nije bilo loše, puno krvi i nasilja.
Nick Raider - osim prve epizode iz novog serijala koji mi je bio čisto solidan, čitao sam par epizoda od kojih je jedna bila Zvijeri, zabavna epizoda o bandama i tipu koji želi osvetiti ubijenu prostitutku u koji se zaljubio. Ili epizoda o ocu koji hoće pronaći djevoju koja je završila pri snimanju snuff filma.
Od stranih izdanja, imam
Berserk - jednostavno prva i prejebena manga puna boleština, incesta, silovanja, demona, monstruma, mačevanja, krvi, seksa, nasilja, obrata, barbarstva, krvi, nasilja, napete radnje, bizarnih likova, okrutnih scena - uvijek kvalitetan crtež, maštovite kreature, zabavna akcija, otvorenost u scenama i glavna priča koja postaje sve bolesnija kako radnja napreduje.
Preacher - e taj sam strip, nažalost skenove pročitao već 50 - puta, i obožavam taj strip. Na početku sam se trebao naviknuti na crtež, ali onda sam se zarazio, od krvavo brutalnih crnohumornih scena do opičenih likova, kao Cassidy, jedan od najjačih vampirskih likova ikad.
Kasnije epizode su izgubile tu dinamičnost, ali odličan strip.
Army of darkness - istina, malo mi je bilo dosadno čitati taj strip pošto sam film znao napamet.
Ali zanimljive fore, scene koje nema u filmu i to. Ali one kasnije epizode su prejebene, ma totalno prejebene. Prava poslastica za oči. Od ludog crteža, odličnog humora, zabavnih dijaloga, i kultnog lika, pa do hrpe ideja koje se ne ponavljaju, svaki čas te iznenadi nekim štosevima. A najgenijalnija ideja ikad, Ash vs Reanimator.
League of extraordinary gentlemen - bivša cura mi je kazala da zapravo mrzi taj strip pošto je Alan moore preuzeo tuđe likove i stavio ih u svoj roman. A ne znam, meni je roman bio totalno prejeben, toliki inteligetni štosevi, hrpa likova iz knjiga, bizarni zaplet, razne sitnice koje se otkrivaju s više čitanja, više kreativnosti oko likova kao Griffin, koji je ispao mnogo bolesniji nego u knjizi. Naravno, mnoge odbija ekcetričan stil crtanja, nažalost.
