Istinite horor priče

[Michel]

Evo jedna tema da imamo o pravim horor pričama koje su ljudi doživljeni bit će stvarno gušt pa evo nekoliko istinitih priča od ljudi koji su ih doživljeli

. Ovo se dogodilo mojoj baki. Kad je imala 20-ak godina živjele su ona i mama joj same u kući u centru splitu. Spavale su svaku noć u istoj sobi na braćnom krevetu skupa (otac joj je umro). Jedne noći moja se baka probudila usred noći i vidila neku sjenu koja joj je stala kraj nogu. Sjena joj je počela prilaziti i penjat se na krevet po njoj. Osjetila je veliku težinu na nogama, a zatim joj je sjena došla do vrata i počela je gušit. Ona nije mogla ništa, niti se pomaknut niti disat. Sjena joj je rekla nešto na latinski i nakon toga se velikom brzinom povukla s nje i pala na pod. Taj udarac se čuo i probudio je njenu mamu šta je spavala do nje. Nakon toga svaku noć idućoh 3 mjeseca se događalo isto. Svaku noć. Onda su one pozvale svećenika kod sebe doma i on je rekao da osjeća prisutnost zlih sila. Nakon toga su se odselile iz tog stana i više nikad se to nije ponovilo.


Ovo se dogodilo meni i petorici mojih prijatelja. Samo da znate u trenutku kad se to događalo nismo bili niti pijani niti napušeni. Svih nas 6 smo vidjeli isto. Bilo je to prije 2 godine na braću na ljeto. Mi smo ljetovali u Sutivanu koji je 30-ak kilometara udaljen od Supetra. I išli smo jednu večer u Supetar vanka, a nakon toga smo se vračali pješke u Sutivan. Put koji vodi između ta dva mista je šljunkovit put uz more s jedne strane, a s druge strane je šuma. Odjednom u daljini smo primjetili nekoliko ljudi kako dolaze prema nama. Kako su se približivali mi smo sve tiše govorili jer nam je nešto bilo čudno. Ti "ljudi" šta su dolazili bili su nevjerojatno tihi. Nama je pod nogama pucao šljunak, a njima se ništa nije čulo. I onda su prošli odma do nas. Na naše zaprepaštenje to su bili dosta mali ljudi, možda 1.20m visine i imali su kapuljače na glavi i LEBDJELI su poviše zemlje. Zato im nismo čuli korake. Nisu nas niti pogledali samo su prošli tako tiho do nas. Mi smo se pogledali u strahu i počeli smo trčat šta nas brže noge nose. Još i danas kad se toga sjetimo prođu nam trnci kroz tijelo. Al to nije jedina stvar šta se dogodila na tom istom putu. Tu ima blizu i jedno groblje na kojem smo u 3 ujutro vidili jednu staru ženu u crno kako stavlja cvijeće na grob. Zamislite to vidit u 3 ujutro, a nema nikoga okolo, sve je tiho

[Inferno]

Ćoro ćoravi već postoji topic za ovo

[Michel]

Evo još jedne zanimljive

. Ja sam prije 10-12 god cekao autobus za ici u skolu(u mjesto 12 kn od mog),bilo je neko cudno vrijeme pa sam imao kisobran.Kada sam se ukrcao u bus i ovaj je krenuo skuzio sam da sam zaboravio kisobran na busnoj i gledam ga kroz prozor kako tamo stoji na prozoru autobusne...Kasnije u skoli mi je bilo lose i profesorica me pustila doma...Kad sam dosao nazad u moje mjesto prosao sam do busne (koja mi je usput) viditi ako je kisobran jos tamo,ali ga nije bilo - pomislih "ko ga jebe,ionako je u komi"...

Nekoliko mjeseci kasnije su moji starci radili generalku u kaficu kojeg su tada drzali,pa su iz skladista izvadili bas sve sto je bilo unutra,ukljucujuci i ogromnu stalazu sa nekoliko polica dimenzija nekih 4x1,5x2,5 metara,koja je tamo stajala od pamtivjeka i koju nikad nitko nije micao,a bila je prakticki u raspadnom stanju...Kad ono u kutu iza stalaze moj kisobran...

Napomena:
-to je sigurno bio taj isti kisobran jer je imao karakteristicnu pukotinu koju nije jednostavno ni namjerno napraviti,a kamoli slucajno...
-nitko od mojih niti od osoblja nema pojmkako je dospio tamo
-taj kut se nalazio dijagonalno od ulaza u skladiste,tu se nalazila i neka stara skrinja,i jos masa smeca...i nitko se nije godinama priblizio tom kutu u krugu od 2 m...

Sad je vec proslo dosta vremena,ali onda mi je to bilo strasno jezivo...

[Inferno]

Evo jedne dobre, gej mihaelina nocna mora

[

[Michel]

Još nekoliko zanimljivih

Ovo se dogodilo mojoj prabaki kad je imala oo 3-4 godine.
Bila je večer oko 9 sati i mama od moje prabake je gledala kroz prozor jer se vidjela cesta i u daljini je vidjela nekakvu bijelu svijetlost.No ne misleći ništa otišle su leći i čim su legle prozor se otvorio i nekakav vjetar ih je počeo bacati sa kreveta i to je trajalo oko sat vremena.
Drugo jutro žena je otišla susjedi koja joj je rekla ovo .Ženo ti si videla štrige kako kolo vode.- ali moram naglasiti da nije bila na glasu kao glupa,maloumna itd.

Kako bi vi objasnili ovu priču koja je znanstveno zabilježena, dokumentriana i snimljena. Nakon teške prometne nesreće ležale su majka i kćer u bolnici. Svaka je bila u svojoj operacijskoj sali u teškom stanju. Liječnici su se borili za njihov život. U istom trenutku i jednoj i drugoj stane srce. Liječnici su počeli reanimiranje. Ovako nešto je poslije ispričala kćer: Osjetila sam se laganom kao perce i više me ništa nije boljelo. Pogledala sam prema dolje i spazila sebe kako nepomično ležim u krevetu, a puno ljudi okolo mi pokušava pomoći. Lebdjela sam prema gore i u gornjem kutu sobe spazila svoju majku. Skupa smo gledali moje tjelo i razgovarale. Osjećaj je bio nevjerojatno dobar. Tako miran i spokojan. Poviše nas otvorio se tunel i iz njega je zračila bijela topla svjetlost. Jaka sila nas je vukla prema gore, a mi smo zadovoljne išle jer nas je privukla ta mirnoća i ljubav koja je zračila iz tunela. Odjednom moja majka se okrenula prema meni i rekla mi da još nije vrijeme da ja idem za njom. Ona je produžila naprijed i rekla mi da se vidimo jednog dana. Ja sam otišla do čekaonice ispred sobe i vidjela svog muža i djecu. Muž je bio obućen u crvenu jaknu i bijelu majicu ispod. Pričali su o nesreći i muž je tješio mlađu kćer koja mu je sjedila na koljenu i plakala.......Dalje se više ničeg ne sjećam. Probudila sam se u bolesničkoj sobi nakon 2-3 dana od operacije. Rekla sam liječnicima da mi je majka umrla. Oni su bili zaprepašteni jer mi to nitko nije rekao, a nije ni mogao jer sam spavala stalno.
Nakon toga život se toj ženi skoroz promjenia. Ona od tog događaja se ne boji smrti..... Svi liječnici te bolnice su potvrdili sve što je ova žena opisala. Sve je bilo u detaljima točno. Točno je opisala svog muža u čekaonici i znala je točno vrijeme smrti svoje majke.

[Michel]

Brrrr

Evo istinitog događaja:
Prije 13 g. moj se otac teško razbolio i otišao na operaciju, za vrijeme njegova boravka u bolnici doma krš i lom, ono pokvarila se veš mašina, pukla cijev u kupaoni, pukla wc školjka, staroj crko štednjak, koma... U 14 dana imali smo cijelu delegaciju majstora po kući. Ja sam živjela u stanu, a ne sa starcima, bila sam trudna i na bolovanju radi čuvanja trudnoće. Ubijala sam dosadu gledajuć tv dok sam kuhala ručak, kad ono gledam vijesti u 12h i ručam, a na vjestima reportaža o teškim bolesnicima, pukla sam od tuge jer sam se sjetila oca koji leži u bolnici na samrti i pomislim si: Bože, ja tu jedem, a Bog zna jel moj otac išta danas mogao išta jesti?! Na to sve hoću promijeniti program, a tv zablokiran (star 2 mj.), neće i neće, tako pola sata. Ugasim ga ja na gumbu, mislim da je nekaj s daljinskim... Stara me zove za par sati (došla je iz posjeta tati) i veli: tata je umro danas u 12h!!!!

[Inferno]

imam jednu kratku ali efektivnu

Pogledaš slučajno sliku Mihaele