Hm, pa istina...

A gle, mene koji sam otupio na prizore nasilja i to, čitajući neke od primjera tih ero guro mangi (bar onih poslije 2000. godine koji su više ekstremniji, dok su 80 - te više umjetnički), mene takve mange čine depresivnim. Recimo, epizoda Žohar koja je kratka priča o golemom muškarcu koji drži zarobljenu djevojčicu i u njezinu vaginu gura žohare, dok se ovi ne rašire iznutra. I poslije ju tako stisne da unutrašnjost izađe van... Ili epizoda u školi gdje vrše obdukciju na živoj učenici. I profesor izreže maternicu i unutra nađe bijelu tekućinu, i kuša ju. A učenici kažu da je to njihova sperma jer su je maloprije silovali.
Ma treba uzeti u obzir da je riječ o mangama, a ne o filmovima. Ok, ima i japanskih incest porno filmova kao i sve moguće. A mange su uvijek tretirane s crnim humorom kada je riječ o količini nasilja. Ichi the Killer nije ero guro, nego baš, ajde recimo, sadomazohistička manga s naglaskom na akciju i nasilje. Od silovanja nožem do rezanja penisa na pola i sličnih japanskih ludosti, kamo mi znamo govoriti. Ono, uvijek su prikazane kao nešto zabavno. Ne mora biti samo riječ o ero guro (pravi izraz bi bio kao erotski horor s nakazama ili deformiranim ljudima), ima na desetke mange koji se normalno daju u knjižarama. Recimo, Gantz. Strip za stariju publiku, ali s ekstremnim nasiljem koja uključuju komadanje različitih vanzemaljskih protivnika i slično. Ili Vortex - preluda manga, ali jednostavno je ono, također esktremna za one izvan Japana koji nisu navikli na takve stvari koje su nacrtane u toj mangi...
Tema o samoubojstvu je zamršena, ali recimo samo jednu stvar. U Japanu postoji čak i priručnik za samoubojstva koji vrlo detaljno objašnjava i pokazuje različite načine samoubojstva, vrijeme trajanja, posljedice i slično. Možda se to čini kao da nema veze, ali zar nije bilo puno "fanova" koji su se ubili nakon samoubojstva Kurta Cobaina? Da ne govorimo o ekonomskoj krizi, gdje su se neki radije ubili samo da spase tvrtku...
A drugi primjer možemo nalaziti da je riječ "depresija" u Japanu nepoznanica. Odnosno, zamisli, 10 000 psihijatara za naciju od 120 milijuna stanovnika. A i većinom je riječ o privatnicima koji zadržavaju svoje pacijente na svojim beskorisnim terapijama samo da zarade novce na njima. Zamisli... ne samo da je riječ o nasilnicima koji teroriziraju učenika, nego učenik spava većinom samo po nekoliko sati, što može dovesti do "depresije". I baš to, mentalitet i tradicija. Japanci su morali uvesti više godišnjeg za zaposlenike, napraviti nešto od toga. Ali u njima je usađena rečenica "šutnja je zlato" jer je ponižavajuće da muškarci idu psihijatru, pa se od muškaraca zapravo traži da šuti i trpi.
Za ovo nisam siguran, ali zamisli sada to. Ako otac stalno radi, onda je tako i odnos između njih dvojice "slab". Otac očekuje da se sin uči, završi faks, nađe posao i slično. A sina tjeraju na stotine stvari i pitanja od kojih 90 % neće biti na ispitima + nasilnik u školi. I kriza identiteta. Premorenost i slično, što samo dovodi do depresije, koja je, kao što sam rekao, u Japanu nepoznata riječ....
Zato i posežu za takvim prizorima nasilja, mangama i slično s brojnim motivima nasilja i slično kao "antistres." A to za pedofilijom (tzv, lolicon), Japanci su već u Edo razdoblju imali odnose s 13 godišnjakinjama, a tek 1999 godine je tek zabranjena pedofilija. Da ne spominjemo da je Cannibal holocaust jedan od najpopularnijih filmova u Japanu + Guinea pig, Salo i slično...
A kao što rekoh, stvar mentaliteta. U Americi već u osnovnoj kljukaju antidepresivima hiperaktivnu djecu za koje nije niti dokazano + psihijatri koji stalno moraju izmišljavati nove metode da mogu živjeti od posla. A Japan niti nema riječ za depresiju.
Osim toga, po čemu se to razlikuje po čestoj temi da nasilni filmovi i nasilne igre mogu utjecati na djecu, a mi stalno govorimo da nije istina i sve te slične pizdarije? I sami smo već ta generacija koja je sama igrala nasilne igre ili gleda i danas nasilne, ekstremne filmove kao Srpski film, dok bi drugima to bilo jednostavno šokirajuće i sablažnjivo. Nikad nisam vjerovao da čitanje mange koja uključuje silovanje može potaknuti klinca da se i sam počne baviti silovanjem. Jedino ako nije "socijalno" odgojen, ali to je i za nasilne igre. Daš malome da satima igra nasilnu igru bez objašnjenja da je to samo fikcija, i bez nadzora, onda se ne moraš čuditi što će idući dan pucati po autima jer ne shvaća da to nije "igra"...