Tek moj posao...
Studentice rade inventuru namještaja. Nitko tamo iz bivšeg skladišta ne zna gdje je automatska vaga koju već godinama koristimo. Još sam i ispričao povijest kako sko došli do njega dok sam ih pratio.
Ajde, hladnjak končar isto nitko ne zna... A za električna kolica s unutarnjim hlađenjem nikad vidio...
Šivamo za pogon, debili do zla boga.
Ja sam preveliki frik kad dajem robu, preskočim vreće i pojasnice.
Od prvog mjeseca jebeni cirkus. Što prvo naprave? Zovu šefa, direktoricu, pa maltetriraju pola dana..
Fale gumbi. Viška nema. Dobili su, moj potpis. Kad donesem druge, majstor se smisli da ih ima u ormaru.
Fale vrećice. Ista stvar. Našli su kad sam ih donio.
Fale vrećice za rezervni gumb. Naravno da su našli.
Jedino sam vješalice ja zaribao. Zaboravio sam ih isporučiti, a mjesec dana nitko nije provjerio to.
Onda idem jedan dan po vješalice za otpad. Dođem tamo i pitam jebivjetra gdje su vješalice za otpad, on mi pokazuje stalke za vješati robu.
Danas su se tek smislili i moj kolega je uzeo. Preko njega doznam da mu se nemam što obraćati i da ne razumije što govorim. Da sam bio tamo, glavom bi mu zavrnuo.
Idiot s dvije srednje treba deset godina da preuzme robu, ja preuzmem u pola sata, napravim evidenciju i zabrane mi preuzimanje.
Za voziti robu, šef zaključi da sam predugo tamo jer me nema baš kad mu se sprdne. Ok... Idemo dvojica. Opet ne valja jer nema nas kad mu se sprdne. Ok. Dvojica i viljuškarist. Šef pizdi jer ga zovemo baš kad mu se sprdne.
Sad viljuškarist nam ne može voziti robu bez njegove dozvole. Ako ga ne pitamo, pizdi. Ako ga pitamo, pizdi. A taj dan 7 paleta, a čim nam je dopeljao jednu, šef pizdi jer nije gotovo.
Zakomplicirali posao. Roba za p3 ide u kutiju kad šef odredi da može ići. Onda pizdi jer se ne želi tim zajebavati. Onda gubim sat vremena dok ova tamo pregleda stavke po novome. Šef pizdi.
I šlag na tortu. Stavim odvojeno papire za potpisivanje, vješalice. Gazdarica razvrsta po kutijama, a ja tako morsm sve pobrati i staviti na isti kup za potpis.
Baš sami idioti...