Posao

[Annabel_Lee]

Ovo kako čitam tebe i Olia, nama je najveći problem što smo radišni, načitani, marljivi i pošteni ljudi koji žele raditi i ozbiljno shvaćaju svoj posao. Takvi su u ovoj državi izloženi mobingu jer previše je ljudi koji svoju nesposobnost prikrivaju agresijom, verbalnim napadom i ponižavanjem.

Vjerojatno si u pravu. Nije nam cilj da gazimo druge.
Što se mobinga tiče, počelo je tako što ravnatelj nije podnosio moju mentoricu i onda je to nekako projicirao na mene, ne shvaćajući da nas dvije nismo iste osobe. Prebacivao mi hrpu stvari za koje uopće nisam bila kriva. Mentorica me uvijek branila, za to joj skidam kapu. Ja nisam smjela zucnuti jer mi je zaprijetio da mi neće potpisati papire na kraju stažiranja (u tom bih slučaju morala vratiti sav novac HZZ-u). To je trajalo neka dva mjeseca - od ponižavanja, ogovaranja, do toga da sam morala raditi poslove koji mi nisu u opisu, ostajanja na radnom mjestu duže... Sve sam uredno zapisivala svaki dan kako bih imala dokaze - što mi je točno govorio, tko je to sve čuo (u slučaju da mi zatrebaju svjedoci). I onda je sve naglo prestalo kad mi je bio na jednom satu i vidio kako radim, kakva sam s djecom, kako se djeca odnose prema meni. Nakon toga me zaustavio na hodniku i rekao - Nisam znao da tako dobro radiš, svaka ti čast! Ista osoba koja je u jednom trenutku rekla da nikada neću raditi u toj školi dok je on ravnatelj, sad me zove kad god se ukaže prilika za nekom zamjenom. Držim to svojom malom pobjedom.

A niti jedan posao nije sramota raditi.

To i ja uvijek kažem i zbilja to mislim, nije mi problem raditi nešto izvan struke. Trenutačno bih se voljela uvaliti u neku knjižaru, bio bi to raj za mene.

Moja stara je krvavo završila fakultet. (...)

Svaka joj čast! Upravo to što bivši učenici govore o njoj i jest najvažnije - to joj je bio posao, u tome je uspjela.

Inače, vjerujem da ćeš naći posao u svojoj struci i da ćeš biti sjajna nastavnica. Meni je omiljeni predmet bila književnost. Još se danas sjetim svoje profesorice iz srednje koja me navukla na književnost i knjige. I dan danas još pamtim i razmišljam o njezinim pitanjima. Npr, zločin i kazna - da li podržavate ili osuđujete Raskoljnikova zbog toga što je napravio?

Hvala! I ja se tome nadam.
Kod mene je to s jezikom i književnošću valjda urođeno, nekad imam osjećaj da sam se rodila s knjigom u rukama. Prvi veći utjecaj imala je nastavnica u osnovnoj, onda mi je u prva tri razreda srednje malo sve splasnulo jer sam imala loše profesorice, da bi u 4. razredu došla savršena. Tek sam joj na maturi rekla da bih htjela biti profesorica HJ i uspjela sam to ostvariti.

[boyko]

a do prvog mjesta preko granice imam 15 minuta. Tamo mi se recimo ne bi bilo teško odseliti. A do tada - učim sama.

od kud si točno?

[Annabel_Lee]

E ja sam ti u Baranji, selo Gajić.

[dr_gonzo]

Meni napokon dobro ima već godinu dana. Radim ka noćni portir u jednom manjem trgovčkom centru. 4500kn plata. 2 dana radiš 2 slobodan. Imaš internet i TV, a još ponesem i laptop. Tako da me u stvari plaćaju da radim ono što radim kući + zatvorin uvečer kapiju, ugasin svitla, ujutro oko 4 dočekam novine i kruh, te otvorin kapiju i upalin svitla i to je to.

[john_constantine]

Super, Gonzo. Znači, može se naći posao u Hrvatskoj ako se to želi.

[Michel]

Lijep posao gonzo. Meni je najviše žao što nisam u nekoj videoteci radio. Mokar san mi je neka knjižnica, ali dosta teško upast pogotovo zato što nisam završio neki smjer. Ovako sad živim taman, dobro sam si raspodjelio. Bila je sad malo suša zadnjih godinu dana, ali opet je krenuo posao

[dr_gonzo]

Lijep posao gonzo. Meni je najviše žao što nisam u nekoj videoteci radio. Mokar san mi je neka knjižnica, ali dosta teško upast pogotovo zato što nisam završio neki smjer. Ovako sad živim taman, dobro sam si raspodjelio. Bila je sad malo suša zadnjih godinu dana, ali opet je krenuo posao

Da i meni je bio najdraži posao rad u videoteci...ali nikad ostvaren san. Taman ta distribucija propala kad sam mogao negdje uletiti. Također mi odličan posao u knjižnici. Koliko san knjiga pročita...više nego pol Šibenika. Al i ovo sada nije loše. Evo taman odrađujem drugi dan pa još malo se ide kući kad smjena završi. Slobodan dva dana.

[john_constantine]

Hm... Ne znam što misliti...

Baš dok gledam cirkus oko živog zida, kao da gledam svoj posao.
Gazdarica mi se vratila s bolovanja i sad skladište opet fukcionira kako treba. I kaže mi za učenje na kompjuteru da ništa od toga jer je šef zaključio da mi nije išlo.

Valjda bi normalna osoba rekla jebo mu bog mater, ali što budem više govorio? Prvi dan ne mogu se logirati na kompjutor. Nakon deset minuta odustanem od pogađanja šifre (imaju po imenima, a ispada da je riječ o radniku kojega nema već 20 godina).
Onda vadim rezervacije, niti pol dana direktorica zabrani pristup kompjutoru. Ovisi kako je raspoložena.
Više se ne miješam, onda nakon par dana da vadim rezervacije, ali mogu se jebati jer ne smijem knjižiti.

Sad je došao novi iz smjera komercijalist/konobar. Sve ga uče o tome. Više mi niti ne smeta. Prvenstveno što bi imao preveliku odgovornost za minimalac. Ako krivo proknjižim ili bude problema oko manjka, najebao bi kao crnci. I ovako sam već pod kontrolom lude direktorice koja mijenja raspoloženja.

Ionako sad ispada da niti nije više direktorica. Znači da mi ne može napraviti sankcije niti ništa. Ionako je blefirala u petak i bezveze napravila dramu. A ja sam ovih dana dobio potpis o zaštitu dostojanstva na poslu i osigurao si zaleđe.

Jedini je problem to njezino teroriziranje na poslu. Kad je bila kiša, pošalje me na utovar namještaja. Ok, idem. Pa skače oko mene kamo idem?
Ja: na utovar? (Već znam gdje, kamo i što)
Ona: ne možeš još ići dok ti ne kažem.
Ja: ok. I čekam da dođe pokretna pekara. Ona počne skakati oko mene: što radiš?
Ja: ništ, čekam da dođe pekara da kupim gablec.
Ona: pa zar ne dolazi u pola 9?
Ja: ne, dolazi za pet minuta već tri godine...
Onda da će mi kolega kupiti i da mu dam novce.
Ja: mogu sad ići na utovar?
Ona: ne, ne možeš još....
Ja: ok. I krenem po crveni prsluk radi kiše.
Ona: kamo ideš?
Ja: po prsluk da se presvučem...
Ona: idi samo
Obavim, dođem natrag i čekam

Cekam, pa tek onda objašnjava da idu i studenti. Da oni ne znaju kamo treba ići.
Dobro, to razumijem, ali kad pokupi još i tamo dvojicu i kaže da niti oni ne znaju (a bili smo prošli tjedan tamo, samo su napravili dramu jer je šofer išao po nešto, pa napravili paniku).

Svugdje se miješa u poslove i radi kaos. Danas je došla kolegica preko reda s rezervacijom. Pa je ona to vidjela, počela ludovati, brajati ključeve za zatvarače dok ja donosim. Razjebala vrećice za 4 vrste ključa. Složio sam vrećice da bude po 100K, pa važeš i olakšam proces. I onda pizdi jer nije 100 komada. Ja: pa da... Mjerio sam težinu vrećica i maknuo višak da bude 100K...
Ona bolje zivčana... Još moram provjeriti kamo je stavila kutije za ključevima.

Ono, skače po nama, miješa se, radi pritisak (bez potrebe, provjereno), viče, vrijeđa. Izmišlja svaki dan drugu priču. Ako joj netko pokaže zube kao ja, onda prijeti sankcijama i ugovorom. Tada ju samo bolje kurim.

A opet nema smisla. Kao direktorica nema što jesti kod nas što se mene tiče (napravila je dramu jer nije bilo kruha... Ono, dosada je jela salatu, a uvijek bi ostalo puno kruha). Ali niti jedan direktor osim nje se nije toliko petljao u tuđi posao.
Onda je bila šefica logistike. Ma katastrofa. Za dvije tone robe za istovar bi poslala 7 ljudi, a kada bi bio puni kamion, trojicu. Ili prošle godine kad je bila doslovce luda. Počeo bi jedan posao, pa dode šefica i prebaci me na drugi. Pa šef na treći, onda direktorica na peti. I usput me šefica zaustavi i da idem na šesti. Ja popizdim i kažem da nisam lutka za natezanje. Poslije ukor, da moram biti zahvalan što imam posao, dobijem godišnji. A ja samo slušam budalaštine i jebe mi se živo. Ako zucnem, morati ću slušati sat vremena nabrajanja, argumente, prijetnje i što sve ne. Ovako traje 15 minuta i idem raditi.

I sad je na transportu. I svejedno se petlja u poslove i naređuje šefu kako da radi. Ono, više ništa ne kužim.

[hitman_4]

Videoteka je i meni bila san, al sjb ju internet

[john_constantine]

I meni. Išao sam se osobno javiti, ali već me pretekla neka bezvezna...

[John_Ryder]

potpis na sve, videoteka također san

nego cons, šta ta tvoje šefica ima neki dobar faks završen, kada je šaltaju po svim tim pozicijama ?

[john_constantine]

Ima tekstilno tehnološki fakultet.
Ali ne zna raditi s ljudima + čuva svoju guzicu.

A kod mene je problem što nismo kliknuli.

[John_Ryder]

Ima tekstilno tehnološki fakultet.
Ali ne zna raditi s ljudima + čuva svoju guzicu.

A kod mene je problem što nismo kliknuli.

znači netko od vas će oboliti radi dugogodišnjeg živciranja zbog suprotne osobe

[boyko]

E ja sam ti u Baranji, selo Gajić.

huh, dost daleko mislil sam da si možda negdje bliže

[john_constantine]

Ima tekstilno tehnološki fakultet.
Ali ne zna raditi s ljudima + čuva svoju guzicu.

A kod mene je problem što nismo kliknuli.

znači netko od vas će oboliti radi dugogodišnjeg živciranja zbog suprotne osobe

Znači ona... Rekao sam joj taj dan: nek se pogleda u špigl da vidi kak ju živci jebeju.