Onda ti svaka čast jer si studirala ono što voliš.
Radim s studentima i studenticama, ali izgubim volju kad ih čujem da studiraju preko kurca.
Ujutro sam htio napisati, pa obrišem. Volim se držati najboljeg komplimenta od bivše da sam okrutno i bezosjećajno Čudovište.
Ovo kako čitam tebe i Olia, nama je najveći problem što smo radišni, načitani, marljivi i pošteni ljudi koji žele raditi i ozbiljno shvaćaju svoj posao. Takvi su u ovoj državi izloženi mobingu jer previše je ljudi koji svoju nesposobnost prikrivaju agresijom, verbalnim napadom i ponižavanjem.
Ono, ja se više niti ne prepirem s starom koja je inteligetna osoba (učiteljica matematike), ali kako sama kaže, njezim je problem što se rodila kao žensko. Kod mene što sam se rodio nagluh. Ono o vlasniku firme gdje radim. Ako glumiš humanista, onda nemoj raditi budalu od mene mijenjajući priče svaki mjesec već godinu dana. Da ga zanima, naučio bi sve i naapravio reda u firmi. To što ima 1200 ljudi? Podijeljeni su na sektore, obradi svaki sektor posebno i rješavaj. A jedanput će mi puknuti film, pa ću mu reći sve što ne valja i pitati ga: ako niste razumjeli, staviti ću vam na papir.
Tako sam voditeljici rekao: objasnio sam joj sve što ne valja kod nje. Onda me šokirano gleda, a ja: mogu ti napisati na papir da lakše razumiješ.
Dovoljno si inteligentna da si možeš priuštiti da si budeš povremeno drska (naročito kod mobinga). Jer najveći balkanski paradoks je da mobing prakticiraju ljudi koji nemaju pojma o svom poslu.
A drugo, kako i sama kažeš, prilagodljiva si, svestrana, snalažljiva i samostalna. Skupljaj iskustva, uči nove stvari bilo knjige, stariji kolege koji imaju iskustva ili gledaš druge. Kako bi rekao action man: analiziraj, istraži, obradi. Što više znaš, to sama sebi više vrijediš.
A niti jedan posao nije sramota raditi.
Moja stara je krvavo završila fakultet. Da bi skupila novce za knjige, brala je vrganje, sušila i prodavala. Hodala je po blatu i imala pijavice dok je još u osnovnu hodala. Za doručak samo kruh i mlijeko. Završila je fakultet i zaposlila se u mjestu, dobila gradski stan za učitelje koji smo otkupili + da bi bila bliže roditeljima da im pomažemo. I nikad se nije sramila niti zaboravila svoje prošlosti, podrijetla. I ona mi je životni uzor. Bila je od prvog dana kada je otvorena škola gdje je zadnje radila, baš ono pošteno radila, imala ideje, prijedloge kako poboljšati školstvo, ali problem je baš bio to da je bila okružena učiteljima kojima se fućkalo za gradivo i školu. i na kraju su je odjebali kao pesa kada je otišla u penziju. Kada bi ju to mučilo, samo kažem: nisi ti kriva što si bila pravi radnik u školi. Još danas znam naletjeti na tvoje bivše učenike koji govore sve najbolje o tebi. Uz tebe, tko je htio, zavolio je matematiku i postigao/la velike stvari. A i kvragu, tebi je trebalo manje od deset minuta da riješiš test iz svjetskog prvenstva koji 90 % nitko nije znao riješiti.
To što te nisu znali cijeniti, njihov gubitak.
Inače, vjerujem da ćeš naći posao u svojoj struci i da ćeš biti sjajna nastavnica. Meni je omiljeni predmet bila književnost. Još se danas sjetim svoje profesorice iz srednje koja me navukla na književnost i knjige. I dan danas još pamtim i razmišljam o njezinim pitanjima. Npr, zločin i kazna - da li podržavate ili osuđujete Raskoljnikova zbog toga što je napravio?
Što više znaš, što više vrijediš.
Kao ono kada ja pričam direktorici u petak situaciju u skladištu, odnose među ljudima i slično u pet minuta, a direktorica ono šokirano: a kako ti to znaš? A ja: ono, slušam...
Michel puši karu.